Ona je najproduktivnija autorica uglazbljenih stihova s više od 600 pjesama, ali i omiljena dječja književnica. Sama je utjelovljenje svojih stihova 'žena, majka, kraljica', koji su postali paradigma mnogima. Večeras je gošća HRT-ove emisije 'U svom filmu' bila Vjekoslava Huljić, književnica i pjesnikinja.
Vjekoslava Huljić tvrdi kako je nikada nisu privlačila svjetla reflektora. Smatra da joj je dovoljno njeno unutarnje svjetlo.
- To je svjetlo koje obasjava onaj komadić života i svemira koji najviše volim, a to su moji dragi ljudi i posao koji volim - ističe.
Iako je završila pravo, priznaje, nije mogla zatomiti pjesnika u sebi koji je bio najglasniji.
- Tonči i ja smo počeli stvarati prije 30 godina, u početku za Magazin, za dosta naših pjevača. On je moj vjetar u leđa, ja sam njegov vjetar u leđa. Krenuli smo kao putnici u istom smjeru. On me poznaje najbolje, ja njega poznajem najbolje. Pjesme koje radimo su simbioza poznavanja dva temperamenta i dva bića - kaže.
Vjekoslava govori kako u njihovom slučaju prvo nastaje glazba pa onda ona 'hvata metriku' te zapisuje istu.
Suze su zajednička moneta za sve ljude
- Nije nebitan broj slogova, ali kada čujem melodiju - ona u meni izazove emociju - govori.
Dodaje kako tada nabacuje riječi, stihove te onda prolazi sve s Tončijem.
Više od 30 godina je prisutna na estradi. Napisala je više od 600 pjesama. Na pitanje što misli u čemu je tajna svih pjesama koje žive desetljećima, Vjekoslava je rekla da je razlog tome da su u svim tim stihovima rečene životne istine koje smo svi proživjeli i ljudi se nalaze u njima.
- Ljudi su neiscrpan izvor za pisca, on vidi što je u toj škrinjici osjećaja. Suze su zajednička moneta za sve ljude. U zajedničkoj banci osjećaja s njima ne možeš ni kupiti ni prodati i one su lice istine - isitče Vjekoslava.
Huljić kaže kako ne želi dijeliti književnost za djecu i za odrasle, iako postoje razlike.
- Govori se za djecu kako su ona najiskrenija i točno osjećaju što je iskreno, a što ne, ali kako se djeca kroz djetinjstvo vrlo 'grubo' prizemlje, oni tu nisu drugačiji od odraslih - govori Huljić.
Dodaje da uvijek kada piše romane o djeci, u njih uvodi i likove mama, tata, djedova i baka koji isto imaju svoje probleme kao i djeca.
Kada je najgore, treba pričati o ljubavi
Ističe kako u svojim knjigama provlači premisu da samo onaj koji ljubi može mirne duše stajati pod zvijezdama.
- Kada je najgore, onda se mora pričati o ljubavi. To nije utopijska kategorija, ni čisto sentimentalna kategorija, već je to realna i istinita kategorija - naglašava.
Sintagma 'žena, majka, kraljica' neočekivano je ušla u opći diskurs.
- Ona prvobitno nije bila u pjesmi. Tonči i Jelena su išli u studio snimati pjesmu. Ja sam ostala kući, nešto sam pisala. On me nazvao i rekao: 'Daj promijeni kraj, daj nešto jače, ovo nije dobro. Imaš 10 minuta'. Izbacim to žena, majka, kraljica, nisam mislila da će taj izraz osnaživati žene. Sve smo mi negdje u toj paroli. Meni ne smeta da su sve kraljice i kraljevi, dok su ljudi - naglašava.
Na pitanje kako piše pjesme za muškarce, a kako za žene, otkriva kako 'gađa' osobu za koju piše.
- Rekla sam već ranije kako je Oliver Dragojević dobio pjesmu 'Dva put san umra', a nije bila njemu namijenjena. Tonči i ja smo radili pjesmu za Magazin i ti su mi stihovi pali na pamet. Tonči je odnio pjesmu Zdenku Runjiću i on je rekao kako je ta pjesma za Olivera i Oliveru se ona od prve dopala te ju je dignuo u visine i učinio je antologijskom - otkriva.
Vjekoslava Huljić navodi kako je Petar Grašo u timu 'Huljić' već 20 godina, ali je i sam izvrstan autor.
- On je arhetip Dalmatinca, sa svojom vanjštinom, temperamentom i stavovima. Ima baršunasti glas mediteranskog šarma i iskren je u onome što pjeva - ističe Huljić.
Pisati tekstove za Madre Badessa band nešto je što joj pričinjava veliko zadovoljstvo zato što se prihvatila postulata iće, piće, Bog i ljubav, priznaje Huljić.
- Od malih, sitnih grijehova stvorila sam mnogo tekstova za Madre Badessu, to je jedan život malomišćanskog mudraca - navodi Huljić.
