Noa Pothoven iz nizozemskog grada Arnhema preminula je u nedjelju. Imala je samo 17 godina. Prema prvim informacijama, djevojci je zbog psihičkih problema, koji su bili posljedica višestrukih silovanja u djetinjstvu, odobrena eutanazija i preminula je nakon što je zaprimila smrtonosnu injekciju.
Međutim, kasniji izvještaji tvrde kako djevojci nitko nije pomogao da okonča život nego je ona iskoristila zakonsko pravo koje joj omogućuje da prestane jesti i piti te je odbila daljnje liječenje. Navodno je u tome imala podršku roditelja, ali i liječnika koji su obećali da je u tome neće pokušati spriječiti. Liječnici su joj doslovno dopustili da se izgladni do smrti.
Naime, djevojka je navodno odobrenje za eutanaziju prvotno pokušala dobiti bez znanja roditelja, ali joj je ono bilo odbijeno, piše Bitno.net.
“Misle da sam premlada da bih umrla. Smatraju da se trebam nastaviti liječiti dok se moj mozak ne formira u cijelosti, dakle do 21. godine života. Očajna sam, ne mogu toliko čekati”, izjavila je tada nesretna djevojka.
Ako se najnovije vijesti pokažu točnima, djevojka je, nažalost, pronašla novo rješenje kako skončati život – odbijala je hranu, vodu i daljnje liječenje. Nedugo prije smrti na društvenoj mreži je napisala:
"Dugo sam se mislila hoću li podijeliti ovu odluku javno, te sam se na kraju ipak odlučila da hoću. Unutar maksimalno deset dana ću umrijeti. Nakon godina borbe, osjećam se kao da sam došla do kraja. Prestala sam piti i jesti, te osjećam da je moje stanje nepremostivo. Dišem, ali ne živim…“, napisala je Noa.
Svoje prijatelje zamolilaje da je ne odgovaraju od ovog čina jer je njezina odluka konačna. Tvrdila je kako se ne može nositi s psihičkim problemima koje su bile posljedice silovanja, o čemu je pisala i u svojoj autobiografiji. Djevojka je tri puta bila silovana, i to u 11 i 14 godini života.
Okolnosti njezine smrti očito nisu do kraja razjašnjene. Čak i Washington Post piše kako "još uvijek nije jasno jesu li u njezinu smrt bili uključeni liječnici, čiju je pomoć zatražila".
Inače, eutanazija je u Nizozemskoj legalizirana 2001. godine (upravo u godini je Noa rođena). Glasovanje u nizozemskom parlamentu je predstavljao vrhunac kampanje koja je započela još 1973. godine, kada je jedan liječnik opće prakse prekinuo život svojoj majci jer je nakon moždanog udara ostala djelomično paralizirana, gluha i nijema.
Nizozemski liječnici od 2001. mogu okončati život pacijentima na dva načina – ili “aktivnim” ubijanjem, eutanazijom, odnosno ubrizgavanjem određenih kemikalija koje dovode do smrti pacijenta, ili prepisivanjem određene smrtonosne doze nekog preparata, odnosno "potpomognutim samoubojstvom".
Eutanazija se odobrava u slučaju "nepodnošljivih patnji", ali stanje pacijenta ne mora biti smrtonosno. Opsežno znanstveno istraživanje je pokazalo da je tijekom 2015. godine čak 4,5 posto smrti u Nizozemskoj izazvala je eutanazija, sve više ljudi poseže za njom i pri tome sve veći broj njih ne boluje od neizlječivih bolesti, a taj način umiranja postao je uobičajena praksa.
Samo 2017. godine u Nizozemskoj je eutanazirano 6585 ljudi, što je 8 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Prema tamošnjim zakonima djeca starija od 12 godina mogu zatražiti eutanaziju. Medicinski centri se nakon toga moraju savjetovati s liječnicima i roditeljima.
U Belgiji, još jednoj europskoj zemlji koja je legalizirala eutanaziju, prošle godine izvršeno 2357 medicinski potpomognutih samoubojstava. Belgijske vlasti su pokrenule istragu nad troje liječnika za koje se sumnjiči kako su pogrešno eutanazirali ženu s autizmom. Troje liječnika iz East Flandersa su završili pod istragom jer su 2010. godine "otrovali“ 38-godišnju Tine Nys. Ovoj ženi je dva mjeseca prije smrti dijagnosticiran Aspergerov sindrom koji predstavlja blaži oblik poremećaja iz autističnog spektra.
Stav Katoličke Crkve o eutanaziji je jasan. U Katekizmu (br. 2277)piše: : "Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnima ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, znači ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. Pogreška u procjeni u koju je moguće upasti u dobroj vjeri, ne mijenja narav toga ubilačkog čina, koji uvijek treba osuditi i ukloniti”.
Ivan Pavao II. u Evanđelju života još je odlučniji (br. 65): “U zajedništvu s biskupima Katoličke Crkve, potvrđujem da je eutanazija teška povreda Božjeg zakona, jer je riječ o namjernu, moralno neprihvatljivu ubojstvu ljudske osobe”.
Na Twitteru vatikanske Pontifikalne akademije za život je povodom Noine smrti objavljeno: "Noina smrt predstavlja velik gubitak za svako civilno društvo i čovječanstvo. Moramo uvijek isticati pozitivne razloge za život".
Papa Franjo je u posebnoj poruci na Twitteru istaknuo kako eutanazija i potpomognuto samoubojstvo predstavljaju poraz za sve ljude. "Odgovor koji smo pozvani dati jest da nikada ne napuštamo onoga tko trpi, da se ne predajemo, nego da se pobrinemo i volimo kako bismo ponovno pružili nadu", napisao je papa Franjo u tweet poruci na svojemu računu @Pontifex, u mislima i molitvi za Nou Pothoven.
