Kad razmišljate o Slavoniji i Slavoncima, vjerojatno je prvo što vam padne na pamet kulen, kulenova seka, kobasice, čvarci, i sve ostale delicije. No, mi smo pronašli par Slavonaca koji već neko vrijeme žive u Dalmaciji i ne jedu ništa od gore navedenog. Da, dobro ste vidjeli, Maja i Hrvoje, svoje su obiteljsko gnijezdo savili u Dugopolju i hrane se - veganskom hranom. Imaju i bebu staru deset mjeseci.
E sad, da odmah na početku razjasnimo razliku između vegana i vegatarijanaca. Vegetarijanci ne jedu meso, ali zato konzumiraju jaja, mlijeko i ostale proizvode životinjskog porijekla. Vegani ne jedu ništa životinjskog porijekla. Ne dolaze u obzir ni jaja ni mlijeko, jogurti,... ali ni med.
Sad možemo dalje.
Maja je na veganskoj prehrani posljednjih pet godina. Počela je kao vegetarijanac, a zatim je odlučila da će iz upotrebe izbaciti sve što ima veze sa životinjama. Zanimali su nas njezini "počeci", ali i kako su njih dvoje "završili" baš u Dugopolju.
"Došla sam u Dugopolje jer sam se zaljubila. Dečko je ovdje već 8-9 godina, on je medincinski brat i već je poludomaći. Ja sam došla prije tri godine, ljubav me dovela. Oboje smo iz manjeg mjesta, zato smo pobjegli iz Splita u Dugopolje.
Kako i zašto smo vegani? Hrvoje i ja imamo različit put prema veganstvu. Moja priča je počela još za vrijeme studiranja, na fakultetu. Spontano je išlo. Radila sam jednu prezentaciju o testiranju kozmetičkih proizvoda na životinjama iz engleskog i sasvim slučajno sam došla na stranice Prijatelja životinja i tu sam vidjela sliku klaonice konja. To me sasvim šokiralo jer mi je konj oduvijek bio prekrasna životinja, velika, graciozna, veličanstvena. Na toj slici je bila obješena za noge, grkljan je bio prerezan. Prizor je bio stravičan. U tom trenutku sam ja shvatila što se događa kad mi konzumiramo meso, do tada nikad do mog mozga, do mojih misli nije došlo što je iza tog procesa, kad su mi mama i tata servirali šniclu ili pileću juhu. To je do tada za mene bila hrana. To je bio trenutak.
Bila sam za laptopom, radila sam prezentaciju i vidjela sam tu sliku, pogledala sam sat i vrijeme, bio je 25. 9. u 20.30 sati. Samo sam rekla - nećeš više jesti meso! I to je bilo to. Nakon toga je bio teški cirkus. Meso nam je bilo za doručak, ručak, večeru, meso po cijele dane i ja odjednom dolazim i kažem da sam vegetarijanac. Tako sam počela put, kao vegetarijanac.Pet godina sam bila vegetarijanac, a zatim sam postala vegan. To je postao moj način življenja, razmišljanja i hranjenja", kaže nam na početku razgovora Maja.
Je li bilo teško odreći se mesa?
"Meni je to bilo dosta fascinantno kako se dogodi taj klik kod čovjeka. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da bih mogla uzeti zalogaj ili pojesti da me nitko ne vidi. Kao da nikad nisam ni jela, nije mi falilo. Veći mi je problem bilo mliječno. Dok ne osvijestimo, nismo zapravo ni svjesni gdje se to sve nalazi. Mlijeko i mliječni proizvodi su u gotovo svakom proizvodu u pekari, a ja sam u to vrijeme bila studentica. Nisam sebi kuhala, to je uglavnom bila prehrana u studentskoj menzi.
To je bilo prije desetak godina kada je ponuda bila sasvim drugačija. Mi smo se znali smijati za vrijeme studentskog ručka jer bi ja jela krompir i krompir sa krompirom - pire krompir, pečeni i pomfrit. To je bilo nekakvo snalaženje. Meso mi nije predstavljalo nikakav problem, ali ja sam bila miljenik jogurta, a ponuda veganskih proizvoda nije bila baš dobra. Nije ni danas na nekom nivou, ako usporedimo sa Njemačkom, Austrijom, Slovenijom, još uvijek dosta kaskamo sa ponudom, ali se vidi veliki pomak u zadnjih pet godina.
Je li to postalo nešto pomodno ili su ljudi shvatili i vidjeli u tom zdravi način života ako se prebace na veganski ili vegetarijanski način života? Mislim da je to dosta individualno, da svatko ima svoj nekakav razlog", kaže nam dalje Maja.
Je li primjetila neke promjene na organizmu?
"Ja se super osjećam. U Slavoniji se dosta mesa jede, ali moja mama je oduvijek njegovala neki odnos važnosti voća i povrća u kuhinji, tako da sam ja tu već povukla dosta dobre zdrave navike hranjenja. Imali smo i svoj vrt, tako da je voće i povrće uvijek bilo dostupno. Veganska prehrana ne mora biti zdrava, možete se hraniti junk foodom. Danas imate cijelu paletu veganskih proizvoda, od burgera, veganskih kobasica, ćevapa, i vi možete svaki dan nešto pržiti na ulju. Možete jesti veganske sladolede, slatkiše. Veganska prehrana ne znači nužno i zdrava prehrana. Uglavnom to bude, ali ne mora biti.
Ja se osjećam dobro, ne znam kad sam zadnji put bila kod doktora u zadnjih deset godina. Nikakav zdravstveni problem nisam imala. Mi smo inače planinari, bili smo penjači dok nam beba nije došla. Vodimo jedan aktivan stil života i pazimo da jedemo redovnih pet obroka u danu. Po nama ne bi znali da smo vegani. Nismo blijedi zombiji, neishranjeni ili da umiremo od gladi. Dosta kao obitelj pazimo na prehranu. Bar je to meni bitno jer je to dio obiteljskog naslijeđa", kazuje nam dalje.
Kako izgleda zdravi ručak
"S obzirom da smo mi u Dugopolju kupili kućicu, imamo vrt, onda gledamo da to bude sezonski. Naš ručak bi počeo s juhom, da li bi bila neka brža varijanta, juha od rajčice pošto imamo i zimnicu, onda bi skuhali na primjer kao prilog žutu leću, začinili je s kurkumom, đumbirom, soli, paprom, ispekli bi patliđan sa maslinovim uljem, napravili bi salatu, uz to još nekakve orašaste proizvode. To bi bio nekakav uravnoteženi obrok", pojašnjava nam.
A zamjena za jaja?
"Svaki početak je težak, kad se sjetim što sam ja od kolača znala napraviti, ni otac koji me volio najviše na svijetu nije htio to probati, to je bilo ajme meni. Ali danas možete kupiti gotovu zamjenu za jaja, ili može lan zamijeniti jaja, ili banana. I ti kolači koji se naprave po izgledu i po okusu - vi ne bi znali da u njima nedostaju jaja. Palačinke koje pravimo, biskvit, torte i sve. kad tražim neki recept na intrernetu ne tražim nužno veganski, nego vidim koji su sastojci unutra koji meni ne odgovaraju i samo ih zamijenim", kaže nam dalje Maja.
Je li ponuda bolja nego prije? Čini se kao da je dosta proizvoda s natpisom - vegan.
"To je danas etiketa kojom se proizvođači vole okititi, neki s pokrićem, neki bez. I dalje treba pročitati, zna se dogoditi česta greška prilikom prevođenja. Imate sastav koji je u originalu bio na njemačkom, i onda kad prevedete na hrvatski, često se zna ne poklapati. Ali najveća razlika je ta što je prije postojala trgovina koja je držala monopol nad vege proizvodima, a sad ima proizvoda u većim trgovinama. U malima nema. Čak je i jedan od mesnih proizvođača izbacio vegansku liniju.
McDonalds je ove godine izbacio veganski burger. E sad, hoće li netko otići u restoran je individualno. Ima vegana koji su izričiti i ne žele jesti u restoranima gdje se priprema meso nego traže isključivo veganske restorane. A imate i onih poput nas koji su malo fleksibiniji pa će ipak pojesti nešto pripremano u restoranu gdje se poslužuje i mesna hrana. Nekako je poanta da smo svi zajedno na ovoj planeti, svatko ima pravo na svoj izbor, to je moja misao vodilja", kaže nam sugovornica.
A što beba jede?
"Beba je mali zdravi debeli vegan. Nismo još s pedijatricom razgovarali o tome, ali ionako je najvažnije što kažu bake i dide. Prije dva mjeseca ga pedijatrica nije mogla izvagati jer je vaga baždarena na 11 kila, a on je sa sedam mjeseci imao preko 11 kila, ali zdrave mase.
On je zdrava, čila, vedra, vesela vege beba za koju pazimo što jede. Mi smo sami to odabrali, Hrvoja je na vegetarijansku prehranu poveo put u Africi, njemu se taj dio svijesti pokrenuo. On je, prije nego smo se mi znali, prešao na vegetarijansku prehranu, a bebi je to na neki način nametnuto. Zato pazimo da beba dobije sve što joj treba, ali otvoreni smo prema tome da on kako bude odrastao sam bira svoj put prehrane, bez nametanja.
Meni je super što je tanjur u našoj kuhinji bez nasilja, što je to jedna lijepa energija koja se poslužuje, ali on kad bude razvio svoj život, birat će što želi", iskreno će Maja.
A je li im se ikada dogodilo da dođu na druženja pa ne mogu ništa pojesti?
"Prijatelji su nam po tom pitanju odlični, nedavno smo igrali poker i bila je večer soparnika, nitko se nije mogao potužiti na to. Oni često sami govore - ajde dođite, napravit ću kolač, našla sam neki kolač. Sami otkriju neki recept koji im se svidi i nastave. Kolegica je otkrila jednu sirovu tortu od kikirikija i zaljubila se u nju i sad je ta torta od kikirikija apsolutni hit u društvu. Nastala je iz njezine želje da kad dođemo da se ne osjećamo da smo zanemareni. Bila je i kupovna ferrero rocher torta i ta i znamo koja je pukla prva", kroz smijeh će naša sugovornica.
A jesu li veganski proizvodi skuplji?
"Ovisi, kako što, recimo vrhnje je puno skuplje, 400 gr veganskog vrhnja je 20 kn. Mlijeko sojino i zobeno je 10 kn, 2 i pol kila sira oko 125 kn, dva burgera oko 25 kn. Malo jesu skuplji, ali je puno drugačije nego prije kada je bio samo jedan proizvođač. Tržište nameće svoj ritam - ako netko prodaje burger za 25 kuna, onda ga ne može netko drugi za 40 kuna. Ako ćete bazirat svoju prehranu isključivo na kupovnu hranu, bit će vam skuplje, ali ako ćete se kod kuće potruditi pa sami napravit polpetice, sami napraviti umak bolognese umjesto kupiti u trgovini, sami napraviti humus, onda smo tu negdje, ne možemo reći da je ajme skupo. Ako ćete kupovati proizvode samo iz specijalizirane trgovine, onda je skupo.
Bila nam je želja da imamo svoj vrt, da ne bacamo novce na povrće koje će nam propasti u frižideru, ovako možemo i kompostirati ostatak hrane i trudimo se da jednog dana budemo što samodostatniji. Mi ljudi smo konzumeristi i jako smo daleko od zero wastea u kuhinji i nadamo se da ćemo s godinama doći do tog nivoa, cijeli život rastemo, razvijamo se i učimo. Tko zna što ćemo za pet godina jesti", kaže nam Maja.
Možda će prijeći na sirovu prehranu?
"Ja volim juhe. Znamo ubaciti jedan obrok takav, recimo špagete od tikvica i onda umak od indijskih oraščića. Ništa se tu ne kuha. Ja sam recimo miljenik sirovih slastica. Odlične su mi, sviđa mi se taj koncep da si ne moramo uskraćivati slatko jer meni ručak nije ručak ako ne završi s desertom. Kad nakon lijepog ručka pojedem tablu čokolade, nekako ravnoteža mi totalo padne. Mogućnost da slastica može biti zdrava, slatka i fina mi se najviše svidjela u toj sirovoj kuhinji, ali njihove hladne juhe me nisu dobile - volim toplo, pogotovo kad je zima", za kraj će nam Maja koja je trenutno na porodiljnom, a inače radi kao turistički vodič.
