Rektor i dekani na funkciji ne dulje od 6 godina, država ima direktan nadzor nad radom sveučilišta, ukidaju se visoke škole, a studentski se predstavnici ne mogu prodati na izborima jer više ne biraju čelnike institucija. Dio je to odredbi nacrta novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, glavne reforme sustava koju posljednjih godinu i više sa svojim najužim timom priprema resorni ministar Radovan Fuchs. Portal Srednja.hr je detaljno pročitao nacrt i analizirao najbitnije novosti. Još uvijek nije pušten u javno savjetovanje.
Zakon o znanstvenoj djelatnosti, koji je trenutno na snazi, donesen je 2003. godine. U posljednjih je gotovo dvadeset godina doživio desetak izmjena, vrlo očigledno, neučinkovitih. Još, naime, nismo upoznali domaćeg znanstvenika ili sveučilišnog profesora koji smatra da je taj zakon nešto osobito dobar. Nije tajna ni da aktualni ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs nikada nije imao pretjerane simpatije prema važećim zakonskim odredbama.
Kada se prvi put našao u ministarskoj fotelji, prije 12 godina u Vladi premijerke Jadranke Kosor, pokušao je donijeti paket od tri nova zakonska akta koji su u javnosti postali poznati kao ‘Fuchsovi zakoni’. Nažalost, po mišljenju mnogih profesora i istraživača, ti zakoni nisu prošli pa će narednih više od deset godina isti oni loši s početka priče regulirati velik i važan sustav znanosti i visokog obrazovanja. No, Fuchs je prije dvije godine ponovno postao ministar i svi su znali da će mu kapitalni projekt biti upravo novi zakon/i. Došlo je i vrijeme otkrivanja. Imamo nacrt novog zakona sa svim novostima koje ministar i njegov tim žele unijeti u sustav. Novi nacrt predstavljen je rektorima, koji ga šalju dekanima, a još uvijek nije pušten u javno savjetovanje.
Sveučilišno vijeće nadzire rektora
Iako kritičari reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja, koju je Fuchs prvo ovlaš predstavio na konferenciji portala srednja.hr, njegove poteze implicitno karakteriziraju kao udar na autonomiju sveučilišta, iz njegove administracije misle sasvim suprotno. Nacrt novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti vide kao jačanje autonomije sveučilišta, ali i, usporedno, jačanje nadzora nad radom sveučilišta.
Senat i rektor, kao i do sada, upravljaju sveučilištem, ali njihov rad nadzire novosmišljeno Sveučilišno vijeće. Sveučilišno vijeće sastoji se od ukupno 7 članova. Troje ih imenuje senat sveučilišta, a troje osnivač. Predsjednika, kao sedmog člana, bira ostalih šestero članova zajednički. Ako se ne dogovore u roku od tri mjeseca, predsjednika će imenovati Vlada. Glavna zadaća Sveučilišnog vijeća je nadzirati provedbe odluka rektora i senata, izvršenje sveučilišnog proračuna, a u slučaju nepravilnosti, pokreće i postupak razrješenja rektora koji potom ide na glasanje senatorima.
Među članovima tog vijeća koje imenuje osnivač ne smiju biti državni dužnosnici, članovi Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, službenici Ministarstva znanosti i obrazovanja, niti zaposlenici i vanjski suradnici istog sveučilišta. Novost je i da studenti, prema novom Zakonu, iako i dalje čine najmanje petnaest posto temeljnih upravljačkih tijela sveučilišta i fakulteta – senata i stručnih vijeća – više ne sudjeluju u izboru rektora i dekana.
Mandat rektora za razliku od dosadašnjeg četverogodišnjeg trebao bi trajati šest godina, a svaki bi profesor samo u jednom mandatu mogao biti rektor. Mandati dekana ujednačavaju se novim Zakonom na trajanje od 3 godine, a ista osoba može biti dekan nekog faksa u točno dva mandata, ne više od toga. Profesori u mirovinu idu sa 67 godina, a ako postoji potreba za njihovim angažmanom nakon toga, ugovor se može produljiti maksimalno dok ne navrše 70, pod uvjetom da faks ili institut na kojem rade sam pokriva njihovu plaću, a ne državni proračun.
PROGRAMSKI UGOVORI
Najviše opipljiva novost su programski ugovori, novi model financiranja javnih sveučilišta i znanstvenih instituta koji se temelji na učinku, odnosno rezultatima rada ustanova. Programski ugovor imat će tri komponente: osnovnu, to je novac potreban da neka ustanova funkcionira; razvojnu, što se odnosi na sredstva za ostvarivanje strateških ciljeva; i izvedbena koja se odnosi na dodatna sredstva koja se daju ustanovi na temelju toga koliko je prije bila uspješna u ostvarivanju ciljeva utvrđenih programskim ugovorima. Iznosi do 15 posto osnovne komponente, ovisno o uspjehu institucije.
Ukidaju se visoke škole
Država bi prema nacrtu novih propisa imala i veću kontrolu nad osnivanjem novih visokoškolskih ustanova. Konkretno, Vlada osniva svako novo veleučilište, Hrvatski sabor sveučilište, a pojedino sveučilište osniva fakultete i umjetničke akademije kao svoje sastavnice. Ipak, za taj korak bit će potrebna odluka Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Visoke škole više neće postojati, već će postati veleučilište. Inače, razlika između visoke škole i veleučilišta baš i nema, osim u veličini, zbog čega nema smisla da postoji takva ustrojbena jedinica. Kada ove zakonske odredbe jednom stupe na snagu, sve će visoke škole, uglavnom u privatnom vlasništvu, dobiti vremena za prilagodbu i statusnu promjenu u veleučilišta. Poslijedoktorandi postaju viši asistenti, preddiplomski studij postaje prijediplomski, a svi koji brane doktorat, disertacija će morati javno biti objavljena 30 dana prije obrane.
Još jedna važna stvar tiče se lakšeg izdvajanja pojedinih fakulteta sa sveučilišta. I o tome smo pričali u podcastu, kako se na nekim zagrebačkim fakultetima sasvim otvoreno priča o tome kako bi bilo da se izdvoje sa sveučilišta i osnuju novo. Po sada važećim propisima to nije baš lako jer je potrebna dvotrećinska većina glasova u Senatu. Fuchsovim zakonskim rješenjem to bi se smanjilo na natpolovičnu većinu. Studenti stručnih studija, koji diplomiraju i steknu 300 ECTS-a, više neće nositi dubioznu titulu stručnih specijalista, već stručnih magistara uz naznaku struke u kojoj su diplomirali. Spominju se u zakonu još digitalne diplome, slovne ocjene, redovni studenti više neće moći biti u radnom odnosu ili imati samostalni obrt.
Što ove promjene znače?
Da pojasnimo; država, iz čijeg se proračuna javna sveučilišta najvećim dijelom financiraju, uvođenjem sveučilišnog vijeća i kontrolom nad osnivanjem fakulteta, imat će veću kontrolu nad potrošnjom sredstava te direktniji nadzor nad zakonitosti poslovanja rektora i ostalih sveučilišnih tijela. Trenutni mehanizmi upravnog nadzora, kao ni ovlasti sveučilišnog savjeta, kao što smo vidjeli, nisu učinkoviti mehanizmi kojima država može provjeriti drži li se javno sveučilište – korisnik proračuna i obveznih zakonskih propisa unutar resora – namjenske potrošnje i općih propisa.
Izbacivanjem studenata iz izbora za rektora, dekana i radnih mjesta profesora praktički se onemogućava ‘kupovanje’ glasova studentskih predstavnika. Kako smo i komentirali u epizodi podcasta o rektorskim izborima, to nije tek neka teoretska mogućnost, već stvarnost. Prije osam godina tada rektorska kandidatkinja Blaženka Divjak kazala je da joj je između prvog i drugog kruga prišlo nekoliko studentskih predstavnika. Pitali su je ima li neku ekstra ponudu za njih. Nije im ništa ekstra ponudila i izgubila je izbore. Nedavno smo pisali o izborima za dekana Ekonomskog fakulteta, gdje su se kandidati nadmetali opet preko leđa studenata. Objava doktorata trebala bi omogućiti veću transparentnost prije same obrane; tako bi se mogli izbjeći slučajevi poput posljednjeg u nizu, doktorata splitskog HDZ-ovca Vice Mihanovića.
Ujednačavanjem rektorskih i dekanskih mandata otvara se prostor za brže reforme, a uvođenjem klauzule kojom državni proračun više neće pokrivati plaće profesorima koji ne žele otići u mirovinu otklanjaju se problemi kakvima smo svjedočili prethodnih godina. Konkretno, cijela je složena procedura bila potrebna, u trajanju od nekoliko mjeseci, koja je uključivala i državnu inspekciju rada, kako bi se zaključilo da moćni zagrebački prorektor Ante Čović ne dobiva baš zakonito plaću iz proračuna s navršene 72 godine života. Olakšavanjem da se fakulteti izdvoje riješilo bi se nezadovoljstvo nekih fakulteta, ali i eventualno osiguralo lakše upravljanje na manjim sveučilištima.
‘Fuchsovi zakoni’ su bili oštriji
Fuchs je, kako smo spomenuli na početku teksta, prije 12 godina pokušao donijeti paket od tri zakona i nije uspio. Hoće li sada uspjeti? Legitimno je to pitanje koje si neki od vas sada sigurno postavljaju. No, tu valja napomenuti da se sadržaj ondašnjih Fuchsovih zakona, posebice po pitanju upravljanja sveučilištima, dosta razlikuje od onoga što imamo danas.
Prema nacrtu ondašnjeg Zakona o sveučilištu, javna sveučilišta imala su potpuno drugačiju organizaciju. Rektor se nalazio na čelu, a tijela su se dijelila na senat, dekanski kolegij i sveučilišno vijeće. Svi su imali različite ovlasti i u njima su sjedili različiti ljudi. Recimo, u dekanskom kolegiju sjedili su samo dekani, a u senatu profesori i studenti, koji nisu smjeli biti čelnici fakulteta.
Sveučilišno vijeće imalo je devet članova, a bilo je nešto bitnije tijelo od ovoga koje u novim zakonima nosi isti naziv. Naime, to je Sveučilišno vijeće u kojem su sjedili predstavnici države trebalo je birati rektora sveučilišta. Senat je, prema tadašnjim zamislima, bio tijelo koje bi predložilo dvoje kandidata, između kojeg bi više vijeće o tome odlučilo. Na taj bi način država imala direktan upliv u izbor čelnika autonomnih javnih sveučilišta. To su bile samo neke od točaka u kojima se stari Fuchsovi zakoni razlikuju od nacrta novog.
Boras opet pruža otpor
Razlika je jasna, Fuchsovi zakoni, kojima je pokušao i nije uspio mijenjati sustav prije 12 godina, bili su nešto striktniji pa samim time i teže prihvatljivi od ovog današnjeg. Tada je država htjela nešto direktniji nadzor nad javnim sveučilištima, kao primjerice biti uključena u odabir rektora. Tada je, prisjetimo se, golemi pritisak stizao upravo s Filozofskog fakulteta gdje je dekan bio Damir Boras, a zapravo se cijela akademska zajednica, na krilima studenata koji nisu nužno razumjeli važnost novih zakona, protivila Fuchsu. Zato zakoni nikada i nisu doneseni.
Danas je Fuchs odlučniji i snažniji nego prije, no istovremeno i nešto blaži u eksplicitnim propisima. No, protivljenja ne nedostaje, zanimljivo, iz relativno istih krugova kao i prije 12 godina. Boras je već u više navrata kritizirao najavljenu reformu, a dekani su ovih dana dobili nacrt novog Zakona kako bi mogli sve pregledati i dati svoje primjedbe i opaske. No, fakultetima ne kruži samo to, već i ‘alternativni’ prijedlog koji je sušta suprotnost Fuchsovom. Konkretno, neki su dekani, poput Ive Džinića na Fakultetu hrvatskih studija, profesorima na svom faksu poslali i alternativni dokument, uz službeni nacrt MZO-a, piše Srednja.hr.
Taj drugi, alternativni dokument, valja naglasiti, neformalan je i neprihvaćen nacrt o kojem je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj odbilo iti raspravljati. O tome je prvi pisao Telegram još u studenom prošle godine. Ipak, to možemo shvatiti kao najavu da će javna rasprava o Fuchsovom nacrtu biti iscrpna i iscrpljujuća, i da nas tek čeka razdoblje u kojem će se naširoko govoriti o percipiranim prednostima i nedostacima novog zakonskog okvira, a s obzirom na to da kola i neprihvaćeni alternativni prijedlog, u toj bi raspravi moglo biti dosta konfuzije. Nacrt novog Zakona u izradi resornog Ministarstva, koji tek ima biti pušten u javno savjetovanje, možete prelistati u dokumentu ispod.
