U radu “Seasonality of Respiratory Viral Infections”, objavljenom u znanstvenom časopisu The Annual Review of Virology skupina znanstvenika sa Sveučilišta Yale, Sveučilišta u Zurichu, te Howard Hughes Medical Institute, predvođena dr. Moriyamom, objavila je rezultate istraživanja, koji apostrofiraju značaj prirodnih mehanizama prevencije širenja respiratornih virusa, a među njima i SARS-CoV-2 virusa, piše Večernji list.
Članak podupire rezultate istraživanja ranije objavljenih studija na životinjskim modelima, ali i rezultate kliničkih studija, koje ističu da je relativna vlažnost od 50% optimalna za funkcioniranje dišnog sustava u ljudi, ali i zaštitu od virusnih infekcija. Prethodno su Moriyamine kolege sa Sveučilišta Yale utvrdile na životinjskom modelu da niska vlažnost ima trostruki negativni učinak glede širenja respiratornih virusnih infekcija: onemogućuje regeneraciju specifičnih stanica sa trepetljikama čime se posljedično onemogućuje uklanjanje virusa ili drugih patogena i zaključno usporava se ili blokira slanje signala inficiranih stanica prema susjednim stanicama o nadolazećoj virusnoj opasnosti.
S druge strane Moriyama sa suradnicima posebno ističe da čimbenici okoliša poput temperature i vlažnosti imaju važnu ulogu u aktivaciji i moduliranju urođene ali i stečene (adaptivne ili specifične) imunosti.
Prirodne ili anatomske barijere, među kojima je ključna mukozna barijera koja prekriva unutrašnjost usta i nosa, predstavljaju prvu liniju obrane i upravo na njoj su se posebno fokusirali autori navedenog rada. S druge strane prilikom “sloma” prve linije obrane aktivira se druga linija obrane (urođena imunost) koju započinju stanice poput makrofaga, koji će molekule virusa ili nekog drugog antigena razgraditi i predočiti T-limfocitima, nakon čega imunosni sustav ulazi u treću liniju obrane (stečena imunost) koja prvenstveno putem T-limfocita (stanična imunost) razvija cijeli sustav “memoriranja dotičnog antigena” te istodobno i razvoj “imunološkog pamćenja” te će pri sljedećem kontaktu s istim antigenom imunosni sustav reagirati brzo i učinkovito. To naravno vrijedi za one slučajeve koje ne dovode do drastične promjene antigenske strukture uzročnika. Uz staničnu imunost iznimno je važna i tzv. humoralna imunost vezana uz limfocite B koji su ključni za proizvodnju imunoglobulina među kojima su IgM, IgG, itd.
Autori ističu da ako prva linija obrane (prirodne ili anatomske barijere) funkcionira, uspješno se može zaustaviti ili usporiti ulazak virusa u stanicu čime se učinkovito blokira nastanak infekcije. Potpuno je logično zaključiti da organizam nastoji učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi prirodnim putem onemogućio virusu ili nekoj drugoj stranoj čestici ulazak i širenje infekcije. Najznažnija prirodna barijeva vezano uz dišni sustav je nosna sluznica čije stanice imaju trepetiljke na površini, a ključna im je uloga vlaženje zraka i odstranjivanje čestica i organizama obloženih sluzi čime se prevenira invazija donjeg dišnog sustava.
Sluz, pak s druge strane ima golem značaj u prevenciji respiratornih infekcija, jer sadrži niz antimikrobnih tvari poput lizozima te protutjela poput IgA. U sluz se luče i posebli glikoproteini koji se nazivaju mucini, a koji svojom vrlo opsežnom i raznolikom glikozilacijom imitiraju izgled receptora na našim stanicama i tako “varaju” viruse koji se umjesto na stanice vežu na mucine i zajedno sa sluzi bivaju izbačeni iz našeg respiratornog trakta. Do sada je opisan 21 gen odgovoran za sintezu mucina, javlja Večernji list.
U završnoj riječi, autori navode da inhalacija suhog zraka dovodi do oštećenja epitelne sluznice dišnog sustava te time značajno smanjuje odstranjivanje virusa i drugih sadržaja pomoću mucina. Autori u preporukama ističu sljedećih šest čimbenika važnih za sprječavanje širenje infekcija izazvanih respiratornim virusima: održavanje vlažnosti u prostorijama na razini 40-60%, provjetravanje zatvorenih prostora, nošenje zaštitne maske koja dodatno zadržava temperaturu u nosnoj sluznici, ali i potrebnu vlažnost, uzimanje vitamina D koji tipično nedostaje zimi zbog manje izloženosti suncu, dovoljno sna (više od 7 sati sna), te redovito pranje ruku s ciljem prevencije indirektne transmisije.
