Treća poetska večer 63. Splitskog ljeta, nazvana Oteto iz tmine, posvećena je Jakši Fiamengu. Na Sustipanu 1. kolovoza s početkom u 21 sat njegove će stihove, u poetskoj večeri koju je dramaturški osmislio i režirao Gradimir Gojer, govoriti glumci Hrvatskog narodnog kazališta Split Ksenija Prohaska, Snježanja Sinovčić Šiškov, Andrea Mladinić i Pere Eranović.
Na večeri će biti predstavljeno nekoliko zbirki stihova koje su obilježile iznimno bogati poetski svijet autora (Svjetiljka radosnog moreplovca, Ovjera beskraja, Oteto iz tmine, Nebo podneblje, Pedesetogodišnja pjesa, Jeka, U situ jezika, Mravi iz Nezakcisa, Zemlja od vremena, Axis i Dolazak u kruh...) uz odabir kritičkih zapisa o stvaralaštvu, kao i skica iz životopisa velikog pjesnika. Drugi sloj predstave čine nezaboravne zabavno glazbene, klapske, konačno šansonjerske muzičke medaljonske cjeline, jer je Fiamengo bio ključni motiv za ostvarenje određenih umjetničkih opusa poput onih skladatelja Zdenka Runjića ili pak zabavno glazbene mega zvijezde Olivera Dragojevića. Na osjetljivoj granici između onoga što je tzv. laka glazba, šansonski štrih te dalmatinska pjesma en generale finom dramaturškom cizeliranom obradom provlači se istina o životu i stvaralačkoj radionici Jakše Fiamenga.
Jakša Fiamengo (Komiža, 26. studenog 1946), hrvatski pjesnik i akademik, javivši se koncem šezdesetih godina, u vremenima znatnih neoavangardističkih otvaranja i radikalnijih stilskih opredjeljenja, nikad se nije priključio ni trendovskim opcijama ni ikojim generacijskim usmjerenjima. Na svoj je način prihvatio liniju egzistencijalnog svjedočenja i saživio se s modernim senzibilitetom svježih slika i smjelih usporedbi, ali je svjesno sačuvao naglašenu izdvojenost – kako tekovinu vlastitog otočkog podrijetla, tako i življenja i rada u sredini koja ga je formirala. Istina, nije ostao bez odjeka nego je prepoznat kao autentičan glas i svojevrsna sinteza pjesništva antejskih uporišta. Od svojih najranijih radova, a pogotovo od prve samostalne zbirkeMore koje jesi, Fiamengo je pjesnik obuzet prirodom i poviješću sredine iz koje potječe, u koju je uronjen i koju intenzivno živi. Elegičar je nesmiljene prolaznosti i melankolije čovjeka duboko ukorijenjenoga u ambijent “dugog trajanja“. Neosporno je da u novijoj hrvatskoj lirici nitko nije poput njega toliko obilježen morskim i mediteranskim nadahnućima, toliko srastao s tradicijom na koju se nadovezuje počev od Marulića i Hektorovića pa do Kaštelana i Vesne Parun.
U skladu s prevlašću maritimnih motiva i odanosti elementu beskrajnih tokova i intenzivnih valnih ritmova, Fiamengo je iznimno plodan i razveden lirski autor. Autor je više od trideset zbirki pjesma, a iznimno je popularan, i općenito znan, kao autor šansona, balada, šlagera, ukratko: pjevanih pjesama. Vrlo je često i ta dionica u duhovnom suglasju s pjesmama iz knjiga te može poslužiti kao inicijacija široj publici u ekskluzivni lirski univerzum autora. Fiamengo je pisao i pjesme za djecu, povremeno se javljao i gustim esejima o fenomenima dalmatinske tradicije te je kritički motivirano pratio, osobito amatersku, kazališnu djelatnost. Međutim, svoju nemalu erudiciju i znatnu sposobnost društvenog djelovanja nikad nije stavljao u prvi plan, osjećajući se dužnim i posvećenim primarno svojoj pjesničkoj vokaciji.
Ulaz na pjesničku večer je slobodan.
