Ne volim dijeliti ljude na velike i male. Ne, nipošto i nikada ih dijeliti! Ali kad se radi o pjevačicama i pjevačima, tu sam sklon podjeli tipa veliki i mali. Pa čak i ništavni- ma kako to ružno i surovo zvučalo. I nije mi baš trebao ovaj uvod o velikim i malima. Mislio sam samo istaknuti odlazak jedne velike umjetnice koju poznajemo pod imenom Milva.
Grande...kako to Talijani znaju lijepo kazati.
E, ta Milva je ne(nadano) otišla ponesena rijekom bez povratka. Bila je stvarno velika: po pjesmama, po načinu na koji ih je donosila, po tumačenju i melodije i stiha.
Milva je bila i glumica kazališna, ali kao takvu je na žalost nismo mogli pratiti. U onim najsjajnijim vremenima sanremskih festivala. I sad slušam, čitam; È morta Milva, la "Rossa"!
Možda za neke koji stjecajem nesretnih okolnosti nikad nisu čuli za njeno ime, za jednu od njenih izvedbi, recimo pjesme Nessuno di voi, na stotine njenih pjesama.
Ovu sam pjesmu izabrao onako za primjer, školski primjer vrhunskog tumačenja nečega lijepog. Za donijeti jednu pjesmu, pored glasovnih mogućnosti potrebno je još nešto, vrlo važno: More emocija koje se ne mogu odglumiti, koje stanuju širom otvornih vrata u pjevačici ili pjevaču. Izgleda jednostavno… Za neznalice! A to je sve mogla Milva koja je očito bila u dosluhu s nekim u Svemiru.
Puno talijanskih pjevačica i pjevača sam volio. Neke sam i upoznao, s nekima sam pričao. Imao sam tu sreću da imam i takve uspomene.
Tamo negdje na splitskim Prokurativama davne 1972. godine vidio sam i slušao neka pjevačka imena koju su za mene tada bila san snova, vidljiva samo na malim ekranima. Dvi – tri godine prije vidio sam Endriga, Paolija…Pa Modugna i Villu! Da, i Ivu Zanicchi.
Pa što mi više treba u životu!
I onda, te 72. godine, nađem se u prolazu, tamo negdje u kinu Marjan, tamo di je biljeter obično stajao - a sad tu prolaze pjevačke zvijezde i zvjezdice, nakon što su napravile frizuru kod Bače, dotjerali se i napravili sve ono što je potrebno za veliku scenu, kamere…
Želio sam je vidjeti, tu MILVU, pjevačicu kojoj sam se divio, obožavao i onaj nepjevački dio nje, crvenu kosu…Ali, ali… Pored nje je bio neprobojni štit koji se zvao Mario Piave, i nekako sam uspio promucati: Signora…ali mi je u prolazu rekla samo: Dopo!
A bila je tako lijepa…I čekao sam kad će završiti taj njen koncert na Prokurativama, upijao svaku njenu notu koja je bila u dosluhu s nebom, ne znam s kim.
A opet jedva sam čekao ono DOPO!
I onda mi je, zamislite, pored onog Maria, uspjela procvrkutati:
- Sad mi je strašno žao što ne nastupam u natjecateljskom dijelu. Čula sam za taj festival ali stvarno nisam mogla ni naslutiti da je to na tako visokoj razini. Ugodno sam iznenađena ali i žalosna istovremeno. Dat ću sve od sebe da ova divna publika bude zadovoljna, a možda me iduće godine pozovu da nastupim i u natjecateljskom dijelu-rekla je crvenokosa pjevačica predivna glasa i očiju.
To je tako bilo, lijepa uspomena.
A sinoć zovem tužan Italiju, zovem prijateljicu i molim je: Dimmi Bruna cosa scrivono, cosa dicono di lei oggi...
Pa evo - kaže Bruna - tužno je. Renato Zero ....je opisao kao elegantnu temperamentnu i da je u svojoj karijeri uvijek davala sve od sebe… Leti velika sestro slobodna i vedra, ja te neću zaboraviti!
Gianna Nannini: Ciao Milva hvala na svemu. Bila mi je čast poznavati te. Lijepa i ljubazna poljubac u letu!
I predsjednik Mattarella je izrazio sućut obitelji.
U utorak će biti komemoracija, a sahrana, najvjerojatnije u Milanu gdje je živjela.
Milvu su zvali Pantera di Goro. Goro je malo mjesto od Ferrarese, uz rijeku Po. Pravo ime joj je Maria Ilva Biolcati. Roditelju su joj željeli dati ime Milva ali se svećenik protivio jer to nije crkveno ime, pa je njeno ime nastalo od ta dva imena.
Milva…Bila je Grande, grande.
I ostat će takva!
