Prije desetak dana u Splitu je preminuo Petar Ivanišević, kojemu je prije mjesec i pol dijagnosticiran tumor, a njegova obitelj ogorčena je načinom na koji se sve odvijalo, počevši od krivog liječenja pa sve do smrti. Njegova kći Dijana Ivanišević Hrgović ispričala je za Index kako je tatu u mrtvačnici zatekla golog, ubačenog u vreću i s krpom na ustima, a sve zbog sumnje na koronavirus, iako se ispostavilo da je negativan.
Taj dan kad joj je otac preminuo, navodi, nitko nije nazvao njenu majku da je obavijesti o tome, no zvali su je drugi dan i tražili njenog (op. a. tad već pokojnog oca) da mu kažu da je negativan na koronu.
- Tata se prije tri mjeseca žalio na bolove u kičmi. Ni jedna tableta mu nije pomagala. Otišli smo u bolnicu Križine napraviti CT kičme. Na nalazu je pisalo lumboishialgija. Počeo je s fizikalnom terapijom i bilo mu je sve gore. Potom smo otišli na Odjel za bol i ondje su mu propisali 10 dana akupunkture, da bi tata nakon toga završio u kolicima. Nismo znali što ćemo pa smo ga odveli na hitni neurološki pregled, gdje mu je doktor dijagnosticirao Parkinsonovu bolest i dao tablete. Budući da mu je bilo sve gore, napravio je CT abdomena i onda su mu dijagnosticirali tumor na kičmi od 17 cm. Tad su krenula zračenja. Žalosno je da su svi onkološki bolesnici naručeni u isto vrijeme pa čekaju po 3 do 4 sata. Glavno je da sestre na vratima viču: 'Maknite se dva metra!' Otac je prošao zračenje i krenuo na kemoterapiju, pet dana nakon kemoterapije mu je bilo jako loše - započela je priču njegova kći Dijana.
Navodi kako su odmah nazvali Hitnu i oni su im rekli da mu izmjere temperaturu.
- Ja sam mu izmjerila i bila je 36. Kad je hitna došla, odmah su pitali ima li covid-19. Rekla sam da nema i da umire od raka. Onda su mu stavili toplomjer i rekli mi da ima 38. Već tad je tata bio skoro u komi. Dvojica iz Hitne su samo buljili u nalaze i ako je itko od njih bio doktor, mogao je vidjeti da je već bio u komi, a ne ga staviti u kardiostolicu i odvesti na Križine zbog covida. Dakle, oni su njega polumrtva išli voziti u kardiostolici u bolnicu na Križine, gdje su smješteni bolesnici s covidom, no on je preminuo u kolima Hitne, s tim da me nitko o tome nije obavijestio. Ja sam nakon sat vremena nazvala da vidim kako je i onda su mi rekli da je umro - ispričala je kći preminulog za Index.
Drugo jutro su ga, kaže, s Križina odveli na Lovrinac, na patologiju.
- Zbog sumnji na covid rekli su mi da neće uzeti od nas robu da ga obuku i da će ostati u robi u kojoj je došao. Potom su me drugi dan nazvali i javili da je, naravno, negativan na covid, što smo i mi znali i to smo im i rekli. Potom sam išla vidjeti tatu prije ukopa i zamalo nisam pala u nesvijest kad sam ga vidjela u najlonskoj vreći, gologa, samo u peleni, s krpom na ustima. Mama i ja smo skoro pale u nesvijest. Pitam se bi li oni tako ukopali svog oca, kao beštiju. Može ih biti sram, i bolnice i šugavu državu, a da ne govorim da se ne smije donijeti ni cvijet ni svijeća na grob, to je sramota - kazala je Dijana.
Više pročitajte ovdje.
