Pristojna, poslušna, dobra i mila djeca često, kada se nađu iza tipkovnice ili mobitela, postanu nešto sasvim drugo. Rječnik im više nije toliko pristojan, a sadržaji koje dijele - roditeljima potpuno nezamislivi. Danas im je sve i previše dostupno i teško je roditeljima pratiti koje sve sadržaje djeca gledaju i dijele po bespućima interneta.
Jedna mama iz Splita (podaci poznati redakciji) ostala je šokirana 'stickerima' koji su njezinoj kćeri počeli "iskakati" na mobitelu. Prepiska u razrednoj WhatsApp grupi njezine 12-godišnje kćeri potpuno ju je zgrozila. Jednostavno nije mogla vjerovati svojim očima.
"Ovo je nešto prestrašno, ja sebi ne mogu doći. Sinoć sam to vidjela i toliko sam se uznemirila da nisam ni spavat mogla kako treba. Ma nije čak niti smiješno, koliko je strašno. Ne mogu niti zamisliti da djeca koja idu u šesti razred to šalju jedna drugima. Stickeri koje mi s posla šaljemo jedni drugima u grupu sasvim su bezazleni i šaljivi, ali ovi su sasvim morbidni", kazala nam je majka učenice, a zatim nam i poslala sporne sličice.
Naime, na jednome od njih je izrazito uznemirujući prizor. Vide se raskomadano ljudsko tijelo, a na to je nalijepljen znak "Lego". Drugi sticker nije tako morbidan, ali je potpuno neprikladan za djecu.
Djeca danas provode dosta vremena pred različitim ekranima, bilo da se radi o televizoru, tabletu ili mobitelu, i različiti sadržaji su im dostupni. Teško će roditelji dok su na poslu biti upućeni u to što djeca gledaju dok su doma sama. A ne treba im puno da dođu do sasvim neprimjerenog sadržaja - svega nekoliko klikova mišem ili na daljinskom upravljaču.
Splitska psihologinja: Sveprisutno nasilje
Razgovarali smo s Goranom Jerković, spec. clin. psych., o cijelom slučaju i što roditelji mogu učiniti.
"Generalno, nasilje u medijima ne mora voditi agresivnim stavovima i ponašanjima. S obzirom da su mediji, društvene mreže, videoigrice pune agresivnih sadržaja najvažnije bi bilo prikazati djeci posljedice nasilja. Važno je dati naglasak na posljedice nečijeg prijestupnog ponašanja te pokazati da se za počinjenim nasiljem žali i da se to isto kažnjava te da se počinitelji ne glorificiraju, da djeca čin nasilja kroz medije ne doživljaju kao opravdan niti zabavan - tada prikazi određenog nasilja ne bi trebali stvoriti negativne posljedice.
Kod male djece najviše straha i uznemirenosti izazivaju vizualno uznemiravajući sadržaji kao što su čudovišta ili prizori prometnih nesreća te mogućih drugih katastrofa. Oponašanje viđenog nasilnog ponašanja može se objasniti mehanizmom opservacijskog učenja. Potrebno je djeci razlučiti što je iznimno uznemiravajuće te objasniti da na taj način izazivati pažnju drugih vršnjaka nije način na koji bi trebali imponirati u svojoj ekipi", kaže nam Gorana Jerković.
I ponovila je nam je ono što svi već znaju, da roditelji imaju najvažniju ulogu u svemu.
"Roditelji bi trebali obratiti pažnju"
"Najvažniju ulogu imaju roditelji koji prije svega razgovorom o nasilnim sadržajima te mogućim posljedicama ponašanja mogu spriječiti negativan utjecaj pa i tako oponašanje istog. Predškolska djeca te djeca u nižim razredima osnovne škole teže prepoznaju razliku između realnih i imaginarnih sadržaja te se teže distanciraju od viđenog", kaže nam sugovornica.
Gorana Jerković pojašnjava da je jako važno da roditelji neprestano ukazuju djeci na neprimjereno ponašanje.
"Kada mala djeca povlače životinje, teroriziraju ih ili čupaju, ona to ne rade namjerno jer nemaju osjećaja. Ali, tu smo mi koji smo roditelji i potrebno je ukazati djeci na to da su pretjerala i da to živo biće boli. Roditelji često na puno stvari na koje bi trebali obratiti pažnju - ne obrate. Ne informiraju, ne alarmiraju djecu, ne kažu da je dosta i da je potrebno poštovati drugo živo biće. Recimo kada idete ubiti nekakvu životinjicu, dajete primjer djetetu da je to ok, a je li ok ubijati nekoga? Naravno da nije!", kazala nam je za kraj sugovornica.
