Projekt “e-sMArt Omiš” je projekt udruge Omis Live” i srednje škole “Jure Kaštelan” Omiš. Zamišljen je kao sinergija mladih naraštaja učenika I.,II. i III. razreda elektrotehničkog smjera i članova udruge koji razvijaju i dovode u grad Omiš i okolicu nove tehnologije iz obnovljivih izvora energije i podižu svijest građana za njihovim korištenje.

– Ovom modifikacijom želimo biti prvi koji će pokrenuti proizvodnju i radionicu elektrifikacije odnosno modifikacije benzinskih i diesel motora u Električne u Hrvatskoj. S timom učenika na čelu s voditeljem projekta, profesorom Draženom Borčićem, logistikom i tehničkom podrškom udruge “Omis Live” pokazat ćemo kako se svijet mijenja i kako budućnost dolazi k nama, a ne mi k njoj. Zato budite uz nas i vaša podrška nam je izuzetno važna jer tada svi zajedno znamo da smo na pravom putu, zelenom putu koji nema kraja…” – ističu iz udruge Omis Live uz dodatak da se drže smjernica velikog Nikole Tesle: “Napredak i razvitak čovjeka od neizmjerne je važnosti za čovječanstvo i bitno ovise o invenciji”.

Ovoga tjedna posjetili smo omišku srednju školu i uvjerili se da tim ovog projekta čine sjajni ljudi koji imaju iskrenu želju dijeliti znanje s mladim ljudima i pokazati im je Hrvatska može biti njihova svijetla budućnost, a ne nužno Irska, Švedska, Njemačka…

Ravnateljica: Želimo probuditi znanstvenu i istraživačku znatiželju kod učenika

Ravnateljica škole Tereza Srdelić daj punu podršku ovom projektu koji je tek na začetku.

– Projekt nam je jako zanimljiv, među ostalim, jer smo upravo ove godine krenuli s novim kurikulom za elektroniku koji je bitno drugačiji i moderniji nego stari. S druge strane, svjesni smo svih tehnoloških postignuća, budućnosti i želimo našim učenicima omogućiti da samo mogu pratiti nova dostignuća. Želimo da naši učenici povežu to svoje teorijsko znanje s praktičnim. Kroz ovaj projekt im želimo probuditi znanstvenu i istraživačku znatiželju, poduzetništvo.

Naš odgojno-obrazovni sustav dugo je bio posložen da je uvijek čekao da izvana dođe nešto. Sada je došlo vrijeme da inicijativa mora krenuti od nas, da sami moramo mijenjati stvari. Želimo učenicima ponuditi fakultativne programe i nadam se da će iz ovoga svega proizaći jedan kvalitetan fakultativni program kojeg ćemo moći ponuditi našim učenicima. Dakle, upravo bi ovaj projekt mogao postati jedan fakultativan program škole – kazala nam je ravnateljica ove škole.

“Želimo da škola ponudi nešto novo, što nitko na ovom području zasad nema”

Mario Crnković osnivač je udruge Omiš Live i jedna od inicijatora projekta “e-sMArt Omiš”.

– Udruga “Omis Live” od 2013. dovodi tehnološka rješenja u Omiš. Bavimo se ekologijom i podižemo svijet ljudi da shvate dobrobiti nove tehnologije i da shvate da je ekologija budućnost za spas našeg planta i opstanak naše djece. Sam projekt “Esmart – Omiš živi budućnost” je zamišljen tako da benzinskog motora, Smarta, radimo prvo električno vozilo na ovim područjima. Ne radi se o izmišljanju tople vode, ali projektom bi željeli cijelu priču komercijalizirati i najviše nam je cilj potaknuti i educirati učenike ove škole, uvesti ih kroz praksu u moderne tehnologije. U ovoj sjajnoj školi neki se profesori bore s tim da podignu učenike i da s njima krenu u modernom, pozitivnom smjeru. Kao udruga dajemo podršku marketinški, logistički. Ravnateljica izlazi u susret sa svim drugim stvarima; od prostora, alata, preko kadrovskih i materijalnih resursa.

Prvenstveno smo projekt zamislili da bude u sinergiji s lokalnom samoupravom, civilnim društvom i školom. Željeli bismo da što više učenika bude uključeno u ovaj projekt, da ova škola ponudi nešto novo, što nitko na ovom području zasad nema. Ovo je samo jedan segment s kojim želimo doprinijeti da ova srednja škola i njen tehnički-elektro smjer budu još poželjniji za učenike.

Ovo je samo još jedan pokazatelj da civilne udruge sa školom mogu naći zajednički jezik i krenuti u jako dobar projekt – kazao nam je Crnković.

Pojasnio nam je zašto je baš Smart odabran za ovaj projekt…

– Smart smo izabrali kao mal automobila iz razloga jer ima ime. Jednostavno je za obradu. Plan je napraviti konturu šasije u kojoj ćemo posložiti motore, adaptere i sl. i onda to samo dignuti i zavidati na auto tako da će to kasnije biti puno lakše za serijsku proizvodnju. Prvi prototip će biti najteži; vidjeti položaj baterija i ostale detalje. Sve ostale inovacije mogu doći na to. Tu će biti puno programiranja, postojat će tablet koji je pratiti kontrolu punjenja baterija, kočenja… Imamo momka sa FESBA Josipa Vrkića koji radi na projektu pametnih dronova.

Postoje još neke tvrtke i članovi osobe koje žele dati svoj obol i znanje i iskustvo kao direktor tvrtke MANAS Split iz projekta PLURATO gsp.Stjepan Radović čija je tvrtka najjača na ovom području i šire po pitanju robotike i novih tehnologija. On nam je isto potpora i daje podršku projektu. Isto tako naš inače dugogodišnji prijatelj i član udruge gospodin Jurica Bečić, koji je sada na funkciji direktora informatike u jednoj tvrtci u automotive sektoru, sa svojim višegodišnjim radom i znanjem u području IT informatike nam daje potporu i savjete. Ljudi polako vjeruju u razvoj ovog projekta i daju nam podršku i pomoć što je najbitnije u startu da bi se nešto moglo proizvesti. Nadasve,biti će inovativnih stvari kao naš software koji će ujedno biti naš proizvod i koji će pratiti i kontrolirati rad električnog automobila.

To je u biti sustav. Na njega možete aplicirati svašta. To nije više samo automobil. To nije samo za prevesti dvije vreće žala, to je postalo nešto s čime vi možete sve. Oni će taj softwareski dio implementirati na raznorazne senzore, na različite stvari. Marijan to već i radi, na neki način. On već ugrađuje servo motore na nečije auto – govori Crković.

“Ako ponudite nešto kvalitetno, u izvrsnoj ste poziciji napraviti ozbiljne stvari”

Voditelj projekta je profesor Dražen Borčić, inženjer elektrotehnike. Inače, najveći broj sudionika projekta su učenici kojima je upravo profesor Borčić nastavnik predmeta “Radioničkih vježbi” praktične nastave.

– Radi se o grupi od 17 učenika različitih generacija. Čak imamo i bivše učenike koji su sada na FESB-u. Dali smo određeni značaj projektu u razgovoru s učenicima, tako da se sve brzo saznalo, proširilo, interes se javio.

Što se tiče kurikul, još ga uvijek radimo u višim razredima. U ’90.-ima, kada je donesen, već je tada bio zastario. Sve što se događalo zadnjih 20-ak godina kroz IT tehnologiju na području elektronike se počelo koristiti, a u našem obrazovnom sustavu to je bilo nepostojeće, kao da ne živimo u tom vremenu. Znajući da će novi kurikul doći, da će biti potrebno neko vrijeme da se sve to implementira, mi smo odlučili krenuti i ranije. Stvarali smo uvjete, učili smo od iskusnijih, mahom čisto tehničkih škola iz sredina gdje je privreda u mogućnosti poduprijeti škole na odgovarajući način. Ovdje se, nažalost, sve svelo na inicijativu koju smo pokrenuli i sada stvari rješavamo u hodu. U takvoj situaciju ne znam što nas već sutra novoga čeka i što ću morati učiti. U svojoj nastavničkoj, pedagoškoj karijeri, nikada nisam toliko morao raditi na sebi, toliko toga novoga usvajati da bi mogao prenositi na učenici. To je jedan trend. Ono što u svijetu zovu STEM ili STEAM revolucija (science, technology, engineering, (art) and mathematics) sada pomalo postaje trend.

Neke stvari su se kroz sustav već počele implementirati, ali ako sami ne poduzmemo korake svi će nas “prešišati”. Jednostavno se ne možemo prema cijeloj toj priči odnositi neinicijativno upravo zato što je sustav inertan, puno je tu otpora, nerazumijevanja važnosti trenutka. Uvijek se nalaze skriveni razlozi na koje se ne obaziremo, već idemo tamo gdje smatramo da moramo ići što prije. Bez obzira na to što je sustav trom, uvijek postoji mogućnost dobivanja novaca iz za to predviđenih fondova. Ako ponudite nešto kvalitetno, nalazite se na izvrsnoj poziciji da napravite ozbiljne stvari.

Učenici ovo dobro prihvaćaju što je i razumljivo jer su pripadnici digitalne generacije. Oni su tu digitalni domoroci, a mi se stariji moramo njima prilagoditi kao nekakvi došljaci unutar digitalnog svijeta. Moramo osluškivati njihove potrebe, ono što oni očekuju od škole i sustava. Ne možete im prilaziti ex cathedra, oni očekuju moderne sadržaje i ako ih ne dobiju u školi naći će negdje gdje će to dobiti. Nije to više toliko zatvorena sredina tako da će se stvari mijenjati htjeli mi to ili ne. Ovo je zadnji trenutak da neke stvari “zavrtimo” kako bismo promijenili trend. Danas za sve morate biti kompetentni mnogo više nego što je to bilo nekada.

Pitali smo koje je procijenjeno vrijeme finalizacije projekta?

– Svaki ozbiljan posao zahtjeva planiranje, strategiju. A ovo je nešto s čime smo iz faze ideje krenuli prije svega nekoliko mjeseci. Sada smo u fazi tehnike definiranosti. Traže se ponude, koji model, koji motor, tipovi za konverziju s kojima se to može raditi, definirali smo prostor, a to je prostor kojega škola koristi u praktičnom dijelu rada – radionica strojarskog sadržaja. Bit će potrebna izgradnja strojarskog motora, vađenje motora, priprema za elektroničku konverziju…

Dijelovi se mahom kupuju. Bitno je naglasiti da radimo modifikaciju. Danas nije vrijeme velikih pronalazaka nego inovacija. Postojeće tehnologije su dostupne, samo ih treba implementirati. G. Crnković je dobro rekao da u Hrvatskoj ne postoji niti jedna radionica za konverziju. Želimo napraviti prvu službenu u Hrvatskoj da možemo raditi konverzije benzinskih motora u električne, pa i na komercijalnim osnovama.

Profesora Borčića smo upitali smo koliko je danas važna uloga Zajednice tehničke kulture?

– Dio seminari koje smo kolegice i ja iz aktiva pohađali, organizirali su ljudi iz Hrvatske Zajednice tehničke kulture. Ti su seminari bili izuzetno korisni, a usudio bih se reći da su čak biti i prekretenica. Radi se o organizaciji koja dobro funkcionira, koja promiče STEM ideju u malim sredinama koje možda nisu dovoljno bogate i opremljene da same krenu u neke stvari. Moram priznati da tog trenutka nisam imao realnu sliku koliko je ZTK važan i što predstavljaju, ali sada mi se čini da rade pravu stvar.

Zanimalo nas je koji je bio kriterij kod odabira učenika za ovaj projekt…

– Elektroničar sam po vokaciji i prepoznam ili ne prepoznam djecu. Kriteriji su bili rad, učenje, ponašanje, interes, ali interes je primaran iz razloga jer se ove stvari ne mogu nametati. Ovo može biti samo strast, djeca to moraju željeti, a ne po nagovoru roditelja ili nastavnika. Radi se o aktivnosti koja će njih izgrađivati, od koje će dugoročno imati koristi.

Kad vidite da netko pokazuje interes, da netko o tome priča, da mu nisu kladionica i Big brother jedina zanimacija. Ona vremena, klasične tvornice s dimnjacima i menzama, što se prije karakteriziralo s tisućama zaposlenih, to je vrijeme očigledno prošlo. O takvim stvarima ne možemo više razmišljati. A takav interes su pokazala nekolicina naših učenika točnije njih 15-ak – Bruno Bartulović, Crnković Leon, Kosović Ante Toni, Mušac Branko, Perić Luka, Pavlić Teo, Nikola Šarić, Marko Josip Šodan, Ante Kalajžić, Marijan Lilić, Nikola Mimica, Nikša Žilić, Ivo Medić, Marko Pervan, Karlo Samardžić, Dario Topić i Frane Rančić.

Je li omiška škola uključena u Centri izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije?

– Prijavili smo se na Centre izvrsnosti iz informatike, matematike i novih tehnologija. To je gotovo sve implementirano u našem usmjerenju, pa smo se kolegica i ja smatrali pozvani da neke stvari koje znamo tamo prezentirati. Kolegica je već imala svoje predavanje, ja ću svoje imati za oko mjesec dana. Moram priznati da sam se prisilio sam sebe educirati, da kroz ovu aktivnost steknem kompetencije. To je dobra stvar i sve pohvale županiji. Kada se družite s ljudima koji, uvjetno rečeno, vide “preko”, onda vidite da usprkos tromosti, svih problema, opet u svim tim sredinama ima kvalitetnih ljudi koji rade izvrsne stvari i takve stvari razlikuju školu od škole.

Učenik Lilić: Svima bih preporučio omišku školu

Marijan Lilić, učenik teamleader, putuje iz Splita u Omiš u školu svaki dan. Nije jedini, učenika ima od Splita i Solina do Makarske…

– Jako mi je drago da sam se prebacio u omišku školu. Predstavlja mi zadovoljstvo, a putovanje mi nije problem. Ova škola mi je puno toga omogućila. Profesor Borčić i cijeli kolektiv daju sve od sebe da bi nešto naučili.

Velika mi je čast da mogu sudjelovati u ovom projektu. Zahvaljujem profesoru i udruzi Omiš live što su krenuli u ovoj projekt.

Još prije par mjeseci profesor nam je počeo spominjati prve stvari, onda se počeo raspitivati oko zainteresiranih učenika, a u konačnici smo oformili tim za projekt. Nedavno smo počeli sastavljati materijale i autu. Raspodijelili smo se tko će što raditi i tražiti, podijelilo smo zadatke. Ovo je velik zalogaj, ali smatram da imamo savršen tim. Svatko je u nečemu dobar i kada udružimo snage, možemo postići nevjerojatne rezultate. Najvažnije od svega, nitko nas to ne tjera, jako smo entuzijastični oko svega. Teorija ne može ići bez prakse i obrnuto. Sve što smo naučili kroz školovanje, sada ćemo moći implementirati. Kroz ovaj prosjek dobivamo nova znanja, a to će nam dobro doći kao iskustvo za buduće studiranje, zaposlenje ili čak otvaranje vlastite firme.

Zašto nam mladi moraju put Münchena, Njemačke, Skandinavije. Zašto ne bismo svoju budućnost pokušali ostvariti doma?

Mladog Lilića smo upitali što donosi budućnost, jesu li to električna vozila ili su i dalje fosilna goriva? Hoće li ona izumrijeti?

– Iskreno, meni će uvijek biti draže kad čujete zvuk motora na benzin V6 ili V8, nebitno, ali budućnost ipak pripada elektro vozilima. Zato što manja je potrošnja, manje se zagađuje.

Hoće li to naftni lobi dozvoliti?

– To bi mogao biti malo veći problem jer u zadnje vrijeme se vode bitke oko nafte, ali dozvolit će vjerojatno. Ne mogu oni promijeniti tijek budućnosti – kazao je Lilić.

Baterije su ključne u cijeloj priči…

– Točno. Moramo znati da se tehnologija baterija svakim danom sve više usavršava. Što ne znači da iz ove cijele priče netko od naših učenika neće moći nešto sagledati ili izmisliti nešto novo za neku novu bateriju. Tko to zna, ne možemo znati. Kao Rimac što je radio, počeo je od litionskih olovnih pa je došao na litionskih baterija. To je tehnologija koja ide i za dvije godine će garantirano biti boom. Sada se u Kini vozi nekoliko milijuna motora i električnih vozila. Oni su cijelu tehnologiju, cijelu su infrastrukturu prilagodili na elektro. I do 2021. će biti kompletno na elektro. Oni izbacuju sve po pitanju fosilnih goriva. A to polako dolazi i prema nama – rekao je Crnković.

Mi smo prošle godine imali smart truck, ima zvuk kamiona. To je mali robot, ide po crti npr do Zagreba dok ima baterije. I nakon minute i pol trubi kao kamion na američkim filmovima. Mi smo na osnovu toga kamiona udruzi Prijatelj Omiš koja štiti djecu s posebnim potrebama, kupili smo im 4500 kuna vrata na njihovom prostoru. Od novca koji smo zaradili iznajmljivanjem tog pametnog kamiona, donirali smo udruzi – kazao nam je za kraj Mario Crković iz udruge Omiš Live.

Mi cijeloj ekipi želimo puno uspjeha da svoju ideju uspješno realiziraju, da motiviraju i zainteresiraju što više mladih ljudi za ovaj sektor i da omiška škola i njen novooformljeni tim postanu predvodnici “elektro revolucije” u Hrvatskoj


(Visited 1 times, 1 visits today)

Facebook komentari