Lidija Lijić Vulić je 38-godišnja Splićanka za koju ne postoji nemoguće. Ona je uspješna arhitektica, alpinistica, pilotkinja i rekorderka u ronjenju.
Pet puta je rušila svjetski rekord u ronjenju na dah, redom: u Turskoj 2013. i 2014., na Visu 2013., u Italiji i u Beogradu 2019. godine. Nezamislivo, ali vlasnica je i najvišeg zarona na visini od 4.500 metara, koji je postavila na Himalaji prije 4 godine.
Radi kao projektantica u Brodosplitu, a ova nevjerojatna žena je i dobitnica nagrade Splitski cvit iz 2019. godine.
I za njom je izazovna godina, a mi smo je pozvali da nam otkrije svoje buduće planove, ali i kaže nešto više o brojnim sportovima kojima se bavi.
"Voljela bih postaviti ženski hrvatski rekord u najvišem letu"
U novoj godini je sebi postavila neke ciljeve.
- Što se tiče ronjenja, želim ponovno postaviti Guinnessov rekord u zaronu ispod leda, a trenutni rekord je 148 metara. To je horizontalni zaron ispod leda, a zove se dinamika s monoperajama. U lipnju imam Europsko prvenstvo u bazenu, a u listopadu dubinsko prvenstvo - rekla nam je na početku razgovora Lidija.
Protekla godina je i nju poremetila.
- Nažalost, nisam uspjela nigdje putovati, a sva natjecanja su bila otkazana. Godina se svela na treniranje u moru, na stijenama. Nešto sam malo više letjela - govori nam dok šetamo gradom.
Letenje je jedan od najneobičnijih hobija kojima se bavi. Upitali smo je kako se dogodila ta ljubav.
- Sasvim slučajno dok sam planinarila na Kamešnici. Bila sam na vrhu, a preko mene je prošla jedrilica. Tada sam prvi put vidjela tako nešto i odmah sam u ponedjeljak otišla u aeroklub Split, gdje sam upisala tečaj za pilota jedrilice. To mi je uistinu lijep hobi, a letim na aerodromu u Sinju. Voljela bih postaviti ženski hrvatski rekord u najvišem letu, a cilj mi je 2.000 metara. Takav rekord ne postoji. Znači bilo što je najviše, ali to sam si zadala - ambiciozno priča ova Splićanka.
"Ako prošetate do Mosora, možete vidjeti organizirane deponije. Na plažama i podmorju se nalaze poprilične količine smeća"
Dobar dio godine provede pod morem. Nažalost, nije zadovoljna stanjem u kojem se nalazi naše podmorje.
- Unatoč tome što je jedno od najljepših mora na kojima sam ronila, poprilično je opustošen i prazan. Ako se nešto u skoroj budućnosti ne poduzme, vjerujem da ćemo imati problem. Najveći problem su izlovi ribljeg fonda. Pošto sam ambasador globalne organizacije Sea Shepherd, prošle godine sam otvorila podružnicu Sea Shepherd Croatia, a nadam se da ćemo u budućnosti napraviti neke akcije za očuvanje ribljeg fonda. Voljela bih istaknuti da Sea Shepherdi imaju on-line edukacijski sustav, prilagođen djeci, tj. učenicima koji na zanimljiv način uči djecu o važnosti zaštite mora. Sve zainteresirane škole mogu mi se javiti za više informacija - govori nam Lidija.
Slično je i s okolišem. Jednostavno, još uvijek nismo sazreli.
- Razina ekološke svijesti je poprilično niska. Po pitanju edukacija u osnovnim i srednjim školama se ništa ne radi. Nemamo ni pravovaljano organizirano skladištenje smeća. Ako prošetate do Mosora, možete vidjeti organizirane deponije. Na plažama i podmorju se nalaze poprilične količine smeća - priča nam.
Ima jednu veliku želju - roniti s kitovima na dalekoj Tongi.
- Nadam se da će se to i ostvariti. To je dalek put, težak za izvesti. Nadam se ako ne ove godine, da ću iduće godine to i uspjeti - nada se Lidija.
Nevjerojatan je njezin ritam. Na pitanje kako sve uspijeva pohvatati, ima jednostavan odgovor.
- Ključna je dobra organizacija i puno odricanja. Nemam puno praznog hoda. Trening nekad imam prije posla, pa nakon posla. Kući dođem tek oko 7 navečer pa moram obaviti sve standardne obveze. Vikendi su posvećeni zaronima, planinarenju ili letenju, što zahtijeva cjelodnevni angažman. Neke stvari tu i pate. Ne mogu se sjetiti kada sam, neovisno o ovoj situaciji, otišla na kavu i sjedila sat vremena uživajući u njoj. Ali ako se slože prioriteti, može se - govori nam.
"Ključno je održavati svoju vitalnost. Neka to bude higijena kao što je pranje zubiju"
Ronjenje je sport koji prakticira velik broj zaljubljenika u more. Nažalost, svjedočili smo slučajevima kada se zbog neopreznosti izgubi ono najvrijednije što imamo, a to je život. Lidija za ronioce-početnike ima savjet.
- Svi koji se žele baviti bilo podvodnim ribolovom, bilo ronjenjem na dah, nužno je da završe edukaciju, tj. početni tečaj ronjenja, kako bi shvatili kako im tijelo reagira u vodi i koji su mehanizmi koji se događaju. Najbitnije od svega što ćete naučiti su pravila sigurnosti. Ako pogledamo slučajeve utapanja podvodnih ribolovaca, barem jedno od pravila sigurnosti je prekršeno. Nerijetko i više njih. U ovoj vrsti aktivnosti to je presudno. Jako je bitno naučiti osnove, poznavati svoje granice i poštovati pravila sigurnosti. Ronjenje samo po sebi nije opasan sport. U Hrvatskoj postoji nekolicina instruktora, a i sama sam jedna od njih te organiziram edukacije različitih levela - rekla je.
Ona se u situacijama opasnim po život nije našla, kazala nam je.
- Događali su se neki propusti, ali ne opasni po život. Izdvojila bih situacije u alpinizmu, koji je sam po sebi opasan. Tu su se događali prelasci ledenjaka, lavine i tako. Uspon na Mt Blanc, kada se odlomilo kamenje, tako da su to bile neke granične situacije, ali karakteristične za tu vrstu aktivnosti - ispričala nam je Lidija.
Na kraju razgovora je skrenula na važnost bavljenja sportom, koje je jedno od krucijalnih stvari za naše zdravlje.
- Dolazi na naplatu nebavljenje sportom. Nitko se ne mora baviti profesionalno sportom i pomicati granice. Ključno je održavati svoju vitalnost. Neka to bude higijena kao što je pranje zubiju. Mislim da je svakome u interesu da što ugodnije živi u svom tijelu, tako da bilo kakva aktivnost, makar 10 minuta dnevno je poželjna. Sport je i aspekt zabave. U prvoj liniji boravak u prirodi, igranje i učenje. Ako zaboravite učiti, što ostaje? Samo neka rutina. Svakako bih preporučila ljudima da u ovim vremenima krenu istraživati i baviti se nečim novim - zaključila je Lidija.
