Ranija istraživanja već su pokazala da je duljina sna snažno povezana s rizikom od inzulinske rezistencije, stanja koje prethodi razvoju dijabetesa tipa 2. Zbog toga su znanstvenici odlučili utvrditi koja je optimalna količina sna potrebna svake noći kako bi se smanjio taj rizik, ali i ima li dodatno spavanje vikendom ikakav utjecaj.
Istraživači iz Kine analizirali su podatke više od 23.000 odraslih osoba u SAD-u, uključujući informacije o njihovim navikama spavanja i procijenjenoj stopi iskorištavanja glukoze (eGDR), pokazatelju inzulinske rezistencije. Taj se pokazatelj izračunava na temelju razine šećera u krvi nakon posta, opsega struka i krvnog tlaka, piše Mirror.
Sudionici su u prosjeku tijekom tjedna spavali sedam i pol sati, a njih 48 posto izjavilo je da vikendom pokušava "nadoknaditi" propušteni san, piše Net.hr.
Koliko je sna optimalno?
Istraživanje je pokazalo da je optimalno trajanje sna sedam sati i 19 minuta po noći kada je riječ o smanjenju rizika od inzulinske rezistencije. Svako odstupanje — bilo kraće ili dulje spavanje — imalo je utjecaj na eGDR.
Detaljnija analiza pokazala je da je kod osoba koje su tijekom tjedna spavale manje od optimalne količine sna, jedan do dva sata dodatnog sna vikendom bilo povezano s povoljnijim vrijednostima eGDR-a. No kod onih koji su već tijekom tjedna spavali više od optimalnog trajanja, a vikendom su dodavali još više od dva sata sna, zabilježene su lošije vrijednosti eGDR-a — što upućuje na veći rizik od inzulinske rezistencije.
Autori studije zaključuju da je nadoknađivanje sna vikendom korisno samo umjereno i to posebno kod osoba koje tijekom tjedna imaju manjak sna, dok može biti štetno za one koji već spavaju dovoljno.
U radu objavljenom u časopisu BMJ Open Diabetes Research and Care navode: "Naši rezultati podupiru potrebu za personaliziranijim smjernicama o spavanju u kliničkoj praksi i javnom zdravstvu, koje bi poticale dosljedan i dovoljan san umjesto oslanjanja na nadoknađivanje vikendom te naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjima mehanizama koji povezuju obrasce spavanja i metabolički rizik."
Nedostatak sna povećava rizik
Naveed Sattar, profesor kardiometaboličke medicine na Sveučilištu u Glasgowu, ističe: "Postoji mnogo dokaza koji pokazuju da je kraće spavanje — obično manje od sedam sati na noć — povezano s većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2. Loš san remeti apetit pa ljudi nakon neprospavane noći često jedu više, a dulje budno stanje jednostavno znači i više prilika za unos hrane."
Osim toga, nedostatak sna može izravno utjecati na ključne hormone, uključujući hormone stresa, koji utječu na razinu glukoze u krvi. Ovo istraživanje nadovezuje se na postojeće spoznaje, iako je riječ o promatračkoj studiji pa rezultate treba tumačiti s određenim oprezom.
Ipak, genetska istraživanja također upućuju na to da su osobe koje prirodno kraće spavaju izložene većem riziku od budućeg razvoja dijabetesa, što dodatno jača vjerojatnost uzročno-posljedične veze. Praktična poruka je da ljudi trebaju razvijati dobru higijenu spavanja: odlaziti na počinak u isto vrijeme, uspostaviti rutinu opuštanja te smanjiti korištenje ekrana — osobito mobitela — u sat vremena prije spavanja.
"Laka dostupnost digitalnih sadržaja vjerojatno pridonosi padu kvalitete i trajanja sna, što potom može povećati učestalost pretilosti i dijabetesa", objašnjava Sattar.
