24sata su u posjedu sudskih presuda kojima je Nediljku Dujiću, HDZ-ovom šefu Hrvatskih šuma, još prije 18 godina naređeno da iseli iz državnog stana u Šibeniku. Nediljko ga je svejedno nastavio koristiti, a 2020. ga je iznimno povoljno otkupila njegova kći.
Podsjetimo, 24sata su otkrila kako je Anna Dujić, dosad najpoznatija po snimci na kojoj urla i vrijeđa vatrogasce, dovikujući im da su nakaze, jeftino kupila veliki stan u Šibeniku, a sad ga iznajmljuje turistima kao apartman s četiri zvjezdice. Također, otkrili smo kako je MORH pokušao izbaciti Dujića iz tog stana, kojim se koristio još od 1991., ali nisu uspjeli.
U rujnu 1991. MUP je dodijelio stan na čuvanje Dujiću
Riječ je o stanu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, dva hodnika i lođe. Ugovor je sklopljen u ožujku 2020. između Anne i MORH-a, a stan je plaćen 76.000 eura. Odnosno oko 830 eura po kvadratu. Jednokratno i bez kredita.
Ovo je samo dio nelogičnosti u kupovini stana koje uključuju i procjenu koju je odradio Nediljkov kum. Ministarstvo obrane je još 2004. krenulo u postupak deložacije Dujića, kad je utvrđeno da je ostvario pravo na obnovu kuće. Nediljko nam je rekao da su ga pokušali protupravno iseliti, ali sudskim putem ga je uspio zadržati.
U rujnu 1991. MUP je dodijelio stan na čuvanje Dujiću, koji je tada bio djelatnik Policijske uprave Šibenik, i to temeljem odluke o preuzimanju praznih stanova vojnih osoba. Stan su mogli koristiti Nediljko i članovi njegove uže obitelji. I nastavili su ga koristiti 29 godina, sve dok ga nije otkupila Nediljkova kći. Stan je bio državno vlasništvo, a 1992. godine dan je na upravljanje MORH-u.
24sata imaju uvid u sudske presude kojima se Dujiću naređuje da napusti stan. Nejasno je kako je uopće ostao u stanu sve do prodaje nekretnine njegovoj kćeri.
U presudi Općinskog suda u Šibeniku iz kolovoza 2006., u postupku koji se vodio između MORH-a i Nediljka te njegove žene, stoji kako su Nediljko i supruga dužni iselti iz stana i predati ga Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. U presudi se navodi kako je Republike Hrvatska vlasnica stana kojeg bez valjane pravne osnove koriste Dujići. Oni su pak tvrdili da su podnijeli zahtjev MUP-u koji još uvijek nije bio riješen te da su stan koristili na temelju rješenja MUP-a.
Republika Hrvatska je dvaput pozivala da predaju stan, a Dujići su to odbili učiniti
U postupku je pregledan ugovor o korištenju stana između stambenog fonda JNA i bivšeg korisnika (podaci poznati redakciji) s kraja 1990. godine. Dujići nisu izričito osporavali vlasništvo države na stanu, ali su tvrdili da je stan dodijeljen na upravljanje MUP-u, za što nisu ponudili nijedan dokaz. Nisu predočili nijedan dokaz kojim bi dokazali da stan koriste po dopuštenoj pravnoj osnovi, stoji u presudi.
Sud je utvrdio da je ranije stanom upravljala bivša JNA, a zatim je Republika Hrvatska postala vlasnicom, i to temeljem odluke kojom se MORH-u daje ovlaštenje za upravljanje. Stan je pregledan još u travnju 1993., a Komisija za privremeno korištenje MORH-ovih stanova sastavila je zapisnik iz kojeg proizlazi da su Dujići bili još tada zatečeni u stanu. Nastavili su ga koristiti sljedećih godina.
Republika Hrvatska je dvaput pozivala da predaju stan, a Dujići su to odbili učiniti. Država je odbila i zahtjev Dujića za dodjelu i otkup stana jer nisu imali pravnu osnovu za korištenje i otkup. Sud je, dakle, utvrdio da je država vlasnica stana i da traži iseljenje Dujića koji stan koriste bez valjanje pravne osnove.
Nejasno je kako je Dujić uopće ostao u stanu
Dvije godine kasnije, Županijski sud u Šibeniku je odbio žalbu Dujića kao neosnovanu i pravomoćno potvrdio ovu presudu. Tada su Dujići pokušali opet tvrditi da su stan dobili na čuvanje do opoziva od strane MUP-a, a ne MORH-a.
"Žalitelji (Dujići, op.a.) ne dovode u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, jer kada je tužitelj (Republika Hrvatska, op.a.) kao vlasnik stana pozvao iste na iseljenje, kod nesporne činjenice da je tužitelj odbio zahtjev tuženika za dodjelu i otkup stana, tuženici nisu u postupku dokazali da bi po bilo kojem drugom valjanom pravnom osnovu bili ovlašteni na korištenje stana u vlasništvu tužitelja", stoji u pravomoćnoj presudi iz travnja 2008. Nejasno je kako je Dujić uopće ostao u stanu, posebno ako uzmemo u obzir da čovjek nije djelatnik MORH-a. Štoviše, u kupoprodajnom ugovoru za stan stoji i mišljenje zamjenika općinskog državnog odvjetnika kako je ugovor sukladan važećim propisima. Istog odvjetništva pred kojim se vodio postupak iseljenja. Općinsko državno odvjetništvo nam je reklo da ne mogu odgovoriti na upit jer više ne čuvaju potrebni spis.
