1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva jubilej je kojim se tijekom 2025. godine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te hrvatskomu iseljeništvu komemoracijama, kulturnim, umjetničkim i znanstvenim događajima obilježavaju krunidba kralja Tomislava, Hrvatsko Kraljevstvo i početak Splitskih crkvenih sabora. Tom prigodom Hrvatski dom Split organizirao je veličanstven koncert Zagrebačke filharmonije na Peristilu, uz dirigentsko vodstvo maestra Ivana Josipa Skendera i četverolist sjajnih solista: Mariju Kuhar Šoša, Tereziju Kusanović, Domagoja Dorotića i Antu Jerkunicu. Pridružio im se i Komorni zbor Ivan Filipović uz zborovođu Gorana Jerkovića.
U protokolarnom dijelu programa svoju su svesrdnu podršku ovakvim projektima istaknuli splitski gradonačelnik Ivica Puljak, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban te ministrica Ministarstva kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Vanesa Kleva, ravnateljica Hrvatskog doma Split, u emotivnom je govoru istaknula važnost monumentalne peristilske pozornice čije povijesne i kulturne kulise zaslužuju najljepše umjetničke proizvode.
A svečanost je izvrsnog muziciranja počela baš onako kako dolikuje glazbenom spektaklu iznad kojeg tinja povijesna priča jednog kraljevstva – Uvertirom iz Glazbe za kraljevski vatromet Georga Friedricha Händela. Izražen slavljenički ton, pregnantna i živa melodija i globalna orkestralna raskoš uz svečane linije puhača – sve su to u svoj briljantni in medias res uklopili maestro Skender i Zagrebačka filharmonija. Uslijedio je hommage dubrovačkom skladatelju Luki Sorkočeviću, čija je Simfonija br. 3 u D-duru bila personifikacija prave mjere između punktiranja životne radosti i klasične elegancije, osobito vidljive u prelijepim linijama gudača.
Središnji je dio programa, prigodno i prikladno, zauzela Mozartova Misa u C-duru K. 317, poznata kao Krunidbena misa. Iako je prema dostupnim izvorima najvjerojatnije izvedena kao dio uskrsnog slavlja u Salzburškoj katedrali 1779., svoj naziv opravdala je tijekom krunidbe cara Franje II. 1792. godine. Premijerna peristilska izvedba mise, osim što je velika čast za Split i Hrvatski dom, u sebi je donijela rijetko viđen, a prekrasan paradoks – dijalog veličanstvene simbolike (krunidba) i čujnu tendenciju komornosti i intimnosti (religiozni podtekst). Komorni zbor Ivan Filipović prelijepo je interpretirao misu koja je prkosila (ne)prirodnim uvjetima na Peristilu – svaka je tekstualna eksklamacija zaslužila svoju naglašenost i dinamički skok, a svaki kontemplativni razgovor s Bogom svojevrsni smiraj, u kojemu ni u jednom trenutku nije ponestalo zvuka i karaktera. Orkestralno je osobito uzbudljiv stavak Credo, naglašeno veličanstvene atmosfere, a solisti su bili prekrasan dodatak Mozartovoj nadahnutoj glazbenoj viziji.
Marija Kuhar Šoša, Terezija Kusanović, Domagoj Dorotić i Ante Jerkunica postigli su ono što je samo na papiru jednostavno kod Mozartove interpretacije – uklopiti se u savršeno skladnu cjelinu, uskočiti u isti brod s orkestrom, izbjeći sonornost koja bi drastično odskočila od svečanog, ali i meditativno-melankoličnog karaktera mise. Boja koju je postigao solistički kvartet bila je savršena: Marija Kuhar Šoša obojila je peristil svojim kristalnim sopranom, ali bez imalo nametljivosti, s rijetko viđenom vještinom oblikovanja svijetlih vokala i nježnošću u visinama, dok je mezzosopranistica Terezija Kusanović svojom bogatom tamnom bojom oslikavala čvrstu, stabilnu melodijsku bazu za moćnu figurativnost, osobito u stavku Benedictus. Solistice nisu dopustile da piano dijelovi „nestanu“ u gustoj orkestraciji, a istovremeno su s odličnom mjerom bile ukras zborskoj liniji, a ne njihova konkurencija. Odmjereno, decentno, elegantno. Domagoj Dorotić dovinuo se nizu pamtljivih interpretativnih rješenja u tenorskim visinama koje su bile stamene, zvučne i savršeno sljubljene s ostalim solistima, osobito s Marijom Kuhar Šoša, a Ante Jerkunica predivnim je basom, oduševljavajućom voluminoznošću zvuka i maestralnom kontrolom glasa osigurao točku na i, čistu boju i tehničku izvrsnost zbog koje se, usprkos nezanemarivu vjetru, svaka dinamička finesa Mozartove mise uspjela prenijeti do slušatelja.
Publiku je u nizu sjajnih izbora programa posebno oduševio „Đerdan“ Jakova Gotovca, kojemu se s pravom tepa da je „mali Ero“. Monumentalan početak s karakterističnim udaraljkama i izuzetnom dramatičnošću gudača svoj je vrhunac dobio u kombinaciji sa solom Marije Kuhar Šoša koja je s nevjerojatnom lakoćom prenijela emotivnost i djevojačku snagu mlade Petrice, koja usprkos obiteljskim željama odlučuje pobjeći sa svojim siromašnim odabranikom. Glas kojemu ambijentalna pozornica samo komplimentira, glumačka ekspresivnost i klanjanja vrijedan završetak fraze „Suvo zlato moje“ zaslužili su ovacije prepunog Peristila.
Nakon nacionalne opere koja je sva pretopljena dalmatinskim folklorom, modernizam Blagoja Berse bio je savršen u svojoj neobičnosti. Dok se njegovo kratko orkestralno djelo Idila u mnogočemu moglo uklopiti u niz motivski sličnih djela s nježnim početkom, dinamičkim rastom, živahnim karakterom, puhačima koji oponašaju zvukove prirode i opće životne radosti, Capriccio-Scherzo izrazito je avangardan. Iako mu ne nedostaje okretnosti i energije, one su posljedica temperamenta i mračne obojenosti neizvjesnošću aktualnog trenutka. Bersa kao da je htio naglasiti da „stalna samo mijena jest“ i da jedan trenutak sreće za sobom može povući i ironijski obrat – a baš je taj obrat odraz hrabrosti u sastavljanju repertoara koji je itekako dopuštao kompromise u temeljnim motivima, ali ne i u kvaliteti.
Komorni zbor Ivan Filipović okrunio je predivnu večer veličanstvenom izvedbom Aleluje iz Händelova oratorija Mesija. Bljeskovi dionica u baroknom višeglasju potvrdili su pojedinačnu kvalitetu, a kolektivna snaga bila je neupitna. Osobito su nas se dojmili soprani na perolakim izdržajima dugačkih tonova, izuzetno ujednačena kolorita i dinamike. Kad je publika pomislila da se bolji završetak večeri teško može zamisliti, maestro Skender za bis je pripremio Jelačić marš Johanna Straussa, veličanstvenu koračnicu posvećenu hrvatskom banu.
Obljetnica krunidbe kralja Tomislava zbilja je bila kraljevski događaj, od sjajna izbora programa, ravnoteže svjetskih i hrvatskih skladateljskih velikana, do inspirativne izvedbe Zagrebačke filharmonije, Komornog zbora Ivan Filipović i renomiranih solista. Predivno je kad peristilska pozornica, povijesno mjesto i srce Splita, glazbenike inspirira isključivo u pozitivnom smislu, onom nadahnjujućem – punom istinske ljubavi i poštovanja prema tradiciji klasične glazbe i zlatnim mjestima hrvatske povijesti.
