Kninskim poljem protječe Krka s pritocima Orašnicom i Butišnicom s desne i Kosovčicom s lijeve strane. Petrovim poljem protječe Čikola s Vrbom i njihovim povremenim pritocima.
U reljefu rijeke Krke ističu se tri dijela: planinsko područje na sjeveroistoku, Sjevernodalmatinska zaravan s kanjonima i dolinska proširenja ili polja. Krška polja najveće su krške depresije. Za njih je karakteristično zaravnjeno dno, u kojemu se vrlo često nalazi vodeni tok. Kod otvorenih polja, kakvo je npr. Kninsko, takav tok iz polja otječe kroz duboki kanjon, dok su prava krška polja zatvorena sa svih strana a vodeni tokovi poniru na njihovu rubu, kao rijeka Lika u Ličkome polju (N. Bočić). Na području rijeke Krke nalaze se Kninsko, Kosovo i Petrovo polje. Udolina triju polja pruža se gotovo meridijanski u dužini od 41 km. S istoka je zatvaraju ogranci Dinare i Svilaje, na sjeveru se nastavlja dubokom dolinom Butišnice, a na zapadu se nalazi vapnenačka zaravan koja se proteže do jugoistočnih ogranaka Velebita i bukovačkih brda. Kninskim poljem protječe Krka s pritocima Orašnicom i Butišnicom s desne i Kosovčicom s lijeve strane. Petrovim poljem protječe Čikola s Vrbom i njihovim povremenim pritocima. Profesor Mladen Friganović, u svom djelu Polja gornje Krke, već je 1961. dao detaljan opis tih oblika u kršu i života u njima.
O postanku polja postoje dva mišljenja. Jedno zastupa tektonski postanak, a drugo tektonsku predispoziciju, poslije koje je uslijedilo preoblikovanje zemljišta vanjskim procesima. Polja su oblikovana na kontaktnom području Adriatika i Dinarika, dviju megastrukturnih jedinica okršenog prostora Dinarida. Trima poljima zajedničko je to da površinske vode istječu iz njih duboko usječenim kanjonima i da njihovi vodostaji u cijelosti ovise o rasporedu padalina. Pluvijalni ili kišni riječni režim najizraženiji je u Petrovu polju. U prošlosti su zimi vode plavile polja, dok bi ljeti ona oskudijevala vodom, što je otežavalo gospodarski razvoj, koji se temeljio na iskoristivosti obradivih površina i brojnim mlinovima koje je pokretala snaga vode. Te je oscilacije osobito osjećao grad Knin. Stoga se stalno nametala potreba za regulacijskim zahvatima.
Kninsko polje je najmanje: s golubićkim dijelom obuhvaća 24,2 km². Kao Tenin campum spominje se već 1050. godine. Neodređena je oblika. Od Kosova polja dijele ga glavica Konj i greben Burnum, između kojih se usjekla Kosovčica. Njegovo dno sastoji se od dviju naplavnih ravni, Krke na istoku i Butišnice na zapadu, međusobno odijeljenih nizom brežuljaka. Na južnom rubu polja diže se vapnenački greben Spas, podno kojeg je nikao i razvio se Knin. Kosovo polje je, kao i Kninsko, izduženo u meridijanskom pravcu. Prema položaju, veličini i nadmorskoj visini, zauzima srednje mjesto među trima poljima: obuhvaća površinu od 33,8 km² a proteže se u dužini od 13,5 km od Burnuma do Tepljuha. Najveće je Petrovo polje: dugo je 17 km a obuhvaća površinu od 57 km², što znači da ima najprostraniju i najpovezaniju aluvijalnu ravan. Ima oblik istokračnog trokuta, s osnovicom pruženom duž jugoistočnog ruba Promine, a vrhom u sutoku tokova Vrbe i Čikole. Stari mu je naziv Campus Illyricum, dok se pod današnjim imenom prvi put spominje u 11. st. Nazvano je, vjerojatno, po posljednjem hrvatskom kralju, Petru Svačiću, tj. po gradini Petrovac na sjevernom rubu polja, koju je on sagradio i u njoj povremeno boravio.
