Nakon što je u javnosti odjeknula priča o proslavljenom vaterpolistu Perici Bukiću koji je više puta devastirao obalu ispred svoje kuće u mjestu Bilo pored Šibenika, kontaktiran je i primoštenski načelnik Stipe Petrina. Koliko je onih koji žele, poput rečenog Perice, samo „upristojiti obalu“ pokušali su doznati s portala morski.hr. Da bi im to slikovito dočarao, Petrina se nije zaustavio samo na riječima u svom stilu, već je digao dron i sve snimio. Rezultati su poražavajući za ovo društvo, a pogotovo inspekcije i pravosudni sustav.
Legendarni vaterpolist devastirao obalu: “Htio sam da bude lijepo”
Dnevno stižu prijave o raznim Pericama i raznim Bukićima kojima se sprdnulo izbetonirati malo mora ispred svoje višekatne viletine s bazenom, pa napraviti stepenice do mula i mora, pa onda još i na druge urlati ukoliko se usude koristiti javno pomorsko dobro.
– Dok dođe policija i inspekcija, čovjek izgubi volju za kupanjem i sunčanjem, a to oni dobro znaju – priča za morski.hr uvodno Stipe Petrina, koji dodaje da su toj praksi odlučili stati na kraj, tako što grade najduži lungo mare, odnosno šetnicu na našoj obali.
– Probijena je šetnica u duljini obale čitave općine Primošten i to u duljini 17 km, a širine 2,40 m – stavljamo komunalnu infrastrukturu, popločat ćemo je benkovačkim kamenom i sve će to biti gotovo iduće godine – kaže Petrina.
Kako Primošten rješava problem devastacija pomorskog dobra?
– Davno smo kao općina i osobno kao pojedinac uočili devastaciju i privatizaciju pomorskog dobra. Nije to započelo 1990. Naprotiv, počelo je od prve gradnje nedaleko od mora. Svaki taj graditelj htio je imati nezakonito i bez plaćanja „svoj“ komad mora i obale. To me je vrijeđalo u prvom redu kao čovjeka, a kasnije i kao načelnika općine.
Odmah poslije lokalnih izbora 2005 naručili smo geodetski projekt cijele obalne crte općine Primošten. Utvrdili smo gdje su granice privatnih parcela i krenuli u izgradnju ŠETNICE. Nakana je bila odvojiti privatno od JAVNOG, a „tampon zona „ trebala je biti šetnica.
Na jesen 2005 započela je gradnja šetnice. Naravno, svi su nam se smijali, jer previše je bilo prepreka na toj trasi, posebno od „Biloga„ (početak općine) pa do Raduče poluotoka u neposrednoj blizini Primoštena. Znali smo da tu ima previše onih koji su doslovno došli sa svojim „dnevnim boravcima „ do samog mora.
O nelegalnim septičkim jamama ne treba ni govoriti . Svaka kuća je imala za sebe tako „ugodan mirisni ispust“ direktno u more.
Istovremeno smo krenuli i s izgradnjom drugog dijela šetnice od Porta, do Gaja i Marine Kremik , dionice duge 5 km. Ta dionica nije bila teška za probiti, jer je taj dio obalnog pojasa nenaseljen i nema uzurpacije pomorskog dobra pa je na toj dionici gradnja sasvim glatko prošla. Naravno, ako se ne računa jedno 10-tak puta posjet građevinske inspekcije i inspektora za sigurnost plovidbe Lučke kapetanije Šibenik.
Naravno sa dokumentacijom je bilo sve u redu a „Sigurnjak „ se čudio zašto se šalje njega kad šetnica nigdje ne zadire u more i nikakva sigurnost plovidbe nije ugrožena – pojašnjava Petrina pionirski projekt u Dalmaciji, kojeg su u nemogućnosti borbe s uzurpatorima pomorskog dobra, prihvatili i neki drugi načelnici i gradonačelnici naselja uz obalu.
Šetnice su zapravo i vaša ideja?
– Primoštenska šetnica je moja izvorna ideja. Međutim to sam „ pokupio“ od Opatijske šetnice koje me je oduševila u prvom redu jer imate prekrasno mjesto za šetnju a drugo jer svima omogućava prolaz do more – pojašnjava.
S kojim problemima se pritom susrećete?
– Danas se ne susrećemo ni s jednim problemom. Sve probleme administrativne vrste smo riješili. No, nije to baš išlo glatko.
Na primjer, negdje na proljeće 2006. kad smo došli u samo srce naselja Tepli bok, tu je bilo jako puno uzurpacija, pa je počela učestalo dolaziti ispekcija i Kapetanija. Pitao sam ih: „Kog Boga više dolazite, pa bili ste do sad barem ukupno 20 puta?“
Malo smo se raspitali o toj izuzetnoj revnosti, inače jako inertnih službi, te otkrili da jedno 4-5 vlasnika kuća koji su najviše zapasali pomorskog dobra su „istaknuti građani s visoko pozicioniranim vezama„.
Nismo ih šljivili ni jedan posto i radovi su se nastavljali.
Onda je iznenada ipak došla Građevinska inspekcija i stavila znak zabrane radova. Treba istakuti da su došli NOĆU! Dan prije tog „hrabrog čina“ bili su zajedno Građevinska inspekcija i inspektor sigurnosti plovidbe kapetanije Šibenik. Ovaj put nisu tražili dokumentaciju već su popisali sve radnike izvođača radova. Dakle, jedna kordinirana akcija kojoj je bio cilj zaštititi uzurpirano pomorsko dobro.
Treba napomenuti da su znak zabrane radova čuvali zaštitari. U početku nam nije bilo jasno zašto uopće popisuju radnike izvođača radova, ali ubrzo su uslijedili prekršajni nalozi od kapetanije Šibenik i svi su kažnjeni. Dan danas ne znamo zašto.
Gradnja šetnice na tom dijelu je stala. Ostalo nam je bilo još probiti tehnički zahtjevnih 750 metara i zahtjevnih s ludim vlasnicima kuća koji su uzurpirali i privatizirali pomorsko dobro – prepričava Petrina put koji je općina prolazila da bi izgradila šetnicu.
Mnoge ste prijavljivali, je li tko procesuiran i kažnjen?
– Prijavljivali smo uistino mnoge posebno spomenutog gospodina Perice Bukića i prijavljivali smo i Ninu Perko, visoko pozicioniranu djelatnicu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (načelnica Sektora za upravljanje pomorskim dobrom, lučkim i koncesijskim sustavom Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, op.a.) imali smo sigurne informacije da sve naše nevolje potječu od nje. Čak smo jednom išli u Zagreb kod nje, ali naravno, sve je negirala i nismo mogli jednostavno dalje .
Tako je šetnica mirovala do 2016. onda nam je prekipjelo i bilo je ili Mi ili Oni. PROŠLI SMO! – zaključuje Petrina.
Više pročitajte OVDJE.
