U sinjskom naselju Šimci u nedjelju, 26.siječnja održana je komemoracija povodom 33. obljetnice pogibije hrvatskih ratnih zrakoplovaca.
Naime, 26. siječnja1992. godine, prilikom pada aviona AN – 2 u Sinju, smrtno su stradali Branko Fidel, Boris Kekez, Davor Šabić, Mladen Škalic i Bojan Vojvoda.
Njihova pogibija najbolnija je rana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a ondašnja ratna Vlada RH tim povodom proglasila je Dan žalosti na području cijele Republike Hrvatske.
Sveta misa zadušnica služena je u bazilici Gospe Sinjske, nakon čega se program sjećanja nastavio u Šimaca kod spomenika, na samom mjestu tragedije.
Na komemoraciji su nazočili obitelji poginulih zrakoplovaca, jedini preživjeli zrakoplovac toga dana Zvonko Kovačević – Kova, gradonačelnik Sinja Miro Bulj, njegov zamjenik Denis Bobeta, predsjednik GV Grada Sinja Petar Župić, župan Blaženko Boban, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Damir Gabrić, izaslanstvo Ministarstva unutarnjih poslova koje je predvodio Ivica Franjić, Udruga veterana ZNG-a, izaslanstvo 4. GBR i 2. bojne 4. GBR ZNG CRO ANGELS, izaslanstvo gardijske mehanizirane brigade i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ispred Veteranskog centra Sinj Igor Vidalina, ratne udruge s područja Sinja i cetinskog kraja, izaslanstvo samostalnog zrakoplovnog voda, Aeroklubovi Sinj i Split.
Molitvu je predvodio vojni kapelan Ivo Topalović. Govor pred okupljenima održao je brigadir u miru Matko Raos.
Također, u organizaciji aeroklubova Sinj i Split, izveden je počasni let s grupom zrakoplova iznad Sinja i samog mjesta pogibije zrakoplovaca, javlja Ferata.
Zvonko Kovačević- Kova prije 33 godine preživio je pad zrakoplova u naselju Šimci, kako kaže, samim čudom. Bila je to jedna od najvećih zrakoplovnih tragedija u ratu.
‘Bila je nedjelja, kao i danas, lijep i sunčan dan. Poletjeli smo iz Divulja u Sinj avionom, dolje smo ga napunili gorivom i što je trebalo za zadatak, i u polijetanju, gdje smo trebali ići prema Splitu, otišli smo na predio Ruduša i u zaokretu avion je zapeo za dalekovode, i tu mu je, ovdje kod naselja Šimci, na ovim livadama, otpalo krilo i zabili smo se ispod ovog puta, na ovom mjestu gdje je spomenik. Ljudi su stradali, ja sam se uspio izvući. I evo me, tu sam, još trajem.’
Evo što je o ovoj tragediji rekao gradonačelnik Grada Sinja Miro Bulj:
‘Danas je dan sjećanja na junake Domovinskog rata koji su se prvi u Republici Hrvatskoj protiv velikosrpskog agresora usudili usprotiviti i braniti hrvatsko nebo. Zato im u ime svih građana Sinja, u ime cetinskog kraja i Hrvatske jedno veliko i neizmjerno hvala i nikad ih ne smijemo zaboraviti.’
Polaganju vijenaca i sjećanju na poginule pilote prisustvovao je i župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban.
’33 godine su prošle da su njih pet hrabrih avijatičara u sastavu 4. GBR izgubili svoje živote, ovdje nadomak svoga grada. Sjećanja su tako svježa, poglavito nama koji smo prošli ta vremena i u to vrijeme bili. Drago mi je da sa ovolikim pijetetom i sa ovolikim dostojanstvom, gotovo sve institucije, od Grada, Županije, vojske, ratnog zrakoplovstva, obitelji , svećenstva, policije, svi su odali počast, ali ono što je Matko rekao u svom završnom govoru, uvijek nam mora biti na pameti da njihove snove moramo ostvarivati, svojim radom, častitim i poštenim pristupom svojem radnom mjestu, na dužnostima koje obnašamo, jer uostalom oni su upravo zbog toga dali živote za samostalnu Hrvatsku.’
Avioni koji su sudjelovali u formaciji bili su od Aerokluba Sinj, Aeroklub Split, S.T.A. Flight School i Split Air-
