Posljedice potresa koji je prošlog tjedna pogodio Petrinju, Sisak, Glinu i druga mjesta Sisačko-moslavačke županije sanirat će se još dugo. Mnoge kuće su uništene, ljudi već danima spavaju u automobilima i šatorima. Na noge se digla cijela Hrvatske.
Nose se potrepštine, hrana, odjeća, voda, grijalice, mnogi su građani Hrvatske ponudili smještaj onima koji su ostali bez krova nad glavom.
"Situacija loša, puno kuća se mora rušiti"
"Što se tiče moje obitelji, stradalo im je krovište, kuća nije pukla. Oni su za sad, ako se ne bi ovo ponovilo, sigurni, no što se sela Strašnik tiče, tu je situacija dosta loša. Bit će jako puno kuća koje će se morat rušiti, ljudi se snalaze na sve moguće načine, od kamp kućica, kontejnera. Oni koji mogu osposobljavaju garaže za privremeni smještaj. To su sve kuće rađene nove, nakon Domovinskog rata, u procesu obnove, ali očito je da je kvaliteta rada i izvođenja radova bila jako loša", kaže nam Iva Ivanović iz Siska, čiji roditelji žive u Strašniku.
Kako nam je kazala, pomoć dolazi iz cijele Hrvatske, ali i iz Austrije, Njemačke, Italije,...
"Ljudi pomažu u sanaciji krovova, dimnjaka, sve ono što mogu za prvu ruku sami sredit. Statičari sad obilaze kuće, bit će u procesu rušenja, a najgore je što sad najavljuju i loše vrijeme, najavljuju snijeg, to će se onda samim time i odužiti. Hladnoća je, oni koji imaju manju djecu su privremeno otišli u Slavoniju i druge krajeve Hrvatske, ali to nije trajno rješenje. Većina ljudi se mora vratiti zbog posla, ali i dalje trese", kaže nam Iva.
Kako kaže, pomoći ne nedostaje. Volonteri obilaze starije mještane, nose im kuhanu hranu i sve ostalo što im je potrebno.
"Hrane i odjeće sad ima jako puno, najviše fale grijalice, par dana nije bilo struje pa je bila potraga za agregatima. Međutim, struja je došla, sad je u redu, hoće li nestajati ili neće, ne možemo znati, ima jako puno dalekovoda i trafostanica koje su oštećene i morat će se mijenjat, vjerojatno će se to odužiti. Prioritet je grad, Petrinja je jako stradala, ona će se prva sanirati, a onda ova okolna manja mjesta kad dođu na red", priča nam dalje sugovornica.
"Volonteri ne spavaju, ne jedu..."
Kako nam je kazala, društvene mreže su jako pomogle. Preko njih su se ljudi raspitivali jedni za druge, slali pomoć, angažirali se.
"Sad se tek pokazalo koliko su ljudi voljni pomoći i koliko su jedni za druge kad je situacija katastrofalna. Takva nije bila ni poslije Domovinskog rata, a ni u Domovinskom ratu. Stvarno su ljudi maksimalno spremni pomoći, ne spavaju, ne jedu, samo se penju po tim krovovima, pokušavaju napraviti što se više može za slučaj da zatrese nešto jače i da ne bude još više štete", priča nam Iva.
A evo što nam je kazala o samom potresu.
"Stvarno je izgledalo k'o cijela vječnost, panika, telefoni ne rade, prvih sat vremena nisi znao šta je s tvojima, sve je stalo, samo su se sirene čule, sve je bilo puno hitne i vatrogasaca, kao ratno stanje".
