Sjajnu foru su ovih dana prosuli dečki sa stranice Nogometne ikone na račun najomiljenijeg stranca u Hrvatskoj, Dagura Sigurðssona.
"Točno mogu zamislit Dagura kako ide na selo iz Reykjavika kroz ove islandske pustopoljine s raspaljenom “Ako ne znaš šta je bilo” u svom golfu trici… Pitaj svaki kamen našeg grada Reykjavikaaaaa", kažu Nogometne ikone.
Zaista, Dagur Sigurðsson proteklo je Svjetsko prvenstvo obavio kao da je rođen u Hrvatskoj, a dalo se primijetiti da zna i Thompsonovu pjesmu koja je obilježila natjecanje te da mu hrvatski jezik uopće nije nedostižan za naučiti.
Dagur Sigurðsson je izbornik Hrvatske rukometne reprezentacije od 2024. godine, a kako se ovih dana pisalo u medijima - sretno živi u Zadru gdje je kupio i nekretninu. Susjedi ga vole, vole ga njegovi igrači, a hrvatska javnost ga obožava. "Dajte mu hrvatsko državljanstvo", vrišti ovih dana u komentarima svih vijesti vezanih uz Svjetsko prvenstvo u rukometu.
"Dajte mu hrvatsko državljanstvo"
Dagur Sigurðsson pjeva hrvatsku himnu s rukom na srcu, zna i druge domoljubne pjesme i dobar dio javnosti smatra da je krajnje vrijeme da mu se dodijeli hrvatska putovnica.
No, hoće li se to i dogoditi?
Zamolili smo za mišljenje Ljubić odvjetničko društvo specijalizirano za međunarodno pravo, a sugovornici su nam bili Ivan Ljubić, odvjetnik, te Nada Milić odvjetnica partner društva.
Dakle, može li izbornik Dagur Sigurðsson dobiti hrvatsko državljanstvo na osnovu toga što je zaslužan građanin ili građanin od interesa za Republiku Hrvatsku?
"Navedeno je moguće, međutim treba uvijek imati na umu kako navedeno spada u diskrecijsku ocjenu nadležnog ministarstva ili državnog ureda, a čije će mišljenje o postojanju interesa za RH tražiti MUP za slučaj da Dagur podnese zahtjev po ovoj osnovi. U konkretnom slučaju, MUP bi vrlo vjerojatno tražio mišljenje Ministarstva turizma i sporta RH te je - po našem mišljenju - i više nego izgledno da bi to mišljenje bilo pozitivno."
Treba li sam Dagur Sigurðsson prvo tražiti državljanstvo Republike Hrvatske ili ga može dobiti od MUP-a bez da ga sam zatraži na ovoj osnovi i tko treba predložiti ministarstvu da se Sigurðssonu dodijeli državljanstvo?
"Zahtjev uvijek polazi od osobe koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo, ona ga mora osobno predati u odjel za državljanstvo MUP-a nadležan za poslove državljanstva. Obrazac zahtjeva mora biti osobno i vlastoručno ispunjen. Na opisani način se manifestira nečija volja da bude hrvatski državljanin kao bitan subjektivan element koji formalnopravno dobiva svoj pečat ne samo na opisani način - osobnom predajom zahtjeva - već i motivacijskim pismom u kojem se mora izričito navesti zašto netko želi biti primljen u državljanstvo, odnosno što ga motivira na to.
Dakle, time se daje neki svoj osobni obol, te predstavlja manifestaciju volje kao subjektivan element konstutituvan za stjecanje državljanstva, te je osobna i neposredna predaja zahtjeva u većini država."
Vrijedi li za Dagura Sigurðssona zakon koji vrijedi za druge strance koji su došli u Hrvatsku (recimo expate, radnike iz drugih zemalja i slično)?
"Tako je, svaka osoba stranac mora regulirati boravak, pa makar i osnova bila vođenje vodećih kolektivnih, reprezentativnih sportova. Njegov boravak je vrlo vjerojatno reguliran kao dozvola za boravak i rad te s visokim stupnjem vjerojatnosti - temeljem ugovora o radu ili djelu ima odobren jednogodišnji boravak koji svake godine mora produljivati na daljnju godinu dana.
Mora li Dagur Sigurðsson položiti test znanja hrvatskog jezika i kulture da bi dobio državljanstvo?
"Kada kao osnovu imamo osobu od interesa, test nije potreban kao pretpostavka koje je zapravo pravilo kod stjecanja drržavljanstva prirođenjem; Test (a kojim se utvrđuje poznaje li podnositelj zahtjeva u zavodoljavajućoj mjeri hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje),je ukinut i za aplikante koji su potomci hrvatskih imigranata, te je to upravo jedna od razloga intenziviranja broja zahtjeva iz dalekih zemalja koje su primile naše prve imigrante, još tamo u 19. stoljeću.
Također, kada bi Dagur bio primljen u hrvasko državljanstvo, njegova supruga bi temeljem njegova primitka također mogla podnijeti zahtjev, te ne bi bila u obavezi pologati navedeni test."
Koliko je zapravo općenito teško dobiti hrvatsko državljanstvo za strance koji nemaju hrvatsko podrijetlo?
"Ovisi od slučaja do slučaja i specifičnih okolnosti svakog od njih. Bitno je imati na umu da je uz ispunjenje zakonskih pretpostavki, tu odlučna i diskrecijska ocjena MUP-a i njegovih rješavatelja koji procjenjuju osnovanost svakog pojedinačnog zahtjeva ponaosob i zasebno. Nepobitna je činjenica kako imamo uvjet bez kojeg se ne može je prilaganje potvrde o nekažnavanju, koje imaju različitu formu ovisno koja država je u pitanju."
Tko najčešće traži hrvatsko državljanstvo i tko ga može dobiti?
Značajno je porastao broj zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva proteklih godina, pokazuju podaci Ministarstva unutarnjih poslova. U 2022. godini zaprimljeno je 7272 zahtjeva, od kojih je pozitivno riješeno 6185, dok je u 2023. godini broj zahtjeva porastao na 9149, pri čemu je državljanstvo odobreno za 7777 podnositelja.
Najveći broj zahtjeva stigao je iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Argentine i Čilea, što potvrđuje kontinuiran interes za hrvatsko državljanstvo među pripadnicima dijaspore i susjednih zemalja.
Ukupno je u navedenom razdoblju podneseno 16.421 zahtjev, no njih 2459 nije odobreno zbog neispunjavanja zakonskih uvjeta.
"Najčešća osnova je svakako ona po iseljenju. Iseljenikom se smatra osoba koja je iselila sa područja Republike Hrvatske u trajnoj namjeri do objave Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno točnije 08.10.1991., s tim da oni iseljenici koji su svoj nastan pronašli u nekoj od drugih SFRJ republika ne ulaze u ovu kategoriju, te isti ne mogu tražiti hrvatsko državljanstvo po ovoj osnovi. Tako da se ova kategorija odnosi na našu udaljeniju dijasporu, gdje prednjače obje Amerike, kao i Australija.
Što se tiče ostalih osnova, ostaje za vidjeti hoće li novopridošla radna snaga u narednim godinama, kada ostvari pravo na upućivanje zahtjeva (nakon stalnog boravka, te neprekidnih 8 godina boravka) ići u smjeru pristupanja pravima i obavezama koje ima svaki hrvatski državljanin.
Ovdje možemo napmenuti čestu zamku za osobe koje kao potpuni stranci idu ka cilju hrvatskog državljanstva, a to je da odobrenje nekih vrsta boravka ne vode ka mogućnosti dobivanja statusa stalnog boravka ,što je uvjet za uvođenje u hrvatsko državljanstvo. Tako odobrenje boravka u svrhu rada digitalnh nomada npr., neće vam doprijeniti niti dana u konačnom zbrajanju kontinuiranog boravka do dobivanja statusa stalnog boravka, što je trenutno 5 godina.
Također, tu je i osnova pripadnosti hrvatskom narodu, kao kategorija koja je najpopularnija među osobama koje su upisane u evidenciju državljanstva neke druge republike u sastavu SFRJ-a na dan 08.10.1991. godine. Hrvatsko državljanstvo je sada osobito popularno u državama bivše SFRJ koje nisu u Schengenskoj zoni iz razloga neuspredivo lakšeg kretanja i rada u EU", zaključuju odvjetnici.
Dvojih državljanstava ima puno, ali polipatridi su opak rijetkost.
Može li osoba koja ima hrvatsko državljanstvo imati još dva, tri, četiri državljanstva?
"To prije svega ovisi o osnovama po kojima se ide u zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, kao i propisima zemlje državljanstva apliakanta. U pravilu, puno je izglednije uživati višestruko državljanstvo ukoliko je u svakoj od osnova činjenica porijekla. Osnove prirođenja/naturalizacije sa sobom vuku odredbu odricanja od prethodnog državljanstva, osim u slučajevima kada imamo baš osobe od interesa, kao što je gospodin Dagur", zaključuju.
