Papa Franjo odobrio je odluku kojom se svećenicima dopušta obred blagoslova nevjenčanih i istospolnih parova. Modernizira li se Crkva? O tome i drugim temama u Otvorenom govore don Anton Šuljić, novinar i publicist Matija Štahan i vlč. Ilija Jakovljević, župnik Župe Sv. Kuzme i Damjana u Fažani.
'Privatni blagoslov, odvojen od crkvenog čina'
Odgovarajući na pitanje koja je važnost deklaracije 'Fiducia Supplicant – Molitveno povjerenje' i što znači blagoslov koji nije liturgijski don Anton Šuljić je kazao kakio je "riječ je o samom doprinosu pastoralnom razumijevanju samih blagoslova".
- Pastoralno orijentirani blagoslovi su podijeljeni na liturgijske i izvanliturgijske. Ovom se deklaracijom želi reći da se ti blagoslovi mogu proširiti, kazao je Šuljić podsjetivši na papine enciklike u kojima se "o Crkvi govori kao o prostoru koji nije carinarnica i koji ljude treba prihvaćati sa svim njihovim tegobama".
Navod da je "papa odobrio blagoslov istospolnih parova", dodao je Šuljić - samo je jedan vidik. Nigdje se istospolni parovi ne stavljaju na prvo mjesto, nastavio je - "najprije se govori o neregularnim zajednicama kao što su civilni brakovi, sklopljeni s drugom osobom nakon crkvenog braka s drugom osobom". Radi se o "privatnom blagoslovu koji je odvojen od crkvenog čina", zaključio je.
- Želja je Crkve da bude blizu vjernicima koji su u takvim zajednicama, ali su stjecajem okolnosti lišeni punine zajedništva u sakramentalnom smislu. Radi se o istinskim vjernicima koji žive u ne baš idealnim uvjetima što se crkvenih pravila tiče, ali su i dalje ljudi koji trebaju dodir s bogom i zajednicom, dodao je Šuljić.
- Pogledamo li historijat Dikasterija za nauk vjere koji je sad pod kardinalom Fernandezom, vidimo da je isto to tijelo 2021. tada zvano Kongregacija za nauk vjere pod kardinalom Ladarijom izdalo isti ovakav dokument s nešto drukčijim zaključkom. U njemu stoji kako Crkva nema moć udijeliti istospolnim partnerima unatoč vrlinama koje mogu postojati u njihovom odnosu - jer sama priroda njihova odnosa (istospolnog) grešna i ne podrazumijeva život u vrlini. Međutim, to ih ne bi trebalo lišiti božjeg milosrđa. To je oduvijek bio put Crkve i ovo nije otvaranje 'novog puta ljubavi i milosrđa' nego institucionalni iskorak u kojemu je napravljena distinkcija između liturgijskog i neliturgijskog (spontanog) blagoslova, smatra Matija Štahan.
Smatra da u dokumentu, za razliku od milosrđa - nije dovoljno naglašena istina, pravednost i moral. Usporedio je to s Isusovim porukama Mariji Madaleni "Ne osuđujem te' i "idi i ne griješi više". Deklaracija, smatra ne naglašava dovoljno ovu drugu izjavu "ne griješi više".
Modernizira li se Crkva?
- Crkva se ne može zatvoriti u bedeme i ostati samo na razini 'Branim, samo branim'. Ona je živi organizam i živi sa svojim narodom. Ona nastoji biti uvijek mlada, osvježena Duhom svetim. Zato su toliki koncili, sabori i sinode. (...) Papa Franjo želi Crkvu, na svoj način - učiniti bliskom svakome čovjeku. Tako treba iščitavati ovu deklaraciju, smatra vlč. Ilija Jakovljević.
'Čovjek ako je uključen, može ga se i bolje razumjeti'
- U dokumentu doslovno stoji kako se ne bi smjelo priječiti pristup milosti. Kad ljudi traže blagoslov, preduvjet za njegovo podjeljivanje ne bi trebala biti iscrpna moralna analiza. Od njih se ne bi trebala zahtijevati prethodno moralno savršenstvo, pročitao je Šuljić podsjećajući da se za to nalazi opravdanje upravo u Isusu.
Naglasio je kako "čovjek ako je uključen, može ga se i bolje razumijeti" tee da je "Bog - bog svih ljudi". Ovaj dokument, kaže - shvaća kao pomak da se "na Isusov način pokaže dobrostivost, da se ne etiketira i da se ne čeprka po tuđim životima i savjesti".
'Ne kasni Crkva za svijetom 200 godina, nego svijet za Crkvom 2 tisuće godina'
Matija Štahan smatra "kako se ne smije upasti u zamku nasjedanja na sliku i viziju Crkve, koje je o njoj stvorio Crkvi nesklon svijet izvan nje".
- Blagoslov nije moguć tek od jučer, nego oduvijek. Novost je da će se od danas moći blagoslivljati parovi. Crkva ima u sebi komponentu prianjanja uz svijet i duh vremena u tolikoj mjeri da on na sliku sebe, u njoj mijenja temeljne odrednice. Postoji izjava da Crkva kasni za svijetom 200 godina. Mislim da tu izjavu treba preokrenuti i kazati da svijet za Crkvom kasni 2 tisuće godina. Mislim da Crkva tako treba pristupati ovoj problematici. Bude li se previše priklanjala svjetovnim vrijednostima - ona neće više imati kredibilitet suprotstaviti se nekim drugim vrijednostima koje će zavladati, kazao je.
Crkva i mladi
Odgovarajući na pitanje što mladi očekuju od crkve vlč. Ilija Jakovljević je odgovorio da oni traže da Crkva daje odgovore i da bude jasna u svom izričaju i nauku.
- Mladi su dio društva, Crkve i budućnosti. Ne smijemo ih shvaćati samo kao pasivne slušače koje treba educirati. Treba im dati više prostora, oni trebaju doći do izražaja, kazao je dodajući kako ima puno pričesnika, krizmanika, mladih parova koji krste djecu, studenata i kapelana na gotovo svim sveučilištima.
