Borba za život Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, trajala je mjesecima. U teškom zdravstvenom stanju, koje je kulminiralo amputacijom noge u siječnju 1980. godine, Tito je posljednje dane proveo u komi iz koje se, kako se danas zna, nikada nije probudio, piše Glas Javnosti.
Njegovo zdravstveno stanje godinama se pogoršavalo. Bolovao je od srčanih bolesti, uključujući visoki krvni tlak i aterosklerozu, dok mu je dijabetes dodatno otežavao situaciju. Upravo je ta kombinacija bolesti uzrokovala probleme s cirkulacijom koji su doveli do gangrene u njegovim donjim ekstremitetima. Amputacija lijeve noge bila je neizbježna. Iako su liječnici nadali poboljšanju, Tito se nakon toga više nikada nije oporavio. Stanje mu se progresivno pogoršavalo, a već sredinom veljače 1980. više nije mogao govoriti. Do kraja života bio je u induciranoj komi.
Posljednje riječi vođe
Jedan od rijetkih živih svjedoka Titovih posljednjih dana bio je dr. Milomir Stanković, tada mladi liječnik zadužen za dežurstvo pokraj bolesničke postelje predsjednika. Njegova zadaća bila je precizno bilježenje dijagnoza, terapija i liječničkih prognoza. Godinama nakon Titove smrti, dr. Stanković je u knjizi "Tito između života i smrti", objavljenoj 2016., otkrio da je čuo i posljednje riječi jugoslavenskog vođe, javlja Glas Javnosti.
"Kada je shvatio da je sve propalo, njegove posljednje riječi bile su: 'Šta sve ovo treba da znači!'", ispričao je dr. Stanković u emisiji Mire Adanje Polak na RTS-u. Je li tim riječima izražavao razočaranje u terapiju, sumnju u odluke koje je donio ili ogorčenost zbog nemoći u kojoj se našao, ostaje nepoznato. Ono što je sigurno, jest da je ravna linija na monitoru označila kraj – 4. svibnja 1980. u 15:05 sati.
Dan koji je stao
Smrt Josipa Broza Tita označila je kraj jedne epohe. Vijest o njegovoj smrti objavljena je dramatičnim riječima glavnog spikera Televizije Beograd, Miodraga Zdravkovića: "Umro je drug Tito", riječi koje su se poput jeke proširile čitavom Jugoslavijom. Već sljedećeg dana, 5. svibnja, Plavi voz je iz Ljubljane u Beograd dopremio kovčeg s posmrtnim ostacima predsjednika. Tijelo je bilo izloženo u sali Skupštine Jugoslavije, gdje su mu deseci tisuća građana u tišini odavali počast.
Sahrana Josipa Broza Tita, održana 8. svibnja 1980., ušla je u povijest kao jedna od najvećih državnih ceremonija ikad održanih. Prisustvovalo joj je više od 200 svjetskih lidera, među kojima su bili i predstavnici tadašnjih supersila – Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza. Tito je otišao, ali ostavio je za sobom složeno naslijeđe, državu koja se nakon njegove smrti ubrzo počela suočavati s dubokim političkim i društvenim potresima.
