Prijatelji, posebice Prijatelji francuske šansone znaju ga kao Robija. Neki i pod pseudonimom Robster Martin.
- To je je kombinacija nadimaka s faksa i iz srednje škole, a službeno je "izmišljen" jer imam rođaka koji je kompozitor, a istog je prezimena i istih inicijala, pa da ne zbunjujemo ZAMP. Osim toga, činilo mi se pametno nekako odvojiti glazbeno autorstvo i prijevode knjiga.
Već duže vrijeme Robi živi i stvara u Barceloni. Radi kao prevoditelj knjiga i pjesama.
- Godinama sam živio od prevođenja knjiga, i u manjoj mjeri od glazbe. To je najveći gušt, tako da me nije bilo briga što zarada od toga nije na visokoj razini - kompenzacija je genijalan posao, stalno učenje zanimljivih tema, kao i putovanja s bendom, kako po Hrvatskoj tako i po kontinentu.
- Diplomirao sam francusku i englesku književnost i jezik, a paralelno s time, u naletu optimizma, potrudio sam upisati i glazbeno školovanje u Veneciji, što me je potpuno preusmjerilo u životu. Naglo su krenuli nastupi i suradnje u Italiji, sve je dobilo neki smisleni pravac. Postao sam neočekivano nakalemljeni Venecijanac, stalno se vraćam u venetsku "Lagunu", i samo mislim kako ću čim prije opet nazad u Veneciju, iako je u ono vrijeme postupno došlo do zdravstvenih problema pa je glazbenu školu valjalo prekinuti na pola puta i vratiti se u Split do daljnjega. Sada idem do Mletaka čim mi se pruži prilika, malo odmoriti mozak.
Puno si putovao i nastupao. Koja iskustva nosiš, čega se posebno rado sjetiš, na koji si nastup posebno ponosan?
- Prvo što mi uvijek padne na pamet je koncert Arsena Dedića u HNK kad sam bio jedan od gostiju. Danas mi se čini nevjerojatno. Ali i onaj kad smo Terezi bili gosti na sceni, mi šansonjeri. Ono što smo radili s Gibonnijem toliko se vrtilo na TV da mi se više ne može činiti tako nevjerojatno (haha) jer je medijski izreprizirano do besvijesti. A i gostovanje kod Doris Dragović, isto u HNK teško bi mi bilo zaboraviti. Podijelili smo mi scenu i sa svjetskim klasikom kao što je Moustaki, i potom ga upoznali, iako smo nastupali u zasebnom programu. A Kristina Nuić i ja nastupali smo u Francuskoj na festivalu na kojem je izvodio i Michel Fugain, jedno od najvećih francuskih glazbenih imena druge polovice 20.stoljeća.
A kao publika, najjači koncert bio mi je jedan od zadnjih koje je odradio pok. Henri Salvador, u LaRochelleu.
Još sam pod dojmom nakon svih ovih godina!
Čini se pod dojmom francuske šansone?
- Možda izgleda da samo upirem po toj francuskoj šansoni i francuskom jeziku, ali zapravo nije tako. Radio sam autorski i na talijanskom, pa i na španjolskom, ali najviše na hrvatskom i engleskom. Upravo surađujem s timom glazbenika na internacionalnom projektu autorske gospel glazbe, uglavnom na engleskom. Tako sam i počeo surađivati s pjevačicom Koni M, iz nekadašnjeg poznatog sastava Rivers, s kojom ću autorski raditi i šire. Možda već uskoro čujete nešto od toga u domaćim glazbenim medijima. Vrlo zabavna fuzija stilova i poruka.
Kako mi je bilo jako lijepo s mojom mješovitom klapom Elektrodalmacija u Splitu, obrađujući i izvodeći evergreen klasike, uglavnom na engleskom, i ovdje u Barceloni sam pronašao sličnu skupinu, "LittleNote BCN" koja se bavi isključivo višeglasnim obradama evergreen hitova.
Od kraja 90-ih godina sam u postavi Festivala francuske šansone, a potom i Prijatelja šansone, kao izvođač i kao jezični suradnik. Nastupali smo s ogromnim guštom po cijeloj Hrvatskoj, od Dalmacije do Istre, i od Slavonije do Međimurja, uz podosta koncerata i u Zagrebu. Pjevali smo i vani, a od tih inozemnih svirki možda je medijski najviše bila pokrivena ona u Parizu. Svi smo tu, iz očiglednih razloga, vrlo podrobno analizirali poetske strukture kvalitetne glazbe kao što je šansona, i mislim da je cijela postava Prijatelja Šansone itekako potkovana po tom pitanju. Šansona jednostavno ne trpi budalaštine kao sadržaj, i zbog toga ju treba njegovati. Pjevalo se tu na desetak jezika, bilo je doista izuzetnih momenata u tih 20ak godina postojanja Prijatelja Šansone. Uz to smo imali sreću da nas glazbeno i scenski savjetuju i upućuju neki vrhunski profesionalci, od francuske glumice i pjevačice Caroline Personne, pa sve do naše drage Doris Dragović.
Koje putovanje bi želio ponoviti?
- Lisabon, totalno! Portugal ima odličnu glazbu, kao i odličnu spizu. A koje putovanje mi je na čekanju? Irska, Kilkenny - to već odavno odgađam čas zbog posla, čas zbog zdravlja. Ali bit će.
I glumački si malo prođirao po Europi?
- To je točno, s grupom s fakulteta. Prvo po Belgiji, a potom i na glavnom frankofonskom festivalu kazališta svih vremena, u Avignonu. Kuriozitet: imao sam doslovno tri različite uloge u jednom komadu, koje se nisu susretale na sceni, naravno. Tako da sam se trkom presvlačio iza scene i izlazio govoriti promijenjenim glasom (hahaha).
Oduvijek volim putovati, i to znaju svi koji me znaju. To mi je ostalo još od najranijeg djetinjstva jer su roditelji sa mnom stalno negdje špartali, kako po domovini tako i po inozemstvu. S druge strane stvarno ne volim biti turist, nemam nimalo talenta za turizam, pa ni interesa. Nemam ni Instagram niti volim radit selfije na turističkim lokacijama. Najdraže mi je putovati o svom poslu, skoro pa incognito, a idealno je kad putujem negdje gdje nekoga i poznajem i s kime ću se malo družiti, tako da mogu odmah dobiti domaće informacije iz prve ruke, i malo bolje doživjeti kakav je način života na nekom mjestu. Hvala svim prijateljima i rodbini koji me stalno pozivaju da ih posjetim na sve četiri strane svijeta, haha.
Kad otkrivam nove zemlje, ili ponovo otkrivam one stare, uz Google maps i TripAdvisor, osobno mi je uvijek pri ruci neka od onih aplikacija za identificiranje glazbe koju čujem oko sebe. Znate ono tipa Shazam ili Soundhound. Jer gdje god da se maknem čujem zanimljive pjesme i želim doznati o kojim se tamošnjim izvođačima radi, i mogu li još nešto njihovo poslušati. Još nisam bio na nekom mjestu gdje baš nije bilo zanimljivih pjesama.
Čija te nacionalna glazba oduševila?
- Rumunjska i finska, eto. To su tako melodični jezici da mnogo toga zvuči dobro, a pritom to isto možda na nekom tvrđem jeziku žanrovski ne bi baš bilo milozvučno, barem ne meni.
Robi je sjajan pjesnik. Pokazao je to nizom pjesama. I sjajan skladatelj. Čekamo te robi na jednom od naših festivala. Ako takvi još uvijek postoje?
