Danijel je bio skroz fin pristojan dečko, nimalo neugodan. Uvijek je pri prolasku navratio, rekao mi striče kako si, sjeli bi pod orah, popili sok, popričali... Nije mi se ni žalio na ništa i nikoga. Dečko koji je poznavao red i bilo mi je drago svaki put kad je navratio kod mene. Što se dogodilo to jutro ne znam, uopće mi ništa nije jasno, govori 62-godišnji Mato Bezuk, stric Danijela Bezuka (22) koji je u ponedjeljak u jutarnjim satima iz kalašnjikova teško ozlijedio 31-godišnjeg policajca na Markovu trgu. Nedugo i nedaleko je zatim sam sebi oduzeo život.
„Mene je to prijepodne nazvao kolega i rekao „Mata je li to istina, da je tvoj nećak pucao i oduzeo si život?“. Ja sam čuo na vijestima da se nešto dogodilo u Zagrebu, ali sam mislio da mi kolega priča za nešto što je kod nas bilo ovdje. Nisam ništa shvaćao, tek sam kasnije iz drugih poziva povezao Zagreb i Danijela. Žao mi je nećaka i tog mladog policajca. Nadam se da će se uspjeti oporaviti“ – priča Mato za Večernji list, kojeg su posjetili u njegovoj kući u Katoličkim Čairama, desetak minuta vožnje od središta Kutine.
Mato je već četiri mandata predsjednik Vijeća mjesnog odbora u ovom selu, kao i predsjednik ovdašnjeg HDZ-a te nas je srdačno primio. Odnedavno je u mirovini, nakon 35 godina radnog staža.
Potvrđuje im Mato policijske informacije da Danijel nije bio nikada kažnjavan i zapisan u njihovim evidencijama.
„Da je divljak, pijanac, agresivan ili nešto znalo bi to selo. On to nije bio. Ne možeš to sakriti. Zato se ja i čudim još više. Da je bio neki nasilnik, hajde reći ćeš bio je takav, ali ovako, tko zna što mu je bilo u glavi“ – kazuje Mato, jedan od četvero braće Bezuka koji su bili rođeni u obližnjem Krču.
Jedan brat je ostao u Krču, Mato se priženio u Katoličke Čaire, godinu dana stariji Danijelov otac Zdenko u obližnje Kletište, a najstariji brat Zdravko Bezuk poginuo je u uniformi HOS-a, kao dragovoljac, u opkoljenom Vukovaru 10. studenoga 1991. godine. I Mato i Danijelov otac su bili branitelji, Mato u policiji od 1993. do godinu dana nakon kraja rata, dok je Danijelov otac cijeli rat proveo u policiji, većim dijelom rata je bio u Specijalnoj jedinici PU Kutina RIS.
A 25 godina nakon kraja rata inače mirni i pristojni Danijel danas je pucao u policajca, stoga je svima i teže shvatiti koji su ga motivi vodili ka tom zločinu. U Kletištu, ispred obiteljske kuće pokojnog Danijela, danas su bili policajci i policijske trake. Ukućani su odvedeni na policiju na ispitivanje, te se čekao pretres objekata, obzirom na naznake da je oružje Danijel uzeo iz kuće. Selo je to od tek desetak kuća, a ulice su bile puste.
Susreli su tek jednog starijeg čovjeka na cesti koji nam se ne htjede predstaviti.
„Gledajte, mali je stvarno bio dobar kao kruh. Vrijedan je, radio je po kući i okolo, pomagao. S njim je sve bilo u redu.“ – rekao je mještanin za Večernji list.
Danijel je završio srednju školu, nedavno počeo raditi, a imao je još dva starija brata, od kojih je jedan kruh potražio u Njemačkoj, kao i mnogi stanovnici moslavačkih krajeva.
