Ruža Kovačević Bilić iz Hrvatske narodne stranke gradska je vijećnica u trogirskom parlamentu te predsjednica HNS-ovog ogranka Splitsko-dalmatinske županije.
Kao voditeljica trogirskog projekta participativnog budžetiranja iz prve ruke je uvidjela značaj ovakvog oblika direktne demokracije i neposredne interakcije s građanima o pitanjima i problemima koji se tiču njihovog svakodnevnog života.
Kovačević Bilić slično želi pokrenuti i raditi u Splitu, ali kroz projekt "Splitskog proljeća". Tako da bi u skoroj budućnosti i građani Splita mogli konkretnije odlučivati i izrađivati gradski proračun.
O čemu se radi, detaljno je otkrila u razgovoru za Dalmaciju Danas.
Lokalni izbori već odavno su završili, trogirski parlament uspješno se formirao i krenulo se s radom i izglasavanjem novih projekata. Recite nam koliko ste zadovoljni novim sazivom Gradskog vijeća, smatrate li da je bolja i konstruktivnija rasprava sada nego prije ili imate drugačije mišljenje o ovoj temi?
- Trenutni saziv Gradskog vijeća Grada Trogira je primjer kako jedan lokalni parlament treba izgledati i građani Trogira zaista mogu biti ponosni na ljude koje su izabrali da ih predstavljaju u donošenju odluka. Od konstituiranja smo imali već pet sjednica, rasprave su konstruktivne i argumentirane, komunikacija pristojna, nema tema koje se zaobilaze i zaista sam zadovoljna da smo postigli takav način političke komunikacije. Otvorenost prema javnosti i građanima igra jako veliku ulogu u tome, a to smo uspjeli promijeniti svojim radom.
Možemo reći da je gradonačelnik Ante Bilić nastavio tamo gdje je i stao. Trogirani su njemu i vašoj političkoj opciji dali novo veliko povjerenje. Smatrate li da dosadašnjim radom, posebice projektima, dalmatinski biser Trogir činite boljim i ljepšim, a što je najbitnije, ugodnijim mjestom za život građana?
- U Trogiru se na izborima dogodila povijesno važna situacija da se na izborima nije biralo „manje zlo“, odnosno građani su po prvi put odlučili u velikoj mjeri podržati postojeće vodstvo i dati povjerenje za daljnji rad istim ljudima. Prošli mandat je bio maksimalno odrađenih projekata u malo vremena. Većinu zacrtanih stvari smo odradili, dosta projekata pripremili i započeli i da, život u Trogiru je sada mrvicu ugodniji. Zacrtano je još dosta velikih projekata za naredno razdoblje, čeka nas sve skupa naporan rad koji će na koncu rezultirati ispoliranim biserom koji možemo s ponosom pokazivati svijetu.
Vaše mišljenje, koji problemi najviše muče Trogiranke i Trogirane i što ste učinili po tom pitanju?
- Najveći problemi i najteže rješivi su infrastrukturni. Izgradnja kanalizacijske mreže je sada u tijeku i do kraja 2023. riješit će taj civilizacijski standard jednom za dugo vremena. Isto tako, dugo očekivana obnova kulturne baštine u staroj gradskoj jezgri za koju napokon imamo spremnu dokumentaciju je nešto što je visoko na listi prioriteta i čeka adekvatan natječaj za prijavu na EU fondove. Novi most imamo, stari čiovski se upravo obnavlja, a u idućoj godini predstoji i obnova drvenog mosta preko Foše. Tada ćemo imati dobru prometnu komunikaciju i cestovnu i pješačku. Ipak, dvije županijske ceste (od grada prema Segetu i ona od čiovskog mosta prema Arbaniji) vape za temeljitom rekonstrukcijom i svim sadržajima koji bi znatno podigli i izgled ulaza/izlaza u grad, ali i sigurnost pješaka.
Malo konkretnije ćemo o projektima. Jedan od značajnijih projekata ove trogirske vlasti je projekt „I tebe se pita“. Za početak, ukratko nam otkrijte detalje, o kojem projektu je riječ i koliko važnom za Trogirane? Ipak, i vi ste jedna od onih koji su sudjelovali i podupirali ove inicijative vladajućih u Trogiru.
- Kao voditeljica projekta participativnog budžetiranja (ja ga od milja zovem ITSP J) iz prve ruke sam uvidjela značaj ovakvog oblika direktne demokracije i neposredne interakcije s građanima o pitanjima i problemima koji se tiču njihovog svakodnevnog života. Participativno budžetiranje je kompliciran izraz za oblik upravljanja u kojem grad daje svojim građanima pravo da odluče na što će se trošiti dio novca iz proračuna koji oni sami pune. Osim toga, građani imaju priliku saznati sve o razinama nadležnosti, o procesima koji prethode odlukama i samoj realizaciji nekog zahvata, a mi zajedno s njima otkrivamo što oni smatraju prioritetima u svojoj ulici, kvartu ili u gradu u cjelini.
Na koji način građani mogu sudjelovati u participativnom budžetiranju, koja je forma i procedura i tko sve može davati svoje prijedloge?
- To je jedan od najuspješnijih oblika demokracije koji se može primijeniti u nekoj zajednici.
Naime proces ide tako da građani sami predlažu projekte, naš tim ih evaluira, a potom građani opet samostalno odlučuju koje projekte smatraju prioritetima. Za nas su te odluke obvezujuće, tj. njihovim izglasavanjem ulaze u proračun za iduću godinu. Trogir ima osam mjesnih odbora i svaki od njih ima svoj budžet koji ovisi o veličini mjesnog odbora. Svaki stanovnik određenog mjesnog odbora može predložiti jedan ili više prijedloga (godišnje to bude između 250 i 400 prijedloga), koje potom naš projektni tim evaluira: gledaju se imovinsko-pravni odnosi određenog zahvata, procjenjuje se iznos potreban za određeni zahvat i slično. Zadnja faza je sazivanje javnih tribina. Na javnim tribinama okupljeni građani imaju priliku vidjeti sve pristigle prijedloge, raspravljati o njima, a potom dizanjem ruku podržati one za koje smatraju da su najbolji. Prosječno se godišnje izglasa oko 35 – 40 projekata ukupne vrijednosti oko 1.400.000 kn.
Konkretno, kroz ovaj projekt građani se direktno uvode u proračunsko odlučivanje. Kako se selektiraju ideje i koliko vam javne tribine pomažu u donošenju konačnih odluka?
- Jedina selekcija koja se provodi je ona na neprihvatljive i prihvatljive. Neprihvatljivi su samo oni prijedlozi koji su upitnog pravnog statusa (imovinsko-pravni odnosi na konkretnom zemljištu ili viša razina nadležnosti - županija ili država), sve ostalo ulazi u evaluaciju i daje se na raspravu i glasanje. Javne tribine finalni su korak u kojemu građani na koncu odluče podizanjem ruku.
Osim toga, smatrate li da su Splićani dovoljno dobro upoznati s ovim projektom koji je jedinstven, i nespecifičan u Hrvatskoj, ali i cijeloj jugoistočnoj Europi?
- Mislim da nisu upoznati s prednostima ovakvog modela participacije, kao uostalom i većina gradova u Hrvatskoj. No nadam se da će kolege okupljene oko Splitskog proljeća imati priliku predstaviti svoje ideje i naići na podršku građana kako bi sličan projekt implementirali u splitske kotare.
Zapravo, Trogir je prvi grad u Dalmaciji koji takav projekt provodi, do sada ste kroz ova participativna budžetiranja riješili brojne komunalne probleme. Recite nam, što je kroz projekt dovršeno i obnovljeno i malo nas upoznajte, na koji način se sve to financira, točnije, kako se nađe kompromis između ideja građana i vrha gradske vlasti?
- Nešto više od 100 projekata je do sada realizirano kroz I tebe se pita. Radi se najviše o uređenju prometa, odnosno dodatnom podizanju standarda u prometu (svjetlosna signalizacija, pješački prijelazi i slično), zatim dječja igrališta i oprema za slobodno vrijeme (klupe, koševi, uređenje plaža i slično). Kako sam ranije kazala, nakon izglasavanja na javnim tribinama koje se obično održavaju na jesen, sredstva se planiraju u proračunu u prosincu i na nama je da realiziramo izglasano u narednoj godini. Ideje i prijedlozi građana su mahom kreativni i usmjereni zaista na poboljšanje života u svojoj zajednici, tako da je lako naći zajednički jezik kada s obje strane ima volje za suradnju.
Volio bih da se sada malo referiramo na Split. Smatrate li da je u nekom malo većem gradu kao što je Split moguće provesti takav projekt i koji veći gradovi imaju istu takvu praksu?
- Prvi korak u ovom projektu je politička volja. Osnaživanje uloge građana u lokalnoj politici je nešto što u suvremenom demokratskom društvu treba postati pravilo, a ne iznimka. Mi smo ga započeli na temelju iskustva malobrojnih gradova u Hrvatskoj (Rijeka, Pazin), ali i svjetskih uzora u participativnoj praksi (portugalski grad Agueda). Nemali broj gradova je tražio od nas savjete i upute o projektu, a neki su od njih i započeli, primjerice Solin i Zadar. Smatram da i veći gradovi poput Splita trebaju krenuti za primjerom velikih europskih metropola i dati građanima priliku da mimo formalnih procesa biranja vlasti, imaju priliku birati gdje će se trošiti njihov novac. Barcelona je najsavršeniji primjer koja je projekt pokrenula kao odgovor na prekomjerni turizam, kako bi vratila građanima ljubav prema svojem gradu. Divan je to alat za ostvariti vezu između građana i onih koji odlučuju o gradu, gdje si samo posrednik i usmjeravaš njihove ideje u nešto konkretno, opipljivo, nešto što oni žive svaki dan.
Budući da ste imali uspjehe u provođenju ovog projekta u Trogiru, ima li vaša stranka ambicije ovaj projekt ponuditi Splićanima?
- Moji splitski kolege prepoznali su vrijednost ovog projekta i već neko vrijeme pripremaju modele za primjenu u splitskim kotarevima. Vjerujem da će biti sluha od strane građana za ovakav model razvoja grada koji građane stavlja u fokus, jer je to najbolji lijek za političku apatiju koja se događa, čini mi se, između svakih lokalnih izbora.
Kako biste ga provodili u Splitu i bi li praksa provedbe projekta bila slična kao ona u Trogiru ili ste spremni potpuno okrenuti novu ploču i strategiju za Split?
- Sličan je to model u svim meni poznatim gradovima koji ga provode. Split je, jasno, veliki grad i tražilo bi to malo više vremena za pripremu, ali uz volju i dobar tim ljudi koji bi ga operativno provodili, projekt bi bio uspješan.
Otkrijte nam što je „Splitsko proljeće“ i je li ključ uspjeha za boljitak građana u ovom segmentu participativnog budžetiranja upravo moguće provesti kroz ovu inicijativu, točnije projekt Hrvatske narodne stranke (HNS)?
- Splitsko proljeće je projekt koji je pokrenulo novo vodstvo HNS-a u Splitu na čelu sa sjajnom ženom, arhitekticom Zdenkom Šarolić. Riječ je o novim licima u politici, ljudima koji imaju brojne ideje, uspješne projekte iza sebe i koji definitivno imaju što za reći u lokalnoj politici. Uhvatili smo se nezahvalnog posla podizanja organizacije iz nezahvalne pozicije u kojoj je donedavno bila, a ja im želim u tome pomoći sa svim svojim znanjem i iskustvom.
Ne bih pretenciozno rekla da je ključ boljitka građana u participativnom budžetiranju, no definitivno je način na koji se građane može aktivno uključiti u donošenje odluka o njihovom novcu.
Možete li nam izdvojiti jedan ili više projekata koji bi mogli biti pun pogodak za Split, a moguće ih je ostvariti u Splitu? Možete li se tu voditi uspjehom koji ste postigli u Trogiru, i u konačnici to sve vjerno 'preslikati' na Split?
- Uređenje zelenih površina, bolja signalizacija pješačkih prijelaza i izgradnja i/ili uređenje dječjih igrališta, nabava urbane opreme... sve su to ogledala gradova ma koliko oni bili mali ili veliki. Svaki kvart svake godine može doživjeti jedan mali procvat jednog svog dijela, a građani svoju malu pobjedu jer su upravo oni ti koji su svojim angažmanom to uspjeli ostvariti.
Je li moguće riješiti komunalne probleme u gradu kroz ovaj model i smatrate li da se neki malo veći infrastrukturni projekti mogu realizirati kroz stalnu suradnju i komunikaciju s građanima?
- Ovakav model nije pogodan za rješavanje većih infrastrukturnih problema, no moguće je kroz direktne kontakte na tribinama bolje iskomunicirati velike projekte. Često građani nisu upućeni ni u procedure, ni u probleme ni u sve korake potrebne za ostvariti neki veći projekt. Mjeseci, godina prođe u rješavanju dokumentacije. Zakoni obvezuju i u postupcima ugovaranja radova, a realizacija je često duža i problematičnija nego što bismo svi mi htjeli. No, suradnja je jedini ključ uspjeha i jedini ispravan put u upravljanju gradom.
Bi li i ostali hrvatski gradovi, kao što je uostalom i Split trebali slijediti primjer Trogira, i postoje li naznake da će se u budućnosti dogoditi da većina, barem dalmatinskih gradova provodi ovakve projekte koji su prvenstveno proizašli iz inicijativa građana?
- Ranije sam navela Solin, Zadar, Makarsku kao gradove koji su započeli svoje modele participativnog budžetiranja. Mislim da gdje god postoji politička volja, tu rezultati ne izostaju. Vjerujem da će uprave na svim razinama uvidjeti benefite za uključivanje građana u kreiranje svojih politika na obostranu korist.
Vjerujete li da će Splićani ovakav projekt dočekati raširenih ruku? Ipak je ovaj model financiranja projekata nespecifičan, a često i jedinstven? Pretpostavljam da vladajući moraju imati dovoljno hrabrosti da bi se uopće usudili na takav politički potez.
- Suočavanje s građanima određene „vlasti“ ili uprave ne bi trebalo zahtijevati hrabrost. Osim ako ljudi na vodećim pozicijama ne rade nešto krivo ili loše. Ono što ovaj model zahtijeva je puno strpljenja za komunikaciju s građanima i puno rada kako bi rezultati bili vidljivi. Ima mjesta za inovativnost u politici.
Za provesti sve ovo morate dobiti povjerenje građana, kako ćete ih pridobiti? Smatrate li da će u konačnici „Splitsko proljeće“ biti pun pogodak za sve Splićanke i Splićane?
Potrebno je samo predstaviti ovaj model i vjerujem da će naići na interes Splićana. Kvalitetna priprema je pola obavljenog posla, a mi već imamo spreman projekt koji samo čeka primjenu.