Sinoć je u dvorani Gripe u Splitu, pred nekoliko tisuća posjetitelja, Plavi orkestar obilježio 40 godina karijere koncertom koji je potvrdio trajnu popularnost sarajevskog benda. Nastup je okupio publiku različitih generacija, od onih koji su uz njihove pjesme odrastali osamdesetih i devedesetih godina do mlađih posjetitelja koji bend prate posljednjih godina.
Već s uvodnom Azrom, postalo je jasno da je Split bio spreman za večer povratka u neka druga vremena. HItovi poput Bolje biti pijan nego star, Lovac i košuta, Ako su to samo bile laži, Kaja, Goodbye teens, nizali su se jedan za drugim, a publika je svaki dočekivala vriskom i pjevanjem koje je često nadglasavalo razglas.
"Glupo je govoriti kako u ovim godinama imam tremu pred nastup, ali vjerujte, imam je samo kad nastupam u Sarajevu i Splitu. Ovdje se isto osjećam kao kod kuće“, rekao je Saša Lošić Loša, što je dvorana nagradila dugim pljeskom i skandiranjem.
Ovogodišnja obljetnička turneja donijela je i zanimljiv obrat: Plavi orkestar otkrili su i mlađi slušatelji. Na koncertima se, uz generaciju koja je uz bend odrasla, u prvim redovima mnogo mlađih posjetitelja, koji su pjevali stihove pjesama nastalih i prije njihova rođenja. Upravo u toj smjeni generacija leži dugotrajnost Plavog orkestra –njihove pjesme ne pripadaju samo jednoj epohi, nego se iznova prenose kao zajednički glazbeni jezik.
Bend koji je započeo kao glas urbane mladosti osamdesetih uspio je preživjeti promjene vremena, tržišta i publike, a da pritom nije izgubio vlastiti identitet. Njihove pjesme ostale su jednostavne, izravne i emotivno prepoznatljive, zbog čega su nadživjele kontekst u kojem su nastale.
Gripe su na kraju večeri ispratile bend ovacijama, a dojam je bio jasan – Split i Plavi orkestar i dalje se savršeno razumiju. Koncert su završili pjesmom „Odlazim“, ali je umjesto stiha „nikada se neću vratiti“ posljednji stih zamijenjen s „Uvijek ću se u Split vratiti“.
