Severina Vučković komentirala je za Index rješenje kojim je Općinski građanski sud u Zagrebu privremenom mjerom zabranio portalu H-Alter pisanje o Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te njezinoj ravnateljici Gordani Buljan Flander. Serijal tekstova Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? autorice H-Altera privukao je veliku pažnju široke javnosti naročito nakon što je Severina u intervjuu s Jelenom Jindrom progovorila o svojim iskustvima s Buljan Flander i Poliklinikom.
Izjavu im je poslala mailom:
"Jako sam ponosna na Jelenu Jindru i želim da žene širom regije zapamte njeno ime. Zbog toga što je doktrina otuđenja u praksi i u susjednim državama također preuzeta od zagrebačke Poliklinike.
Jindra je svojim intervjuima napravila jako puno
Svojim intervjuima s hrvatskim 'Laurama' je za nekoliko mjeseci napravila jako puno, ništa manje od divnih i časnih ženskih udruga koje se tim bave sve ove godine i kojima zahvaljujem. Novinarka Jelena Jindra bi u nekoj uređenoj zemlji dobila nagradu za istraživanje ove značajne i bolne teme, ali i za ukazivanje na korupciju u sustavu.
U našoj nesređenoj sredini H-Alter, koji je objavio Jelenine tekstove, dobio je odmah zajedno s Jelenom privremenu mjeru zabrane objave. Nadam se da ova privremena mjera (koju odvjetnica Vesna Alaburić naziva monstruoznom) za H-Alter neće biti duga kao privremena mjera kojom mi je bez ijednog razloga oduzeto dijete na 20 mjeseci.
Kako se nešto može zvati "privremena mjera", a traje 20 dugih mjeseci za malo dijete?
Zahvaljujem ministru socijalne skrbi Aladroviću na promptnom reagiranju i slanju nadzora za moj slučaj nakon mog intervjua, ali ne želim biti privilegirana, kao što i nisam posljednjih 8 godina maltretiranja sustava i sudstva. Kad je Tea Golub dosudila moju privremenu mjeru, u moju zaštitu nije stao nitko unutar sustava. Kao ni u zaštitu brojnih žena kojima su djeca oduzimana zbog Poliklinike ili, u mom slučaju, ravnateljice škole Klinger, koja rado prima donacije, a koja je "hranila" Centar lažima o meni, koje nitko nije provjeravao. Niti jedna joj inspekcija ništa nije mogla ili nije htjela, a zlostavljano je dijete. Ovaj intervju nikad nisam htjela dati nikome. Mislila sam pisati knjigu, ali dok moja knjiga izađe, odnijet će nam previše djece.
Zato sam intervju dala Jeleni Jindri, čije sam tekstove o ženama i djeci žrtvama nasilja, a potom sustava, čitala. Moj intervju je vrisak za sve žene. Molim ministra pravosuđa, ministra obrazovanja, ministra zdravstva i ministra unutarnjih poslova, kao i DORH, da unutar svojih nadležnosti ispitaju rad institucija o kojima su govorile i ostale hrvatske 'Laure' u 10 nastavaka, a koje je prikupila Jelena Jindra", piše u izjavi koju je za Index, pisanim putem, dala Severina Vučković.
Otuđenje od roditelja primjenjuje se u Hrvatskoj, najčešće na štetu majke
Kako je Jindra objasnila na početku serijala, koncept otuđenja od roditelja godinama se primjenjuje u Hrvatskoj. Evo kako je Jindra opisala pojam otuđenja od roditelja:
"Zagovaratelji tom sintagmom opisuju pojavu kada dijete izražava negativna uvjerenja i osjećaje prema jednom roditelju pod utjecajem psihološke manipulacije i emocionalnog zlostavljanja drugog roditelja. Najčešće nakon razvoda. Takvo neprimjereno ponašanje roditelja, složit ćemo se, postoji od pamtivijeka. Roditelji nisu jezični konstrukti, nego ljudska bića koja su se zbog nečega razvela ili rastala. Ima ih svakojakih.
Ali doktrina 'otuđenja od roditelja' uspostavljena 1985. u SAD-u i njezina primjena u svijetu pokazale su da je "otuđenje od roditelja" utemeljeno na nizu znanstveno nedokazanih tvrdnji koje se u praksi lako zloupotrebljavaju. Pogotovo da bi se izjednačila roditeljska prava nasilnika i žrtava."
Jindra piše i da je zagrebačka Poliklinika prva javna institucija koja je u sustav za zaštitu djece i obitelji uvela pojam "otuđenja od roditelja" i pritom se, u pravilu, majke proglašava odgovornima za otuđenje od oca. Majke se nazivaju "Laurama" prema slučaju Talijanke Laure Massaro. Ona se godinama uzalud bori za skrbništvo nad jedanaestogodišnjim sinom čiju želju da živi s majkom stručnjaci ne uzimaju u obzir jer ga smatraju otuđenim. Dijete je, stoga, povjereno na skrb ocu koji je, prema Laurinim riječima, obiteljski nasilnik.
