Godinama se prenosila urbana legenda u kojoj lijepe žene i muškarci zavode turiste u Turskoj, koji se nakon burne strastvene noći bude u ledenoj kadi. Pored njih stoji papirić na kojem piše: "Zovi hitnu, ukrali smo ti bubreg".
Nedavno je britanska majka dvoje djece otišla u Tursku na operaciju "brazilskog podizanja stražnjice". Preminula je na stolu. Objašnjenje je bilo da je vjerojatno masnoća ušla u pluća. Iz klinike su njezinoj sestri vratili novac i turnuli joj avionsku kartu u ruke. Nisu joj dali da vidi tijelo, a vrativši se u Veliku Britaniju, uslijedio je novi šok. Tijelo njezine sestre bilo je bez bubrega, jetre i dijela mozga. Klinika je odgovornosti prebacila na patologiju.
Je li bila riječ o krađi organa ili neprofesionalno odrađenoj obdukciji, vjerojatno se nikada neće saznati. Međutim, postavlja se drugo pitanje. Zašto se toliko ljudi uopće odlučuje otići na rizičnu operaciju (jer svaka operacija nosi određeni rizik) u stranu zemlju gdje ste u slučaju komplikacija prepušteni sami sebi. Jeftinije je, to je jasno, ali koja je konačna cijena?! U posljednje vrijeme mnogi ljudi odlučuju se na operacije u Turskoj, Srbiji i BiH. Mnoge klinike nude i besplatni smještaj u hotelu prije i nakon zahvata, prenosi Danas.hr.
Iako je činjenica da u Turskoj ima brojnih stručnjaka, iskustva žena nisu kao urbane legende s početka teksta, ali su jednako strašne. Jedna žena podijelila je svoju traumu iz Turske u jednoj grupi na društvenoj mreži. Njezina priča ide ovako:
Nakon tri godine istraživanja liposukcije i abdominoplastike, odlučila je vjerovati preporuci djevojke koja joj je preporučila liječnika iz Turske. Pokazala joj je svoje fotografije koje su izgledale odlično.
Javila se liječniku. Slala mu je nalaze i naglasila da je dijabetičar i anemična. Iako su je obitelj i hrvatski liječnici odgovarali od operacije, turski liječnik govorio je da neće biti problema. Želja da se riješi trbuha i kompleksa koji su dolazili s njim bila je jača od upozorenja. Klinika joj je poslala ponudu za sedam dana boravka, od čega tri dana u hotelu. Kako bi bila sigurna da će sve biti u redu, ostala je o svom trošku još devet dana. Četvrti dan nakon operacije, krenule su komplikacije. Rez od abdominoplastike počeo je tamniti. Stvarala se nekroza, tvrdi. Turski liječnici govorili su da je sve u redu. Zatim se rana počela otvarati, šavovi su pucali, a tkivo je otpadalo u komadima. Tada su je primili i na živo joj rezali nekrotično tkivo i šivali.
Međutim, okrivili su je da se to dogodilo jer se nije pridržavala uputa, da se drži pognuto te da nije prestala pušiti. Ona kaže da je imala takve bolove da nije ni ručala, kamoli pušila. Do kraja boravka u Turskoj, svaki dan je išla na otvaranje, čišćenje, rezanje i šivanje rane. S obzirom na to da joj nitko nije htio reći zašto to rade, poslala je slike jednom našem plastičnom kirurgu.
"Hitno za Zagreb, ovo nije dobro! Ako ćeš umrijeti, radije umri u svojoj državi", napisao joj je liječnik. Turčin joj je savjetovao da ostane još četiri dana kako bi sanirali štetu, ali ona nije htjela. Kada je 16 dana nakon operacije krenula za Zagreb, stavili su joj abdominalni dren iako su je zagrebački liječnici upozorili da to ni slučajno ne radi jer time riskira plućnu emboliju u avionu.
Sletjevši u Zagreb, odmah je otišla kod liječnika koji joj je planirao izvaditi dren, ali je opet došlo do komplikacija. Na kraju je zaprimljena u bolnicu u predseptičkom šoku. Preko mjesec dana provela je u izolaciji. Liječnici su joj rekli neka se pomoli Bogu da joj bakterija ne zahvati unutarnje organe.
Rana je još uvijek otvorena, svaki drugi dan ide na previjanja. Kože je previše odstranjeno budući da su joj svakim previjanjem skinuli još malo. Pitanje je hoće li liječnici uopće moći zašiti ranu. Žena kaže da je u tijeku pravni proces te zbog toga ne želi otkriti svoje ime, a ni imena turskih i naših liječnika, za koje ima samo riječi hvale.
Ima i pozitivnih iskustva
Njezina priča jedna je od najgorih objavljenih u toj grupi, ali da ima i potpuno drugačijih iskustva, otkrila nam je žena koja je htjela ostati anonimna.
"Dugo sam se premišljala za operaciju želuca. Dugo sam čitala i proučavala. Znala sam da su teške i riskantne", počela je svoju ispovijest žena koja za jednog turskog liječnika ima samo riječi hvale. Istraživala je u Hrvatskoj i u rodnom gradu tko radi tu vrstu operacije. Iako je našla na gomilu stručnjaka, tražila je nekoga tko će joj iz prve ruke reći da je zadovoljan. Na kraju je u jednoj grupi na Facebooku pronašla komentar cure koja je nahvalila kliniku u Turskoj. Iz znatiželje joj je poslala poruku. Ta djevojka iz Srbije ispričala joj je da je operacija prošla odlično. Prošlo je šest mjeseci, a ona je izgubila jako puno kila. Objasnila joj je cijeli postupak i uvjerila je da će i njoj biti tako. Dala joj je kontakt.
Javila se klinici preko WhatsApp-a. Odgovorila joj je žena koja priča "srpsko-hrvatski" jezik i s njom se dalje dogovarala. Ona joj je objasnila sve vezano za operaciju, doktora, let, boravak... Dogovorili su datum. To je još bilo u vrijeme covid pandemije.
"Muž i ja sletjeli smo u Tursku. Dočekao nas je kombi. Vozač nas je preuzeo i odveo do klinike, koja je u azijskom dijelu. Klinika je fenomenalno uređena, čista. Svi su bili nenormalno ljubazni. Zaprimili su me kao pacijenticu. Došla je ta asistentica s kojom sam se čula preko poruka. Dobila sam još nekoliko asistentica. One su me ljubazno ugostile, objasnile postupak, proceduru, oporavak. Nije bilo ni jedne stvari koju mi nisu nacrtali, pokazali mi animaciju na kompjuteru. Sutradan je bila operacija i sve je prošlo u najboljem redu. Oporavak je bio težak, ali isplatilo se", ispričala nam je.
Doktor je dolazio nekoliko puta dnevno. Srpkinja je uvijek bila uz njega i prevodila. Upoznala je i druge ljude koji su prošli istu operaciju i boravili u klinici. Zbližili su se. Proveli su u klinici pet dana. Hrana je bila odlična, kaže muž, jer je ona bila na posebnoj prehrani. On se kaže, osjećao kao gost najluksuznijeg hotela. Pet dana kasnije odveli su ih u hotel koji je namijenjen pacijentima klinike. U hotelu ima i medicinskih sestara kod kojih je svaki dan išla na injekcije i previjanja. U hotelu su proveli još tri ili četiri dana.
Nakon što se vratila u Hrvatsku, svakih nekoliko dana morala je slati slike i nalaze u WhatsApp grupu u kojoj su svi bili: liječnik, sestre i asistentice. Morala je slikati rezove, doktor ih je pregledavao i govorio je li sve u redu ili nije.
Više pročitajte ovdje.
