Na blagdan sv. Stjepana tradicionalno počinje blagoslov kuća, odnosno blagoslov obitelji. U novije vrijeme, u velikim župama gdje je samo jedan svećenik, blagoslov kuća počinje već početkom prosinca i traje do Bogojavljenja. Cilj blagoslova je donijeti Božji mir u kuću u koju svećenik dolazi te zaštitu i mir svima koji u toj kući žive.
Tijekom blagoslova čita se ulomak iz Svetog pisma, moli se za ukućane, dom se blagoslivlja svetom vodom te se zaziva Božji blagoslov na sve koji u njemu žive.
Blagoslov kuća ima i društvenu dimenziju. U brojnim sredinama to je prilika za razgovor između župnika i njegovih župljana, kao i prilika za podršku i ohrabrenje. Prilikom blagoslova kuće na stolu je potrebno imati upaljenu svijeću, križ, svetu vodu te grančicu (najčešće s božićnog drvca) kojom svećenik blagoslovi kuću.
Što znače slova C+M+B?
Kao uspomenu na blagoslov, svećenik svakoj obitelji daje naljepnicu na kojoj stoje tri slova: C+M+B.
Prema jednom tumačenju, ova tri slova (u “našoj” verziji: G+M+B) označavaju imena triju kraljeva: Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Ipak, ovo tumačenje nije jedino. Ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice:
C = Christus
M = mansionem
B = benedicat
U prijevodu: Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!
U novije vrijeme, kada su župe sve veće, a broj svećenika sve manji, u nekim se župama blagoslov obitelji obavlja u crkvama. Svećenik objavi popis ulica i dan kada obitelji iz te ulice trebaju doći u crkvu na blagoslov. Praksa je to koja je naišla na oprečne komentare vjernika: jednima je to sasvim normalno, dok se drugi na taj običaj nikako ne mogu naviknuti. Vjernici su navikli na tradicionalni oblik blagoslova kuća i obitelji te nam većina u razgovoru kaže kako taj običaj teško prihvaćaju.
"Otkad znam za sebe, svećenik nam je uvijek dolazio na blagoslov. Uvijek je to bio ritual koji smo svi poštovali i željno iščekivali. Žene bi spremale kuću, iznijele kolače za ministrante ili neku voćku i slatkiš. Stariji bi uvijek prozborili koju riječ sa župnikom. Tako je od pamtivijeka. Čemu mijenjati ono na što smo svi navikli i što je u 'opisu' naše vjere?", priča nam Splićanin i nastavlja.
"Shvaćam ja da se danas puno ljudi doselilo, da to nije par kuća kao nekad, ali u današnje vrijeme imamo aute i sva čuda tehnike pa mislim da bi bilo dobro da se taj običaj ne prekida", zaključuje.
Pitamo i vas u anketi…
Pitanje dana: Koliko novca dajete svećeniku?
Obred blagoslova kuća predstavlja nadu, molitvu i tradiciju, ali se poteže i vječno pitanje: koliko novca dati svećeniku? Prilikom blagoslova obično se ostavlja određena svota novca kao zahvala. Ona nije propisana nikakvim crkvenim ni državnim zakonima, ali se ukorijenila među ljudima. Na taj se način podržava rad svećenika ili ga se daruje za trud, a svaka obitelj može dati prema svojim mogućnostima.
Nažalost, u današnjem vremenu glavna vrijednost često je novac pa se i blagoslov kuće ponekad promatra kroz prizmu novca, čime se gubi temeljni smisao blagoslova. Božji blagoslov ne može se kupiti niti platiti te ne može biti uskraćen od strane svećenika ako ga vjernik zatraži – imao novca ili ne.
Na raznim društvenim mrežama mogu se pronaći komentari na temu blagoslova kuće i novca koji se daje, pa se tako može naići i na razne "cjenike" s kojima su poneki svećenici izlazili u javnost. Blagoslov kuće nema cijenu – sve ono što date dar je upućen svećeniku, ministrantima ili župi.
Pojedine župe u novije vrijeme uvode "dar za Crkvu" – obvezni godišnji doprinos župljana, odnosno lukno. O njegovu iznosu svećenik se dogovara sa Župnim pastoralnim vijećem. Doprinos se koristi za financiranje rada i života pojedine župe, ali ne obvezuje one koji ga ne mogu dati. U konačnici, novac nije uvjet za blagoslov kuće i obitelji, niti se blagoslov kuća obavlja kako bi se skupio novac, nego se praksa darivanja ukorijenila kao dar za Crkvu, odnosno spomenuti doprinos kojim vjernici na taj način izvršavaju svoju vjerničku “obvezu”.
Svoje mišljenje možete nam reći i u anketi.
