Trio začina: đumbir, muškatni oraščić i cimet pojavljuju se u mnogim jelima i pićima te su neizostavni mirisi koje povezujemo s blagdanskim razdobljem prenosi N1.
Đumbir se koristi u slatkim i slanim receptima u kuhinjama diljem svijeta.
Njegovom korijenu potrebno je između osam i 10 mjeseci da potpuno sazrije, a biljke se mogu ubirati u bilo koje doba godine ako su zrele i nisu izložene hladnoći ili vjetru, piše The Conversation.
Vrijeme berbe je važno jer berba đumbira znači iskorjenjivanje cijele biljke kako bi se došlo do rizoma koji raste pod zemljom.
Rizomi funkcioniraju poput podzemnih stabljiki, pohranjujući hranjive tvari za biljku kako bi joj pomogli preživjeti zimu.
Kada hladno vrijeme signalizira biljci da se koristi podzemnom zalihom hranjivih tvari, kvaliteta ubranog đumbira značajno će opasti.
Proizvodnja začina muškatnog oraščića i cimeta
Muškatni oraščić dolazi od mljevenja sjemenki drveta Myristica fragrans, zimzelenog drveta, autohtonog za Indoneziju.
Drveće počinje cvjetati u šestoj godini, ali vrhunska proizvodnja dolazi kada su bliže 20 godina starosti.
Radnici beru plodove s drveća, koje obično raste do visine od 3 do 10 metara, koristeći duge štapove kako bi oborili plodove.
Za proizvodnju začina, plodovi se potom suše na suncu.
Muškatni oraščić dobiva se mljevenjem unutarnjih koštica sjemena; njegov sestrinski začin, macis, dobiva se mljevenjem tkiva koje obavija sjemenke.
Budući da ova biljka daje dva začina, dugotrajno čekanje da drveće sazrije isplativo je za proizvođače.
Cimet se dobiva od kore dviju vrsta drveća: Cinnamomum verum za štapiće cimeta i Cinnamomum cassia za mljeveni cimet.
Proizvodnja obično počinje nakon što drvo napuni 2 godine.
Skidanje kore s grana cimetovog drveta najlakše je nakon obilnih kiša koje omekšaju koru pa se berbe obično događaju nakon monsunske sezone prenosi N1.
Cimet, đumbir i muškatni oraščić često se opisuju kao “topli” začini, što vjerojatno ima manje veze s njihovim podrijetlom, a više s njihovim utjecajem na naše tijelo.
Na isti način na koji menta daje hladnoću, topao okus cimeta pripisuje se spoju po imenu cinamaldehid, koji začinu daje karakterističan okus i miris.
Cinamaldehid također pomaže smanjiti razinu glukoze u krvi pa uživanje u čaju od cimeta nakon obilnog božićnog ručka može spriječiti nagli porast šećera u krvi.
Cimet se koristi tisućama godina u tradicionalnoj medicini diljem Azije zbog svojih antibakterijskih svojstava i potpore probavi.
Prvo putovanje Christophera Columbusa prema zapadu preko Atlantika imalo je za cilj pronaći izravni put do Azije kako bi kupio cimet i druge začine izravno tamo gdje su rasli.
Doista, trgovina začinima može se vidjeti kao mikrokozmos priče o globalizaciji, sa svim povezanim koristima i štetama.
Brojne koristi za zdravlje
Đumbir je izvrstan lijek protiv mučnine, zbog spoja po imenu gingerol, koji povećava pokretljivost crijeva. Smanjuje proizvodnju plina i sprječava osjećaj nadutosti.
Dokazano je i da cimet i muškatni oraščić smanjuju razinu glukoze u krvi i povećavaju razinu inzulina.
Inzulin pomaže regulirati pohranu šećera u našem tijelu tako da premješta glukozu iz naše krvi u stanice, gdje je možemo koristiti kasnije kad nam je potrebna energija.
Dakle, cimet može pomoći osigurati da se svi ti blagdanski pekarski proizvodi koriste energetski, bilo da je to sada ili kasnije prenosi N1.
Sjemenke muškatnog oraščića proizvode mnoge prirodne spojeve, neki od kojih imaju potencijal za borbu protiv patogenih bakterija.
Tijekom 1600-ih, liječnici su vjerovali da muškatni oraščić može biti učinkovit u odvraćanju kuge, pa su mnogi ljudi nosili muškatni oraščić vezan oko vrata.
Ovo uvjerenje vjerojatno potječe od insekticidnih svojstava muškatnog oraščića, koja bi pomogla odbijanju buha koje prenose kugu.
Slike i zvukovi zimskih praznika su karakteristični, ali ništa nije tako sveobuhvatno i nostalgično kao mirisi i okusi. Razumijevanje kako smo razvili tradicije vezane uz hranu i znanost iza tih namirnica, može nam pomoći da još više cijenimo njihovu ulogu u sezoni proslava.
