Novo istraživanje provedeno u Španjolskom nacionalnom centru za istraživanje raka (CNIO) u suradnji s Poljskom bolnicom COVID-IFEMA otkrilo je da su se pacijenti koji su razvili ozbiljnije i teže posljedice zaraze Covidom-19 imali skraćene telomere, piše RTL.
Što su telomeri i kako štite DNA?
Telomeri su kratki ponavljajući sljedovi nukleotida koji se nalaze na krajevima DNA molekula. Sastoje se od TTAGGG sljedova baza ponovljenih i do nekoliko tisuća puta. Osnovna funkcija telomera je zaštita DNA molekule od oštećenja i održavanje njene stabilnosti tijekom procesa staničnih dioba. Prilikom diobe stanica i replikacije DNA zbog nemogućnosti djelovanja enzima replikacije (RNA polimeraza) na krajnjem području telomera, nova, replicirana DNA koja nastaje je znatno kraća od početne molekule. Kao posljedica, genom svake novonastale stanice je kraći za nekoliko desetaka parova baza sa područja telomera, te nakon niza uzastopnih dioba DNA prestaje biti zaštićena. Takvu molekulu stanica prepoznaje kao oštećenu, prestaje s diobom, postepeno usporava metabolizam i ulazi u stanje mirovanja, prenosi IFLscience.
Ukratko, telomere su specifične DNA-proteinske strukture koje se nalaze na oba kraja svakog od naših 46 kromosoma, a smatraju se "zaštitnim kapicama". Telomeri pomažu u zaštiti DNA na kromosomu, a time i telomeri postaju sve kraći kako starimo. To je također razlog zašto se bolesti s podlogom DNA - poput raka - vjerojatnije javljaju u starijoj dobi, jer kad ti telomeri postanu kraći, manje su sposobni zaštititi DNA i može se dogoditi više pogrešaka. Sada su znanstvenici pod vodstvom dr. Marije A. Blasco iz CNIO-a u časopisu Aging objavili novi rad koji sugerira mogućnost postojanja veze između kraćenja telomera i Covida-19.
Autori studije napisali su u časopisu: "Vidjeli smo da je čest izvor infekcije SARS-CoV-2 indukcija fibroze sličnih fenotipova u plućima i bubrezima, što sugerira da virusna infekcija možda iscrpljuje regenerativni potencijal tkiva". Fibroza pluća nastaje kada stanice u plućima podliježu dugotrajnom oštećenju i smanjuju svoj regenerativni kapacitet dok se tkivo ožiljka počinje stvarati. To rezultira krutim plućnim tkivom i otežava disanje, što je uobičajena klinička slika u bolesnika s teškim Covidom-19. "Kad sam pročitala da su alveolarni pneumociti tipa II bili povezani s Covidom-19, odmah sam pomislila da bi mogli biti uključeni telomeri", rekla je dr. Maria A. Blasco, vodeća autorica studije, u priopćenju za javnost, piše RTL.
Studija je napravljena na 89 pacijenata (61 žena, 28 muškaraca) koji su primljeni u bolnicu IFEMA u Madridu. Svi su pacijenti imali različitu težinu Covida-19, neki su bili vrlo blagih oblika, dok su neki bili vrlo akutne i teške patologije Covida-19. Uzimajući u obzir dob pacijenata i činjenicu da se telomeri normalno skraćuju što ste stariji, istraživanje je pokazalo da postoji snažna korelacija između pacijenata s kraćim duljinama telomera i njihove ozbiljnosti Covida-19. Bez obzira na dob, najteže bolesni imali su najkraće telomere. Ako hipoteza istraživanja vrijedi, sugerira da kraći telomeri mogu pridonijeti smanjenoj sposobnosti pluća da se regeneriraju i uzrokovati ozbiljnije patologije COVID-19.
Bitni za buduća istraživanja
Istraživači su također otkrili da su žene u istraživanju u prosjeku imale duže duljine telomera u usporedbi s muškarcima. Kako u budućnosti ovo riješiti? "S obzirom na to da telomeraza kratke telomere može opet proizvesti, kao s obzirom na to da smo u prethodnim studijama pokazali da aktiviranje telomeraze ima terapeutski učinak na bolesti povezane s kratkim telomerima, poput plućnih fibroza, primamljivo je nagađati da bi ova terapija mogla poboljšati neke od patologije koje ostaju kod bolesnika s Covidom-19 nakon prevladavanja virusnih infekcija", rekli su znanstvenici.
Važno je imati na umu da korelacija nije uvijek jednaka uzročno-posljedičnoj. Ipak, ovo je istraživanje pokazalo da bi telomeri mogli biti važni za ozbiljnost Covida-19, te da bi na horizontu možda postojale terapijske mogućnosti koje bi mogle riješiti u budućnosti.
