Na današnji dan 1981. godine Hajduk je deklasirao beogradski Partizan usred Beograda
Današnji datum – dan je velike Hajdukove pobjede. Bijeli su tog 31. svibnja 1981. pobjedom usred Beograda svladali Partizan s 4:0. Pobjeda je to nalik onoj antologijskoj od 6:1 i onom Ivićevom, već stoput ponavljanom: "Bit ćemo prvi ako nam dozvole."
Nisu nam tada dozvolili, te 1976., sramotnim "slučajem Maksimović" i produženom utakmicom u Ljubljani, dok god Bjeković nije zabio Olimpiji. Ali zato ova pobjeda nad Partizanom 1981. ima svoju posebnu draž. Te smo se godine kasno zalaufali – sezona je teško krenula, uz smjenu generacija. Momčad je preuzeo Biće Mladinić, i u jesen nije baš išlo. Ipak, te sezone afirmirali smo mlade Gudelja, Bogdanovića, a posebno Zorana Vulića, koji je sa Zlatkom Vujovićem bio i glavni strijelac Bijelih te sezone.
A onda se iz vojske vratio Šurjak – nek se ne ljuti nitko, ipak naša najveća živuća legenda. U tom trenutku zasigurno jedan od najboljih europskih nogometaša. Međutim, Šure tog proljeća nije odmah mogao nastupati za Hajduk. Kao vojnik te 1981. napustio je, kao kapetan reprezentacije bivše države, reprezentaciju nakon jednog gostovanja u Luksemburgu i navodno otišao u Pariz. Bio je to velik skandal u to vrijeme totalitarnog režima. Ozbiljan prekršaj prema tadašnjim zakonima, zbog kojeg je Šurjak kažnjen s četiri mjeseca zabrane igranja za Hajduk.
Tako je Bijeli brod zaplovio tek u sedmom kolu nastavka prvenstva, protiv Vojvodine (0:0). Tog proljeća Šure će zaigrati goropadno – postigao je šest golova u jedanaest utakmica. Igrao je u svim smjerovima u sredini terena. Trener Biće Mladinić dokazao je da nije samo najveći Hajdukov filozof, već i vrhunski trener, čija momčad igra brz, moderan nogomet – a Šurjakova pozicija u veznom redu pokazala se idealnom.
Tog 31. svibnja u Beogradu, Bijeli su napadali kao osice. Nastupili su u sastavu: Simović, Cukrov, Mehmedalić, Gudelj, Primorac, Rožić, Zl. Vujović, Bogdanović, Zo. Vujović, Šalov, Šurjak. Još su ušli Nižetić i Luketin. Strijelci su bili Gudelj, Zo. Vujović i naravno – Šurjak. Čak je i beogradska publika na kraju pozdravila pljeskom Ivicu Šurjaka, kojem nikad nije bila sklona, jer bio je konkurencija njihovom Draganu Džajiću – mlađi igrač koji je nadolazio.
Šurjak je već tada imao potpisan ugovor s Paris Saint-Germainom. Idol naših odrastanja otišao je, ostale su uspomene i priče o jednom od najvećih igrača koje smo ikad imali. Danas smo ga sreli u Münchenu, gdje ga je – kako i priliči – pozvao njegov PSG na finale Lige prvaka. Drži se, Šure, a mi uspomene čuvamo.
