Hrvatska se svrstava među zemlje s niskim rizikom od HIV infekcije, no postoje određeni rizični oblici seksualnog ponašanja koji mogu povećati taj rizik. Stoga, testiranje i rano otkrivanje infekcije imaju ključnu ulogu jer pomažu u učinkovitijem liječenju i sprječavanju daljnjeg širenja HIV-a.
Istražili smo trenutno stanje HIV-a u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koliko se ljudi godišnje testira, koliko ih je zaraženo te koje se inicijative provode kako bi se suzbila i spriječila daljnja širenja ove bolesti.
Kako SDŽ odgovara izazovima HIV-a?
„U okviru preventivnog programa Ministarstva zdravlja RH „Rad centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV“ u Hrvatskoj djeluje 10 centara za anonimno i besplatno HIV savjetovanje i testiranje (CST-centar za savjetovanje i testiranje, HIV savjetovališta) u osam gradova u Hrvatskoj (Zagrebu, Puli, Rijeci, Splitu, Zadru, Osijeku, Slavonskom Brodu, Dubrovniku)“, navodi Petra Tomaš Petrić, dr. med., spec. Epidemiologije iz NZJZ Splitsko-dalmatinske županije.
Osim usluga savjetovanja i testiranja na HIV, u nekim centrima se korisnicima pružaju usluge savjetovanja i testiranja na HIV u nekim savjetovalištima se nudi i usluga testiranja na hepatitis B, hepatitis C i sifilis te savjetovanja o spolno prenosivim bolestima (SPB).
Tomaš Petrić navodi da su se centri, odnosno savjetovališta osnivala od 2003. kada je započeo i rad u NZJZ Splitsko dalmatinske županije, a potom nam je opisala djelovanje samo centra.
„Rad centara temelji se na preventivnim aktivnostima koje kroz savjetovališni rad i testiranje imaju za cilj smanjenje obolijevanja i širenja HIV-infekcije i ostalih spolno prenosivih bolesti te promicanje odgovornog spolnog ponašanja te doprinosi smanjenju stigme i diskriminacije povezane s HIV-om i SPB.
CST kao mjesta primarne i sekundarne prevencije HIV infekcije važan su dio javnozdravstvene zaštite (edukacija o odgovornom spolnom ponašanju, individualni plan redukcije rizika, testiranje na HIV i SPB radi ranog otkrivanja zaraze, pomoć pri upućivanju na liječenje i podršku, dijeljenje edukativno-informativnih materijala i kondoma) i jedan od ciljeva Nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a“, kazuje nam dr. Petra Tomaš Petrić.
Važno je napomenuti da dobrovoljno testiranje na HIV uz savjetovanje omogućava rano otkrivanje infekcije, što rezultira uspješnijim liječenjem i poboljšanom kvalitetom života zaraženih osoba. Osim toga, ovo smanjuje rizik od slučajnog širenja infekcije na druge.
Savjetovanje i testiranje na prvom mjestu
Ciljevi rada mreže CST/HIV Savjetovališta su:
- primarna prevencija HIV infekcije i drugih SPB (povećanje znanja i informiranosti javnosti i skupina pod povećanim rizikom)
- sekundarna prevencija HIV infekcije i drugih SPB (rano otkrivanje i liječenje zaraze, smanjenje širenja infekcije)
- doprinos unaprjeđenju zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja
- promicanje zdravih stilova života
Testiranja u zajednici za skupine pod povećanim rizikom za HIV infekciju, provode CST u suradnji s lokalnim udrugama u Rijeci, Zadru, Splitu i Zagrebu. U Splitu je to udruga Help.
„Svakim radnim danom obavljamo anonimna i besplatna testiranja na HIV, hepatitis i sifilis od 8 do 19 sati. Osim toga, ovi pružamo i besplatan pribor za sigurno injektiranje, što je ključno u smanjenju širenja HIV-a. Ova pristup rezultirao je činjenicom da ovisnici koji dolaze kod nas nisu pozitivni na HIV“, rekla nam je Nevenka Mardešić, izvršna direktorica udruge Help.
„Korisnicu su nepovjerljivi prema zdravstvu“
Mardešić navodi kako Help predstavlja važnu kariku između 'skrivene populacije' i ključnih zdravstvenih institucija u zajednici.
„S obzirom da se nalazimo na prvoj liniji, odnosno prvi smo kontakt korisnika, koji često gaje nepovjerenje prema formalnim institucijama, naša uloga je u rješavanju problema, pružanju savjeta, testiranju i pomoći u liječenju.
Nismo samo tu za psihološku i socijalnu pomoć, već smo im partneri u procesu liječenja, često se dogodi da sjednemo s njima u autu i idemo na testiranje ili im platimo avionsku kartu do Zagreba za liječenje. U svim situacijama smo uz korisnika“, objašnjava nam Mardešić.
U NZJZ SDŽ testiranje se pak može obaviti svaki radni dan od 7:30 do 12 sati.
„Rezultati testiranja se dobiju unutar 24 h. Testiranje se obavlja iz krvi koristeći test posljednje 4. generacije (koji otkriva prisutnost antitijela na HIV1/2 i antigena p 24 na HIV 1), ali je moguće i brzim antigenim testom iz uzorka usne šupljine. Testiranje se savjetuje obaviti ne ranije od 2 tjedna od rizičnog kontakta. Osobama koje su često u riziku savjetuje se retestiranje i nakon 3 te 6 mjeseci“, objašnjava Tomaš Petrić.
Anonimnost prestaje u jednom slučaju
Nevenka Mardešić nam pak govori kako u trenutku pozitivnog antigenskog testa, anonimnost prestaje.
„Kod nas je testiranje anonimno dobrovoljno i besplatno. No, mi radimo brze antigenske testove, koji su iznimno pouzdani kada je nalaz negativan na HIV. Međutim, važno je istaknuti da, u slučaju pozitivnog rezultata, postoji rizik od lažnog pozitiviteta.
Lažni pozitivni rezultat znači da, iako je antigenski test pokazao prisutnost HIV-a, to ne mora nužno značiti da je osoba zaista zaražena virusom. U ovom slučaju, kako bi se isključila pogreška, osoba se šalje na Zavod za javno zdravstvo gdje se provode precizni krvni testovi koji pružaju točne rezultate.
Važno je napomenuti da ovaj protokol ne ograničava nikome mogućnost liječenja, bez obzira na njihovu pripadnost ili rizična ponašanja. Kada HIV pozitivna osoba uđe u sustav, ona je pod kontrolom terapije i liječenja. Virus se drži pod kontrolom kako ne bi došlo do eskalacije, čime se pruža najbolja skrb za pacijenta i sprječava daljnje širenje infekcije“, opisuje Mardešić.
Najviše testiranja zbog spolnog odnosa bez zaštite
Kako doznajemo iz NZJZ SDŽ, u razdoblju od 2003. - 2023. u našoj županiji je obavljeno 7700 testiranja na HIV. Najveći dio testiranih je želio to obaviti radi rizičnog spolnog kontakta, odnosno spolnog odnosa bez zaštite.
„Godišnje se prosječno obavi između 300-400 testiranja. Posljednje 4 godine taj broj je između 200-250. Hoće li se taj trend pada i dalje nastaviti saznati ćemo sljedećih godina. Za sada se ovaj pad može objasniti prisutnosti Covid-19 infekcije u proteklom razdoblju“, kazuje nam Petra Tomaš Petrić.
Od kada CST radi, odnosno od 2003. pa do 2022. godine, otkriveno je 45 pozitivnih osoba (31 muškog, 14 ženskog spola) što čini 34% od ukupno 131 otkrivene osobe iz SDŽ županije s HIV infekcijom.
Prema podacima Registra za HIV/AIDS u Hrvatskoj u razdoblju od 1985. godine, kada su registrirani prvi slučajevi, do kraja 2022. godine zabilježeno je ukupno 2017 osoba s HIV infekcijom, od čega je 613 oboljelo od AIDS-a.
U SDŽ najviše zaraženi muškarci od 25 do 44 godine
U Splitsko dalmatinskoj županiji u istom razdoblju je zabilježeno 200 slučajeva HIV infekcije od čega je 62 oboljelo od AIDS-a.
Tomaš Petrić nam potom otkriva koliko je registrirano HIV pozitivnih osoba u našoj županiji godišnje, te da su u najvećoj mjeri zaraženi muškarci.
„U Hrvatskoj se godišnje registrira u prosjeku 95 (raspon 75-113) HIV pozitivnih (uključujući AIDS), a u Splitsko dalmatinskoj županiji u prosjeku 5 (raspon 0-11). Omjer muškarci žene je u Hrvatskoj 7,7:1 (muškarci 89%, žene 11%) a u Splitsko dalmatinskoj županiji je 3,2:1 (muškarci 76%, žene 24%). U Hrvatskoj najčešća dob u vrijeme dijagnoze je 25-44 godine (62%), u našoj županiji je ista dob (59,5%)“, navodi.
Rizične skupine
Potom nam govori kako određene skupine ipak imaju veći rizik od HIV-a.
„Najčešći vjerojatni put prijenosa u Hrvatskoj je spolni odnos među muškarcima (71%), zatim heteroseksualni odnos (19%) te injektiranje droga (4%). U našoj županiji najčešći vjerojatni put prijenosa je heteroseksualni (40%), zatim homoseksualni (34%) te injektiranje droga (8%)“, objašnjava Tomaš Petrić.
Naše sugovornice se slažu kako je nužno provođenje relevantnih mjera i aktivnosti radi prevencija HIV infekcije koje se odnose na edukaciju o odgovornom spolnom ponašanju, testiranje na HIV čime se omogućuje rano otkrivanje i uspješnije liječenje, sprečava ili smanjuje razvoj komplikacija bolesti i poboljšava prognoza zaražene osobe te sprečava rizik prijenos infekcije na druge osobe.
Sve ove aktivnosti se provode u Centrima za savjetovanje da se održi ova relativno povoljna epidemiološka situacija i smanji broj novooboljelih te unaprijedi skrb za zaražene i osobe izložene povećanom riziku infekcije.
Seksualni odgoj u školama
Mardešić iz udruge Help posebno naglašava važnost edukacije seksualnog odgoja u školama radi prevencije zaraze HIV-om.
„Od 2003. godine, kontinuirano provodimo edukaciju o seksualnom odgoju u školama kao snažan alat u prevenciji širenja HIV-a. Unatoč brojnim promjenama u politika, ponosno možemo reći da nikada nismo prekinuli ovu važnu aktivnost. Posebno ističemo suradnju s petom gimnazijom u Splitu. Ova suradnja je od vitalnog značaja jer zajedno radimo na vršnjačkoj edukaciji, odnosno postižemo to da učenici nastavljaju biti edukatori školskim kolegama.
Kroz naš program, uče kako prepoznati rizične situacije i kako se zaštititi od potencijalnih opasnosti, uključujući širenje HIV-a.
Najbolji dokaz važnosti ove edukacije dolazi iz riječi bivše učenice koja je jednom kazala: "Zaboravila sam simptome ovoga i onoga, ali uvijek mi se upali onaj crveni alarm kada prepoznam rizičnu situaciju."
Smatram da bi edukacija o seksualnom odgoju trebala biti obvezna i početi već u završnim razredima osnovnih škola kako bi djeca postala osviještena o svojoj spolnosti i naučila kako se pravilno zaštititi“, zaključuje naša sugovornica.
U nastavku pročitajte sve što trebate znati o ovom opasnom virusu.
[Plavo]KAKO SE HIV PRENOSI?
HIV se prenosi nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom (vaginalnim, analnim ili oralnim). Prijenos HIV-a moguć je s muškarca na ženu, sa žene na muškarca i s muškarca na muškarca. S obzirom na to da je HIV prisutan u krvi, spremi i vaginalnom sekretu, prijenos dolazi tijekom spolnog odnosa u slučaju dodira sluznice sa sekretima ili krvlju.
HIV se prenosi krvlju ili krvnim produktima. Prijenos HIV-a krvlju često se događa korištenjem zajedničkog pribora poput igle ili šprice za ubrizgavanje droge.
HIV se prenosi sa zaražene majke na dijete. Ukoliko je majka zaražena, dolazi do prijenosa infekcije tijekom poroda ili rjeđe u samoj trudnoći ili dojenjem.
KAKO SE HIV NE PRENOSI?
Za početak, važno je naglasiti da se HIV NE PRENOSI SOCIJALNIM KONTAKTIMA!
Ne prenosi se DODIROM, SUZAMA ILI SLINOM. Samim time ne prenosi se ljubljenjem, kihanjem, kontaktom, grljenjem, rukovanjem, liječenjem u ambulantama ili tretmanima u salonima koji primjenjuju uobičajene higijenske mjere, darivanjem krvi ili organa, te skrbi za HIV+ osobe i osobe odoljele od AIDS-a.[KRAJ]
[Plavo]Koliko prezervativi zaštićuju od HIV-a?
Prezervativi su izrazito učinkoviti u sprečavanju prijenosa virusa HIV-a sa zaražene na zdravu osobu ako se koriste uvijek i pravilno. To su pokazala istraživanja u laboratoriju, kao i epidemiološke studije. Jedini 100% sigurni načini da se ne zarazite HIV-om spolnim putem su apstinencija (suzdržavanje) od spolnih odnosa i uzajamna vjernost dvaju (ili više) HIV negativnih partnera.[KRAJ]
[Plavo]Što je to „period prozora“ ili „window period“?
To je vrijeme potrebno da netko tko je zaražen HIV-om počne proizvoditi protutijela na HIV virus (tzv. serokonverzija). Tijekom tog vremena u osobe se ne mogu testovima dokazati protutijela, iako ona mogu biti prisutna. U većine se ta protutijela mogu dokazati nakon mjesec dana, a kod svih ljudi protutijela se pojave unutar 3 mjeseca od infekcije.[KRAJ]
[Plavo]Kome se preporuča testiranje na HIV?
- ako ste imali veći broj spolnih partnera, spolni odnos sa stranim državljanima, prostitutkama, ili partnerom kojeg niste dobro poznavali, a sve bez korištenja prezervativa
- ako ste intravenski, intamuskularno ili potkožno primijenili ili se uboli na već rabljene igle i šprice
- ako ste imali spolni odnos bez prezervativa s osobom čiji HIV status ne znate
- ako ste imali u životu neku spolno prenosivu bolest (HPV, sifilis, gonoreju itd.)[KRAJ]
Izvor: NZJZ
