Anđelo Eškinja je Žrnovčanin koji ima samo jedan san – nastup na Paraolimpijskim igrama.

Bavi se biciklizmom, a na njega možete naići gotovo svakodnevno kako marljivo trenira uz rijeku Žrnovnicu. Uz veliku volju, na njegovom licu možete vidjeti samo osmijeh, koji vam daje nadu u neko bolje sutra.

S njim smo obavili ugodan razgovor. Anđelu je ovo bio prvi intervju za medije, nadamo se ne i posljednji. On je to zaslužio i uvjereni smo da ćemo ga jednog dana gledati na paraolimpijadi.

Tko je Anđelo Eškinja? Upoznajte javnost s Vašim likom.

– Imam 25 godina i dolazim iz Žrnovnice. Zaljubljenik u prirodu, vožnju na dva kotača i druženje s prijateljima. Osoba sam s 40-postotnim invaliditetom i zbog toga sam se počeo baviti sportom. Od rođenja mi je dijagnosticirana hemipareza (blaga oduzetost) desne strane tijela.

Možete li nam u nekoliko rečenica opisati čime se bavite?

– Bavim se biciklizmom od svoje petnaeste godine. Glavni razlog je bio poboljšanje svoga zdravstvenoga stanja. 2017. godine na poziv svoga prijatelja pridružio sam se hrvatskoj biciklističkoj reprezentaciji koja me jako dobro prihvatila i kojoj sam jako zahvalan. Pripala mi je kategorija C3 osoba s invaliditetom koja označava srednji stupanj oštećenja zdravlja i u toj kategoriji se natječem od 2017. godine.

Koje ste rezultate dosad postigli?

– U ove dvije godine sam prošao kroz postupak klasifikacije koje mora proći svaki parabiciklist. Bio sam u Italiji gdje sam imao prvu utrku. Na njoj nisam uspio doći do medalje. U Beogradu, 2018. godine sam osvojio srebrnu medalju. U Vinkovcima sam prošle godine zlato.

Kako se financirate, imate li podršku Grada Splita?

– Financiram se isključivo sam uz veliku potporu Hrvatskog biciklističkog saveza kojemu se zahvaljujem. Nemam potporu grada Splita jer nažalost po pitanju toga se jako malo događa i mi kao sportaši uopće nismo prepoznati kao nešto vrijedno. To je uglavnom razlog zašto stvari tako teško idu u ovom sportu. Tražili smo podršku na razini Hrvatske i nju dobijemo, ali na razini Grada nismo dobili. Ipak, nisam je ni tražio, jer većina koji traže podršku, ne dobiju ju.

Kao invalid, smatrate li da imate prava koja zaslužujete u Gradu Splitu, ali i na razini države?

– Općenito osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, pogotovo mlade, teško dolaze do prava. Na razini države, mene smatraju zrelom osobom, jer ne ostavljam dojam osobe s invaliditetom pa tako nisam uspio ostvariti nikakva prava, ali daleko od toga da je to točno. Uglavnom, stanje općenito za svakog invalida u Hrvatskoj je teško i svaki dan nam predstoji borba za sve što bismo trebali imati u normalnoj državi. Također, fali puno sadržaja za invalide. Mislim da bi se tome trebalo pristupiti ozbiljnije jer olakšati svakome invalidu život je velika stvar. To ljudi teško razumiju kada nisu u toj situaciji.

Koji je Vaš cilj, pretpostavljamo nastup na paraolimpijskim igrama?

– Da, nastup na paraolimpijskim igrama je moja najveća želja. To je jako teško ostvariti jer broj osoba za biciklizam je ograničen i za to se treba izboriti, ali ja sam još uvijek mlad i preda mnom je još puno olimpijskih ciklusa. Nadam se da ću jednoga dana ispuniti svoju želju odlaska na olimpijske igre. Tokio još uvijek nije izgubljen, može se dobiti pozivnica, tako da se uvijek tome možemo nadati.

Poruka za sve osobe s invaliditetom koje se žele okušati u sportu…

– Zaista svakoj osobi s invaliditetom predlažem da se bavi sportom prije svega zato što će time poboljšati kvalitetu svoga života i zdravlja. Ako uz to dođe rezultat, gdje ima veće sreće jer ćete upoznati ljude koji će vam uljepšati život i promijeniti sliku svijeta kakvu vidite. Ali, to nije presudno. Mislim da bi svaka osoba koja ima želju baviti se sportom trebala ustrajati u tome.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime