Dok neke umirovljenice nakon ručka odlaze u krevet "ubiti oko", možda umjesto toga piju kavu u susjede ili na nekoj gradskoj lokaciji Tonkica, Gordana, Kristina i Ankica svoj poslijepodnevni termin koriste za druženje i razgibavanje na otvorenom.
One su poznate splitske balotašice sa Skalica koje već godinama uživaju na svima dobro znanom zjogu ispod poznate pečenjare u Ulici Hrvatske mornarice, nasuprot Parka mladosti. Žensku ekipu smo zatekli skoro cijelu, nedostajala je tek Ankica koja je umjesto na zjogu kod kuće čuvala unuka.
Ovisno o vremenu cure su svaki dan od 14 sati na zjogu sve dok ne "padne" noć gdje igraju međusobno ili sa muškim kolegama. Zna ih biti i do desetak, ali muškarci su za jednog člana u većini. Svatko od njih dolazi na zjog kada i u vrijeme koje želi i nitko nije obvezan na ništa.
- Kada pada kiša ostajemo kući, a nekada se zna dogoditi da i dan dva nakon kiše ne možemo igrati jer nam teren bude blatan. Na jednom dijelu zjoga se skuplja voda, pa nas to prijeći u normalnoj igri, kaže Tonkica i objašnjava da je igranje balota vrlo jednostavno. Potrebno je da svatko svoju balotu baci što bliže bulinu za što se dobiva bod, a što je više balota to je više punata, te se igra sve dok jedna ekipa ne dobije 16 punata.
Partija od 20 do 60 minuta
Po onome što Gordana kaže, ako je njena balota kod bulina igrač druge ekipe svoju balotu mora baciti još bliže bulinu da bi osvojio punat za svoju ekipu ili može izbiti bulin bliže svojim balotama. Koliko je njegovih balota bliže bulinu toliko broji punata. Partija im zna trajati od 20 minuta do sat vremena.
Nježniji spol u toj se igri lavovski bori. Tonkicu je konkretno boljelo desno rame zbog čega je morala balote bacati lijevom rukom, no to je nije spriječilo da odlično pozicionira svoj potez nadomak bulinu. "Čiji je punat?", doviknula je s jednog kraja zjoga jer, nije pravilo ali je običaj, da kada jedan baca ostali dio ekipe na vrhu zjoga pomno prati putanju balote.
"Pada, pada", dovikuje muški dio ekipe s donjeg dijela zjoga nakon što je Tonkičina balota na višemetarskoj putanji u jednom momentu udarila o bloket ili kraj terena i skrenula gdje nije trebala. Iako je u drugom pokušaju sasvim precizno osvojila punat muškarci su i dalje bili u vodstvu 13:9. Zbog punata su se do sada puno puta posvađali, ali bi se brzo i pomirili. Taj dan svađe nije bilo.
Na zjog aktivno dolaze posljednjih osam godina i nisu svi sa Skalica kako se misli. Ima ih i iz drugih gradskih kvartova. Sa Pujanki, Mertojaka, Kmana... Ni godine ih ne priječe da se iz jednog dijela grada upute u središte Splita.
Svojevremeno su jedni druge dovodili na balote dok se nisu "zarazili" dolaženjem i sudjelovanjem u natjecanju na tom tradicionalno sredozemnom sportu jer, uvjeravaju, bolje je to od bilo kakve teretane s obzirom da im rade svi mišići, a i na svježem su zraku. A to je itekako važno kod osoba koje su prikupile impozantan broj godina.
Zašto nema amaterske kuglane?
Najstarija balotašica među ženama je Gordana sa 70 godina, dok kod muškaraca prvo mjesto drži 84- godišnji Petar kojemu Tonkica dodaje balote kako se ne bi trebao saginjati. Uvjerava nas vesela Tonkica da se, iako svi sa različitim karakterima, odlično slažu.
- Ovdje uvijek netko svrati, gleda nas, komentiramo punte, popričamo, uvijek smo u tijeku. Rekli bi danas, aktualni smo, dobacuje Kristina, a Gordana upozorava da joj je strašno žao što u Splitu nema kuglane za amatere, tek jedna profesionalna u koju su ljudi primorani učlaniti se da bi kuglali. A članstvo i umirovljenici sa tako niskim mirovinama baš i ne staju u istu rečenicu.
U svom radnom vijeku balotašice sa Skalica uglavnom su ili imale kafiće ili su u njima radile, doduše Kristina još uvijek radi, dok je Tonkica bila krojačica po mjeri za muškarce. Sada uživaju u balotama i svojim životima jer pozitivan duh je ono što ih pokreće.
