Oko 80 posto hrvatskih poduzeća u oglasima navodi - plaća po dogovoru, vode četiri kruga razgovora za poziciju od 1100 eura koji traju dva mjeseca i onda se čude zašto nema kvalitetne radne snage, dok istodobno za minimalac traže motiviranog i ambicioznog kanditata za rad u mladom ili, još bolje, obiteljskom okružju uz iskustvo od barem 5 godina i poznavanje barem dva strana jezika.
Sve više mladih na takve se oglase više ne želi javljati jer ne samo da traže plaću s kojom mogu preživjeti mjesec, nego traže održivost i iskrenost poslodavaca kojemu neće jedini cilj biti zaposliti kanditata koji je spreman raditi cijeli dan za minimalac.
Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje trenutačno je oko 86 tisuća nezaposlenih, dok se za iduću sezonu traži više od 65 tisuća sezonskih radnika, što otvara pitanje dugoročne održivosti tržišta rada. Unatoč velikoj potražnji, oglasi za posao rijetko navode konkretne plaće, već se najčešće spominje “konkurentna primanja”, osiguran smještaj i mogućnost stalnog zaposlenja. U praksi to često znači da ključne informacije kandidati doznaju tek u kasnijim fazama, ako ih uopće doznaju.
Nerijetko u oglasima nema ni podataka o plaći ni o smještaju, uz šturu napomenu da će poslodavac kontaktirati odabrane kandidate. Takav pristup mnoge mlade ljude dodatno demotivira i ostavlja dojam netransparentnosti.
U zapadnim zemljama jasni i transparentni uvjeti rada postali su standard, dok se u Hrvatskoj plaće često skrivaju i od kandidata i od zaposlenika. Pritom postoje slučajevi u kojima dvoje zaposlenika na istom radnom mjestu, s istim obrazovanjem i iskustvom, imaju i do 100 posto različita primanja. Takva praksa otvara pitanje zakonitosti i pravednosti sustava nagrađivanja.
Procesi zapošljavanja dodatno su opterećeni zastarjelim procedurama, dugim čekanjima i nedostatkom osnovnih informacija poput visine plaće i radnog vremena, dok se zakonom zajamčena prava nerijetko predstavljaju kao pogodnosti.
U takvom okruženju nije iznenađenje da pripadnici Generacije Z na radnom mjestu u prosjeku ostaju oko godinu dana, dok poslodavci istodobno tvrde da ne mogu pronaći i zadržati mladu radnu snagu. Ostaje pitanje hoće li europska direktiva o transparentnosti plaća donijeti stvarne promjene ili će se praksa i dalje prilagođavati interesima poslodavaca, piše HRT.
