Uredništvo New York Timesa tražilo je od deset vodećih američkih nutricionista da odaberu mitove o prehrani koji ih najviše smetaju i za koje imaju dokaze kako nisu točni.
Mit broj 1: Svježe voće i povrće uvijek je zdravije od konzerviranih, smrznutih ili sušenih vrsta.
Unatoč postojanom uvjerenju da je "svježe najbolje", istraživanja su pokazala da smrznuto, konzervirano i sušeno voće i povrće može biti jednako hranjivo kao i ono svježe, piše N1.
Mit broj 2: Sve masnoće su loše.
Kada su studije objavljene kasnih 1940-ih otkrile korelacije između prehrane bogate masnoćama i visokih razina kolesterola, stručnjaci su zaključili da će se smanjiti rizik od srčanih bolesti ako smanjite količinu ukupnih masti u svojoj prehrani. Dr. Vijaya Surampudi, docent medicine na Sveučilištu California u Los Angelesu, rekao je dato navelo mnoge ljude — i proizvođače hrane — da kalorije iz masti zamijene kalorijama iz rafiniranih ugljikohidrata poput bijelog brašna i dodanog šećera.
Dok određene vrste masti, uključujući zasićene i trans masti, mogu povećati rizik od stanja poput bolesti srca ili moždanog udara, zdrave masti — poput mononezasićenih masti (koje se nalaze u maslinovom i drugim biljnim uljima, avokadu i određenim orašastim plodovima i sjemenkama) i višestruko nezasićene masti ( nalazi se u suncokretovom i drugim biljnim uljima, orasima, ribi i lanenim sjemenkama) — zapravo pomaže smanjiti rizik. Dobre masnoće također su važne za opskrbu energijom, proizvodnju važnih hormona, podršku funkciji stanica i pomoć u apsorpciji nekih hranjivih tvari.
Mit broj 3: ‘Kalorije unutra, kalorije izvan’ najvažniji je faktor za dugoročno debljanje.
Istina je da ako unosite više kalorija nego što ih trošite, vjerojatno ćete se udebljati. A ako sagorijevate više kalorija nego što ih unosite, vjerojatno ćete smršaviti – barem kratkoročno.
Ali istraživanje ne sugerira da će unošenje više kalorija uzrokovati trajno debljanje koje rezultira prekomjernom težinom ili pretilošću. Ključ je u tome što jedete. Primjerice, prekomjerean unos prerađene hrane zasigurno će, pod bilo kojim uvjetom, rezultirati viškom kilograma.
Mit broj 4: Osobe s dijabetesom tipa 2 ne bi trebale jesti voće.
Ovaj mit proizlazi iz toga što voćnih sokovi mogu povisiti razinu šećera u krvi zbog visokog sadržaja šećera i niskog sadržaja vlakana.
Ali istraživanje je pokazalo da to nije slučaj kada je riječ o konzumaciji samog voća. Neka istraživanja pokazuju, na primjer, da oni koji konzumiraju jednu porciju nekog voća dnevno – osobito borovnice, grožđe i jabuke – imaju manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. I druga istraživanja sugeriraju da ako već imate dijabetes tipa 2, jedenje voća može pomoći pri kontroli šećera u krvi.
Mit broj 5: Biljno mlijeko je zdravije od mliječnog.
Postoji percepcija da su biljna mlijeka, poput onih od zobi, badema, riže i konoplje, hranjivija od kravljeg mlijeka. “To jednostavno nije istina”, rekla je Kathleen Merrigan, profesorica održivih prehrambenih sustava na Sveučilištu Arizona State i bivša zamjenica američkog ministra poljoprivrede.
Mit broj 6: Krumpir je loš za vas.
Krumpir je često ocrnjen u nutricionističkoj zajednici zbog svog visokog glikemijskog indeksa — što znači da sadrži brzo probavljive ugljikohidrate koji mogu povećati šećer u krvi. Međutim, krumpir zapravo može biti koristan za zdravlje, rekla je Daphene Altema-Johnson, voditeljica programa prehrambenih zajednica i javnog zdravlja pri Johns Hopkins Centru za životnu budućnost. Bogate su vitaminom C, kalijem, vlaknima i drugim hranjivim tvarima, osobito ako se konzumiraju s kožicom, piše N1.
Mit broj 7: Nikada ne biste trebali hraniti svoju djecu proizvodima od kikirikija u prvih nekoliko godina života
Godinama su stručnjaci govorili novopečenim roditeljima da je najbolji način za sprječavanje razvoja alergija na hranu kod njihove djece izbjegavanje hranjenja uobičajenom alergenom hranom, poput kikirikija ili jaja, tijekom prvih nekoliko godina života. Ali sada, kažu stručnjaci za alergije, bolje je u djetetovu prehranu rano uvesti proizvode od kikirikija.
Ako vaša beba nema jak ekcem ili poznatu alergiju na hranu, možete početi uvoditi proizvode od kikirikija (kao što su razvodnjeni maslac od kikirikija, pufovi od kikirikija ili kikiriki u prahu, ali ne cijeli kikiriki) oko 4 do 6 mjeseci, kada vaša beba je spreman za čvrste tvari. Počnite s dvije žličice glatkog maslaca od kikirikija pomiješanog s vodom, majčinim mlijekom ili formulom, dva do tri puta tjedn.
Mit broj 8: Proteina u biljkama nema dovoljno
“Odakle nabavljate proteine?’ pitanje je koje se vegetarijancima postavlja”, rekao je Christopher Gardner, nutricionist i profesor medicine na Sveučilištu Stanford. “Mit je da biljkama potpuno nedostaju neke aminokiseline, također poznate kao gradivni blokovi proteina, rekao je. Ali u stvarnosti, sva biljna hrana sadrži svih 20 aminokiselina, uključujući svih devet esencijalnih aminokiselina, rekao je dr. Gardner; razlika jesamo u tome što udio ovih aminokiselina nije tako idealan kao udio aminokiselina u hrani životinjskog podrijetla.
Mit broj 9: Konzumiranje hrane na bazi soje može povećati rizik od raka dojke
Ispitivanja na životinjama pokazala su da visoke doze biljnih estrogena u soji, zvanih izoflavoni, potiču rast stanica tumora dojke. “Međutim, ovaj odnos nije potkrijepljen u studijama na ljudima,” rekao je dr. Frank B. Hu, profesor i predstojnik odjela za prehranu na Harvard T.H. Škola javnog zdravlja Chan. Do sada, znanost ne ukazuje na vezu između unosa soje i rizika od raka dojke kod ljudi, piše N1.
Mit broj 10: Savjeti o prehrani stalno se mijenjaju – puno.
To nije istina, rekla je dr. Marion Nestle, profesorica emerita nutricionizma, studija hrane i javnog zdravlja na Sveučilištu New York. “U 1950-ima, prve prehrambene preporuke za prevenciju pretilosti, dijabetesa tipa 2, bolesti srca i slično savjetovale su uravnoteženje kalorija i minimiziranje hrane s visokim udjelom zasićenih masti, soli i šećera. Trenutačne smjernice o prehrani SAD-a pozivaju na isto.
