Na adresi Trumbićeva obala 11 u Splitu održana je danas svečanost otkrivanja spomen-ploče akademiku Slobodanu Novaku.
Odluku o postavljanju spomen-ploče donijelo je Gradsko vijeće Grada Splita na 34. sjednici, održanoj 14. studenoga 2024. godine, povodom obilježavanja 100. obljetnice rođenja akademika Novaka.
Spomen-ploča postavljena je na pročelju stambene zgrade na Matejuški, u ulici Trumbićeva obala 11, gdje je Slobodan Novak rođen.
"Danas smo otkrili ploču u spomen stogodišnjice rođenja akademika Slobodana Novaka. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u cijelom procesu - obitelji, splitskom književnom krugu na inicijativi, GV na odluci, a zatim stručnim službama Grada Splita na realizaciji. Ovo je još jedan velikan splitske, hrvatske i europske književnosti. Drago mi je da je potekao u Splitu, da je dio života proveo u Splitu, a zatim i u ostalim dijelovima Hrvatske. Mi smo svi kao djeca čitali njegova djela kroz lektiru, a kasnije i kao odrasli, i živjeli njegova djela zajedno s njim. Čestitam još jednom svima, drago mi je da smo otkrili ploču još jednom splitskom i hrvatskom velikanu", kazao je ovom prigodom splitski gradonačelnik Ivica Puljak.
Na otkrivanju ploče bio je i sin Slobodana Novaka.
"Ja sam stariji sin Slobodana Novaka i posebno mi je drago da smo u Splitu digli ovu ploču. Dugo godina nismo bili u Splitu, ni otac ni obitelj. Ja sam kao malo dijete došao ovdje s ocem, 1955. godine, kad je bio direktor drame u HNK. Stanovali smo u Zoranićevoj, između dva splitska NK - nogometnog kluba i narodnog kazališta Split - tako da sam kao malo dijete doveden u počasnu ložu i gledao predstave, išao na utakmice Hajduka i vidio njegovo druženje sa književnicima, kulturnim radnicima u Splitu s kojima se družio, igrao nogomet na Marjanu, a sa malom šešulom, barkom, vozio nas je na kupanje. Moja najranija sjećanja su uz Split i Hajduk. Što se ove kuće tiče, nju je kupio naš pradjed Marin koji je imao veliki trojarbolni jedrenjak s kojim je trgovao po svim svjetski morima. Njegov sin Duje, moj djed, nije imao smisla za navigavanje nego je otvorio bife ovdje i prodavao plavac. Ovdje se rodilo troje djece. Njegova žena bila je Marija Smoje sa Čiova i ovdje je rodila Vladu koji je emigrirao u Čile, Anku koja je ostala u Splitu i Slobodana kao najmlađeg koji je, zato što mu je majka umrla, morao otići kod tete na Rab. Njegovo djetinjstvo je bilo na Rabu, ali ovdje se vratio u sjemenište, dvije godine je bio u sjemeništu i onda ga je napustio. Kad ga je tu doveo, otac mu je rekao - Sine, sve možeš u životu bit, samo nemoj biti pop ili advokat. Bio je tu dvije godine, poslije je završio gimnaziju u Sušaku, zatim otišao u rat, u partizane i vratio se 1955. godine u Split", kazao nam je Ranko Novak.
"Novak je preveliko ime da bi ga se Split tako lako odrekao. U tim njegovim amplitudama odnosa prema gradu kroz ta njegova tri zavičaja - splitski, rapski i zagrebački - splitski se najmanje spominje. Upravo ovo postavljanje ploče je odgovor Grada Splita koji pokazuje da je Novak njegov kao što je Split sastavni dio i u njegovoj književnosti", kazap nam je Ivan Bošković, umirovljeni sveučilišni profesor i organizator skupa povodom stote godišnjice rođenja Slobodana Novaka zajedno s književnim krugom.
