Ako ste ovo ljeto barem na trenutak odlučili pobjeći od gradske vreve, smoga automobila i buke otok Vrgada u zadarskom arhipelagu pravo je mjesto za vas.
Poznat je po tome što na njemu nema automobila. Zadnja stanica za parkiranje limenih ljubimaca su pola sata brodom udaljene Pakoštane. Na otoku su brojne trokolice kojima stvari prebacuju s jednog na drugo mjesto. Onaj tko nema trokolicu zasigurno ima karijolu koja isto dobro posluži za prebacivanje tereta.
Vrgada je široka četiri, a dug deset kilometara, pa je doslovno možete prohodati kroz koji sat ovisno o brzini kojom se krećete, ali i o jačini sunca koje prži s neba. Prema crkvenim knjigama otok je to kojeg su Hrvati najranije naselili.
Između prvog i drugog svjetskog rata su imali najviše stanovnika - njih 800, nedavno 250 stanovnika, no mještani danas tvrde da je zbog prirodnih smrti i odlazaka mladih na kopno taj broj sada oko 150 živih duša među kojima dominiraju umirovljenici. Imaju lijepu i obnovljenu područnu osnovnu školu dr. Blaž Jurišić koju pohađa tek osam učenika. Mladi Vrgađani nakon završene osnovne škole uglavnom odlaze u srednju školu, pa na fakultet u Zadar ili Split. Malo njih se vraća na otok. Tek ljeti na odmor.
Najstariji otočni kroničar
Najstariji stanovnik otoka je 95- godišnji Blaž Šime Jurišić. Dok je bio radno aktivan, a radio je kao referent za nabavu alata u splitskom škveru, vjerno je prikupljao brojne podatke o otoku i otočanima, zapisivao ih, dokumentirao, uspoređivao. Sve je rezultiralo njegovom objavom knjige Petohljib. Izvorno je to otočna knjiga o povijesti Vrgade. Tvrdi da je Vrgada po tome posebna jer niti jedan drugi otok na hrvatskom Jadranu nema nešto slično.
Broji oko 500 stranica, govori o različitim aspektima povijesti otoka Vrgade, s naglaskom na rodoslovlju i nadimcima autohtona stanovništva otoka. U njoj su navedeni brojni podaci, pa se tako može pronaći popis crkava, imena škola, nastavnika, poginulih u ratu i još mnogo toga. Osim teksta u knjizi su priložene i fotografije, priče i pjesme.
U spisima se navodi da je naslov knjige, izdane od Matice hrvatske 2003. godine, Petohljib izveden od najstarijega nadimka zabilježenog u župnim popisima iz 1694. godine. U knjizi se opisuje otok, njegova povijest, spominje ga Konstantin Porfirogenet, gospodarstvo, u kojem je uvijek prednost imalo poljodjelstvo, iseljavanje, izmjene stanovništva, školstvo, govor, kako su se obitelji granale ili nestajale, te pregled broja stanovnika.
Od Joška Banova do pobjedničke pjesme jubilarnog Splitskog festivala
Listajući knjigu pod rodoslovljem nailazimo na poznatog hrvatskog glazbenika, skladatelja, aranžera i dirigenta Joška Banova, supruga naše dive Zorice Kondže. Ima tu još poznatih osoba, primjerice baka legendarnog Mate Miše Kovača, kao i tekstopisac Nikša Krpetić čija je pjesma Kako ću joj reć da varim koju je na 50. Splitskom festivalu izvodila klapa Sv. Florijan pobijedila.
Blaž stanuje u kući uz more sa svojom sestrom Antonom (85). Ni on ni sestra se nikada nisu ženili iako je sedam godina živio s Poljakinjom, no nisu ostali zajedno, priča nam sa sjetom Antona. Od nje su samo ostale brojne fotografije koje i danas Blaž čuva. Njegov stric Blaž Jurišić bio je poznati hrvatski jezikoslovac, dijalektolog i pisac prvog hrvatskog dijalektološkog rječnika.
- Vrgada je naš rodni otok i ovdje nam je lijepo živjeti. Na svome smo i dobro nam je. Brinemo jedni o drugima, kaže Blaž.
Sestra mu je na Vrgadi stekla mirovinu. Svojevremeno je uzgajala ovce, janjce, kokoše, sadila luk, kapulu, čičvardu (slanutak op.a.), te trgovala. Još u ono vrijeme se bavila turizmom. Kada je zatrebalo čuvala bi i djecu svoje preostale braće. U matere ih je bilo četvero muških.
- Danas se na Vrgadi gotovo ništa ne uzgaja. Nešto malo poljoprivrede, ribarstva i to je sve. Možda par ljudi drži kokoši. Neki mladi rade na ribogojilištima tuna. Uglavnom se mještani bave turizmom, kaže Antona.
Prije je na otok dolazilo više stranaca uvjerava, a sada su to uglavnom naši ljudi ili Slovenci, ima i nešto Čeha. Susjed Toni se prisjeća kako se nekada živjelo. Više su se ljudi družili, feštalo se, ljeta su bila duža, dok je danas "vrag uša u svit", pa su se svi škapulali.
Oduševljeni Čeh
- Držali smo kuće otvorene. Niko nije zaključava vrata. Moga je uć ko je tija. Skakali smo jedni drugima u pomoć. Lovili bi ribu, gradelavali, ma uživali smo. Danas? E danas je nešto drugo. Valjda smo i mi ostarili, naherili se, usporili. Ka i ovi naš otok. Ali, nema tega zlata kojega bi ja uzeja u zamjenu za moju Vrgadu, ushićeno će Toni.
A Vrgadu vole i furešti. Nama je Čeh Mihael u prolazu rekao da je otok otkrio na internetu na kojem je vidio prelijepe fotografije kristalno plavog mora. To ga je privuklo da dođe tu s prijateljima s kojima se došao malo odmoriti od stresnog posla. Ostat će sedam dana, a s obzirom da na otoku nema zabave za mlade, osim lokalne picerije, ostaje im samo noćno kupanje.
- Stvarno nam je lijepo ovdje. Toliko je mirno da nam nedostaje buka. Dobro je što nema automobila, pa možete slobodno šetati po otoku. Zrak je čist, more isto. Lijepo je, zaista. Preporučit ćemo i našim prijateljima da dođu ovdje, kaže Mihael.
Osim par restorana i kafića, te lokalnog dućana koji je glavno okupljalište na otoku i mjesto na kojem možete doznati sve što vas interesira onima željnima izlaska ostaje tek lokalna picerija koja ima vrlo kvalitetnu i ukusnu ponudu pica. Cijene su prihvatljive, mjesto je ugodno, a valovi mora daju dodatni štimung noćnom provodu pod zvijezdama. Brod Vrgada koji svako malo vozi na liniji Pakoštane-Vrgada svakog putnika namjernika i onog željnog žešće zabave može odvesti u Pakoštane ili okolna mjesta.
Na otoku se nalazi ranosrednjovjekovna Crkva Svetog Andrije iz 9. stoljeća. Najstarija je to poznata sakralna građevina na otoku za koju su istraživanja pokazala da se radi o ranosrednjovjekovnoj građevini iz 9. stoljeća najvjerojatnije na temeljima još starije ranokršćanske crkve (Domijan 1983). Crkva je u velikoj mjeri sačuvala izgled građevine iz ranog srednjeg vijeka. Uz nju Vrgada se može pohvaliti i crkvom Svete trojice koja je smještena na brdu, te crkvom Gospe od zdravlja.
Definitivno najljepša plaža na Vrgadi je pješčana plaža Podbrizi koju mještani zovu još i crvena plaža. Osim finog crvenog pijeska s mora je se može prepoznati i po boru koji stoji na samoj litici i tako odolijeva burama i olujama koje pušu kroz godine.
