Djelatnici Dubrovačkih muzeja – Arheološkog muzeja, u suradnji s Institutom za arheologiju, stručnjacima Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te drugim suradnicima, ovih su dana nastavili istraživanja na lokalitetu Zmijna u Nakovani. Riječ je o prapovijesnoj nekropoli pod gomilama koja obuhvaća razdoblje od kasnog brončanog do pred kraj željeznog doba (11. – 2. st. pr. Kr.). Kako ističu iz muzeja, očekuju se nova saznanja o pogrebnim ritualima prapovijesnih zajednica Pelješca, a nalazi će obogatiti fundus Arheološkog muzeja u Dubrovniku.
Ova vijest potvrđuje da je Zmijno grob i danas jedno od najživljih arheoloških gradilišta juga Dalmacije, gdje svaki zahvat otvara mogućnost otkrivanja dosad nepoznatih detalja iz života Ilira.
Pelješki Eldorado – kontinuitet od osam tisuća godina
Nakovana je i ranije privlačila pažnju, jer se na prostoru manjem od jednog kilometra može pratiti kontinuitet života star preko osam tisuća godina. Prije dvadesetak godina otkriće skrivene spiljske dvorane s netaknutim ilirskim hramom izazvalo je svjetsku senzaciju: ondje su pronađene stotine grčkih posuda položenih oko falusoidnog stalagmita, simbola kulta plodnosti, te najstariji poznati zodijak od bjelokosti iz 2. st. pr. Kr.
Arheolozi su na obližnjem brdu Grad dokazali da je gradina bila naseljena već četiri tisuće godina prije Krista, čak 1 500 godina prije nego što su sagrađene egipatske piramide, čime je Nakovana postala jedno od najstarijih naselja na otvorenom na istočnoj jadranskoj obali.
Zmijna glavica i „grške gomile“
Današnja istraživanja usmjerena su na brežuljak poznat kao Zmijna glavica, koji su mještani stoljećima nazivali „grškim gomilama“ vjerujući da ondje leži drevno i zakopano blago koje čuvaju zmije. Legenda se pokazala duboko povezana s realnošću: u gomilama su doista pronađeni pokopi ilirskih odličnika iz 5. – 2. st. pr. Kr., s nakitom, oružjem i keramičkim posudama.
Posebno otkriće uslijedilo je kada su arheolozi, prilikom čišćenja vegetacije, naišli na grob stariji čak sedam stoljeća od susjednih gomila. Pronađeni su brončani ukrasi, uključujući tordirani torkves, fibulu liburnskog tipa, brončano dugme i dvostruko-spiralne ukosnice. Iako se isprva pretpostavljalo da grobnica pripada ženi iz 11. st. pr. Kr., antropološka analiza otkrila je da se radilo o pokopu najmanje tri osobe – starijeg muškarca, djeteta i još jednog člana zajednice.
Arheološko bogatstvo koje oblikuje identitet
Nalazi poput ovih dokazuju da je Grad kod Nakovane bio središte elitnog sloja koji je vladao okolnim područjem i nadzirao trgovačke rute južnog Jadrana. Time se Pelješac ucrtava u karte važnih mediteranskih središta još u vrijeme kulturnog kolapsa kasnog brončanog doba, kada su propale gotovo sve velike civilizacije Bliskog istoka, osim egipatske.
Zbog bogatstva nalazišta, već dva desetljeća postoje planovi za osnivanje Muzeja Nakovane, a jedan od koraka prema tome je i otvaranje stalne izložbe u Vignju, u prostorima nekadašnjeg dominikanskog samostana. Time bi se spojila turistička ponuda, arheologija i lokalni identitet, a Pelješac postao prepoznatljiv ne samo po vinima i vjetru za jedrenje, nego i po kulturnom turizmu.
Istraživanja, u kojima sudjeluju stručnjaci poput Hrvoja Potrebice, Marka Dizdara, Domagoja Perkića i Ivana Pamića, pokazuju da Zmijno grob i šira Nakovana nisu iscrpljena arheološka tema, nego pravi arheološki Eldorado koji tek čeka da otkrije sve svoje tajne.
