Testosteron se najčešće povezuje s muškom snagom i seksualnom funkcijom, no njegova je uloga u organizmu mnogo šira. Ovaj hormon važan je za proizvodnju sperme, održavanje mišićne i koštane mase, raspoloženje, ali i način na koji tijelo pohranjuje masnoće.
Iako razina testosterona kod muškaraca prirodno počinje opadati nakon tridesete godine života, kod nekih je taj pad izraženiji i može dovesti do brojnih zdravstvenih problema. Kako piše UNILAD, nisku razinu testosterona, poznatu i kao "low T", osim starenja mogu uzrokovati ozljede, kronične bolesti, liječenje raka i stres.
Urologinja dr. Rena Malik upozorava da muškarci često zanemaruju simptome koji mogu upućivati na problem.
"Kada testosteron ne funkcionira kako treba, počinjete to osjećati na mjestima na kojima to nikada ne biste očekivali", objasnila je.
Dodaje da problem nastaje kada je pad testosterona "izraženiji nego inače", zbog čega je ponekad potrebno razmotriti hormonsku terapiju.
Prema riječima dr. Malik, među najčešćim znakovima niskog testosterona nalaze se:
- značajan pad libida
- problemi s erekcijom
- umor i iscrpljenost
- gubitak mišićne mase
- promjene raspoloženja
- povećanje masnog tkiva
- gubitak koštane mase
- prorjeđivanje dlaka na tijelu i licu
- valunzi i noćno znojenje
- povećanje grudi
- neobjašnjiva anemija
Liječnica ističe da je povezanost testosterona i dlakavosti složena. Objašnjava kako dihidrotestosteron, snažniji oblik testosterona, kod muškaraca s genetskom predispozicijom može biti povezan s gubitkom kose na vlasištu.
S druge strane, kod niske razine testosterona dlake na tijelu i licu često postaju rjeđe te rastu sporije i neujednačeno.
Dr. Malik upozorava i da nizak testosteron može uzrokovati povećanje grudi kod muškaraca, odnosno ginekomastiju.
"Kada testosteron padne, mijenja se ravnoteža između testosterona i estrogena u muškom tijelu", objasnila je. Dodaje da muškarci tada mogu osjećati bolnost i osjetljivost u području prsa, a neki primijete i čvrsto tkivo iza bradavice.
Prema njezinim riječima, pad testosterona često dovodi i do gubitka mišićne mase, zbog čega tijelo postaje manje osjetljivo na inzulin i lakše skladišti masnoće, osobito u području trbuha.
