Nakon kratke bolesti u 64. godini života preminuo je Trogiranin Pave Bilić. Vijest o preranoj smrti potresla je sve stanovnike njegovog rodnog grada, od najstarijih do najmlađih, piše Trogirski portal.
Taj ”čovik od svita” kako su ga zvali, otišao je svojim legendarnim sugrađanima koji su, kao i on, ostavili dubok i neizbrisiv trag u bogatoj kulturno – povijesnoj tradiciji “Radovanovog grada”. Naime, bio je jedini koji je desetljećima sačuvao tradiciju držanja konja, a ljubav prema tim prekrasnim i plemenitim životinja uspješno je prenosio i na mlađe naraštaje.
Protekla dva dana pljušte uspomene na njega, pa tako i u trogirskoj Karnevalskoj udruzi Rašpin Jute čiji je bio član od osnivanja 2002. Predsjednik Udruge Tonći Barada, vidno dirnut njegovim gubitkom, veli kako ih je napustio dobri duh Udruge, koji je ponajviše plijenio pozornost domaćih, ali i gostiju, svojim gracioznim konjima i raskošnom kočijom sudjelujući na svim manifestacijama u Trogiru i diljem Lijepe naše.
"Nikada nećemo zaboraviti radost i veselje djece kada bi kočijom, u kojoj su za blagdana bili Djed Božićnjak, sveti Nikola, te za vrijeme karnevala maškare, sa širokim osmijehom mašući građanima prolazio uokolo povijesne jezgre do središnjeg trga gdje ga je dočekivalo na stotine okupljenih ljudi, roditelja s mališanima. Pave je svoje konje (jedno vrijeme ih je imao pet) izuzetno njegovao, pazio i mazio. Bili su ogledalo dobrog vlasnika, uredni, mirni, poslušni. On je, pak, uvijek bio pun životne radosti i energije, ali skroman i jednostavan, kako bi se reklo gospodin i čovik iz puka. Sjećam se kada je jednom ukrašavao kočiju i svoje ljubimce koliko je bio ponosan i sretan", kazuje Barada.
Dodao je kako trogirska pokladna događanja imaju stoljetnu tradiciju i da su u povijesti ”kar” i konji sudjelovali u povorkama te sa sjetom zaključio kako Pavinom smrću ne samo Udruga, već i Trogir, ostaju bez te tradicije.
Ništa manje nisu tužni ni ”Ljubitelji konja iz Kaštela”, njih desetak okupljenih u neformalnoj Udruzi kojoj je pripadao i Pave. Razgovarali smo s Antom Vuletinom koji nam je rekao kako je njihovo druženje započelo 2008. kada je on odlučio obnoviti kaštelanski običaj oranja vinograda s devet konja.
"Našli bismo se na Resniku i orali, po dva-tri dana bismo tamo kampirali. Taj običaj nadopunili bismo i s drugim kaštelanskim manifestacijama, kao što su gastronomske fešte, ljetne maškare, a primjerice, bili smo redoviti gosti u Unešiću prezentirajući kako su nekada izgledali običaji prosidbe i vjenčanja u Zagori. Sudjelovali smo i na Vinkovačkim jesenima, a svakog devetnaestog ožujka odlazili smo u Cetingrad na najveći Sajam konja", kazuje nam Vuletin.
Zamolio nas je da posebno naglasimo događaj proslave Hajdukove stogodišnjice kada je Pave s četveropregom iz Trogira do Poljuda došao pozdraviti Bile i Torcidu. Ta fotografija nalazi se i u Hajdukovoj monografiji.
Kratko rečeno, vezivala nas je prvenstveno ljubav prema konjima, oranje, druženje za kominom, berbe maslina. Do prije nekoliko mjeseci znao je petkom doći u Kaštela na bakalar. Inače, bio je i vrsni kogo. S guštom je pripremao tradicionalna dalmatinska jela, a za Uskrs obavezno bismo zavrtili janjca. Nažalost, u našoj ekipi ostala je velika praznina, a Trogir je izgubio svog promotora jer u svakom mjestu i gradu gdje smo odlazili uvijek se predstavljao: “Ja sam Pave iz Trogira!” zaključio je Vuletin.
Pave Bilić rođen je u staroj trogirskoj obitelji čiji korijeni datiraju u devetnaesto stoljeće što potvrđuje ploča na obiteljskoj kući u centru grada na kojoj je uklesan natpis: ”U ime Isusa, 1886.” Za njim ostaju supruga Mila, kći Vesna, sin Josip, te unučad Sopfia i Luis. Posljednji ispraćaj je danas u 15 sati na trogirskom gradskom groblju.
