Završetkom natjecateljske sezone u sportskom novinarstvu počinje tzv. sezona kiselih krastavaca i špekulacije nogometnih transfera. Tako svi u ovo vrijeme slažu taktike, analiziraju i predviđaju, uz neke provjerene informacije kako bi momčad Hajduka trebala izgledati već u idućoj sezoni.
Koga zadržati od postojećeg kadra i na kome zaraditi?
Ono što je izvjesno u ovom trenutku su odlasci iz kluba, a tu imamo igrače koji neće produživati posudbe i one na kojima bi Bijeli mogli zaraditi te one kojima ističe ugovor. Vrlo vjerojatno je kako Hajduk neće dati otkupnu cijenu Terzijeva, Ćosića, dok bi Hamza itekako dobro došao, kao i Savvas koji se u nekoliko posljednjih utakmica pokazao kao ključna figura u Carrillovom sustavu igre. S druge strane imamo igrače kojima istječe ugovor, tj. potpisali su jednogodišnji, a u tu kategoriju upadaju Kvesić i Memolla. Prvi nije zadovoljio struku i neće biti produžen ugovor s njim, dok je drugi još uvijek tu kao dobra popuna na lijevoj strani.
Kako bi se popunile „rupe“ u kadru, a ovoga puta i dovela pojačanja, potrebno je zatvoriti budžet i prodajom, tj. zaradom od transfera. Trenutno najvrjedniji „eksponat“ u Hajdukovom izlogu je Nikola Vlašić, ali s obzirom na to da je i to igrač koji daje ovoj momčadi jednu dimenziju više i ključan je za rezultatski iskorak, Hajduk bi se trebao potruditi da ga zadrži, a novac od transfera namaknuti na nekome od drugih igrača. Tako u izlogu Bijelih od vrijednih igrača ostaju Futacs, Stipica i Erceg, koji trenutno drže kostur ekipe, pa i njih nije poželjno prodavati. Onda dolazimo do zaključka kako bi se najveći transfer mogao ostvariti na Franu Tudoru. Tudor je u proteklih nekoliko sezona statistički među boljim igračima, na proljeće je igrao na desnom beku, a krasi ga brzina i izdržljivost. Tudor je nedavno na utakmici s Meksikom za reprezentaciju zabio gol i asistirao, a skupio je i ukupno tri nastupa za reprezentaciju uz gol i dvije asistencije što mu je svakako diglo cijenu na tržištu.
Ako pogledamo gužvu u napadu i vjerojatno ne zadovoljstvo te nadiranje mladih napadača iz B momčadi, moguće je da transferom klupsku blagajnu napuni i Ohandza. Kad bi uzeli Transfermarkt kao relevantno izvorište tržišnih cijena, Ohandzina tržišna cijena bi bila 1,1 milijun eura. Od transfera bi u klupsku blagajnu mogla kapnuti i koja kuna ili euro i za Franu Vojkovića ili Jeffersona, kao igrača za koje bi sportski direktor relativno lako uspio naći zamjenu.
Koga dovesti?
E tu tek kreću prave špekulacije. Poznato je kako Hajduku pod hitno trebaju oba beka, stoper i vezni igrač. Nije na odmet ni brzo krilo, bez obzira na to što Carrillo igra bez krila. HNL-ovske ekipe većinom igraju bunker i ponekad će trebati probijati bunkere preko brzih krila.
Za sada smo se uvjerili da Mario Branco zna što radi, a u kratko vrijeme uspio je dovesti čak dva prava pojačanja u klub, nakon velikog broja transfer rokova koje su obilježile popune. O strancima koji su na radaru Branca je suvišno pričati, ali možemo probati izdvojiti neke domaće igrače koji bi u Hajduku itekako bili pojačanja i realni su za dovođenje bilo na posudbu, bilo na ugovor.
Krenimo od bekova. Lijevi bek je pozicija zbog koje mnogi treneri svijeta čupaju kosu i daju suho zlato za kvalitetno rješenje na toj strani. Hajduk je imao na toj strani Hrvoja Milića u prošloj sezoni, koji je prešao u Fiorentinu, a prije njega zadnje kvalitetno rješenje bio je Ivan Strinić. Upravo Strinić, koliko god nerealno zvučalo, moguće je pojačanje na lijevom beku Bijelih, a i nekoliko je argumenata za tu tezu, doduše nedovoljno jakih. Strinić je u ovoj sezoni za Napoli odigrao svega 12 utakmica u Serie A, a trener Sarri pretpostavio mu je Ghoulama koji je tijekom sezone skupio 29 nastupa u Serie A. Strinić se nije naigrao ni u ranijim sezonama i vjerujemo da bi u Hajduk mogao doći na posudbu, s obzirom na to da ima ugovor s Napolijem do 2019., a i u drugom je planu Napolitanaca.
Gledajući opcije na desni bok, najrealnijom nam se učinila povratak Dina Mikanovića iz danskog Aarhus-a. Za tu pretpostavku i nemamo neke realne argumente, s obzirom na to da Mikanović redovno nastupa za Dance. Tu poziciju pokriva i brzonogi Edin Šehić, a ujedno je i napadač i desno krilo, koji je na Poljud stigao nakon raskida ugovora sa Zagrebom prije nekoliko mjeseci. Nadamo se da će u ovom roku Branco izabrati najbolje moguće rješenje.
Stoper je pozicija s kojom Hajduk iz godine u godinu iz raznih razloga muku muči. Mi se nećemo vraćati na sve razloge zbog kojih Bijeli danas nemaju stalan stoperski par, ali možemo kazati koga bi voljeli vidjeti u paru s Nižićem. To je svakako Igor Bubnjić, ime koje se ne pojavljuje prvi put u vrijeme prijelaznog roka. Bubnjić je igrač Udinesea, s kojim je Hajduk u nekoliko navrata ostvario jako dobru suradnju. Igor Bubnjić se od odlaska iz Slaven Belupa u Udinese nije uspio nametnuti u Udinama, a od dolaska 2013. proveo je dvije polusezone na posudbama u Capriju i Bresciji. Ovakav nogometni put, vjerujemo, ne zadovoljava nogometni put Igora Bubnjića te bi mogao sletjeti na Poljud na posudbu, s tim da mu ugovor s Udineseom traje do ljeta 2018. Ako postoje i dvojbe zbog manjka nastupa, možemo konstatirati iz više izvora kako više vrijedi trening u Serie A, nego primjerice nastupi za neke niželigaške klubove(da ostanemo politički korektni).
Sada dolazimo i do veznog igrača, a Hajduku je najpotrebniji zadnji vezni, a na toj poziciji kud ćeš boljeg pojačanja od „vlastitog diteta“. Da, aludiramo na Josipa Radoševića. Možda je i nekima sporna njegova posudba u Rijeci, ali gledano s objektivne strane, Radošević je profesionalac i radi u okvirima koje mu tržište dozvoli, kao u svakom poslu. Sezonu je proveo u Red Bull Salzburgu s kojim je osvojio austrijsko prvenstvo, a sada je jasno da će iduću sezonu nastaviti u drugoj sredini i to već od 1. lipnja, naravno ako se ponovno referiramo na Transfermarkt, a i subjektivni dojam, kazat ćemo da stiže u Hajduk. S njim bi Carrillo dobio puno kvalitetnije rješenje na zadnjem veznom od Jeffersona. Radošević je prije Red Bulla bio u Napoliju, posudba u Rijeci i Hajduk od akademije do seniorske sezone.
S obzirom na to da špekuliramo imenima listi ćemo dodati i trojac iz RNK Splita Pešić, Mikulić i Duka, pa možda i Ivana Runju ili u nekim ludim snovima Marija Pašalića i Andriju Balića te možda i Roberta Murića. Kako smo spomenuli krila, Murić bi bio idealno rješenje na toj poziciji. Izdanak je Dinamove škole, koji je s 18 godina pobjegao od ralja Zdravka Mamića u Ajax. Odradio je sezonu na posudbi u Pescari, ali tamo se nije naigrao. Mišljenja smo kako bi u Hajduk mogao stići na posudbu i pokazati raskoš talenta koji posjeduje upravo na Poljudu. Spomenimo i da s Ajaxom ima ugovor do ljeta 2018.
Kako smo na početku teksta rekli da je sezona kiselih krastavaca i špekuliranja imenima mogućih prinova i pojačanja otvaramo i kladionicu. Tako ćemo smoći hrabrosti i na sigurno odigrati sistemski listić 4/11, tj. da će 4 igrača od navedenih završiti u ekipi Hajduka tijekom prijelaznog roka, a i na ovaj način pokušati približiti besmislenost nabacivanjima imenima do službenog potpisa.
