Novak Đoković, jedan od najboljih tenisača svijeta, trenutno se nalazi u Saudijskoj Arabiji, gdje će odmjeriti snage s Rafaelom Nadalom u teniskom klasiku. No, prije nego što je otputovao na Bliski Istok, Đoković je dao emotivan intervju za argentinski La Nacion, u kojem je otvoreno govorio o svojoj karijeri, djetinjstvu i traumama koje je doživio tijekom rata u Srbiji.
"Jasno je da je tenis spasio i poboljšao moj život, ali i život moje obitelji. Bez ikakve sumnje, tenis je glavni razlog za ono što smo postali danas. Dao mi je priliku da kvalitetnije živim i izvučem se iz problema koje smo imali krajem devedesetih u Srbiji," izjavio je Đoković. "Tih godina smo prolazili kroz teškoće, uključujući dva i pol mjeseca neprestanih bombardiranja, dan i noć. Znate li da je Beograd grad u Europi koji je najviše puta rušen i obnavljan? Ta otpornost grada ogleda se i u meni. Teškoće koje sam proživio sa svojom obitelji i svojim narodom ostavile su neizbrisiv trag."
Poruka regiji: razumijevanje i oprost kroz sport
Đoković je u intervjuu istaknuo da nije samo Srbija prošla kroz ratne strahote, već i druge zemlje bivše Jugoslavije. "Svjestan sam da se ovo što govorim čuje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Sloveniji, Crnoj Gori… Sve te zemlje su također pretrpjele ogromne gubitke, možda čak i veće od Srbije. Zato razumijem bol i teškoće. Nažalost, ratne rane su još uvijek otvorene, ali sport otvara prostor za zbližavanje, razumijevanje i oprost," naglasio je Đoković, dodavši da je upravo to poruka koju uvijek nastoji prenijeti.
"Iskustva iz devedesetih su uvijek sa mnom. Ne prolaze, ali idemo dalje. Ne mrzim nikoga zbog onoga što se dogodilo, niti ću ikada zaboraviti, ali naučio sam oprostiti i radujem se budućnosti," dodao je Đoković.
"Rat nikome ne želim"
Đoković je također istaknuo kako ne želi da itko prođe kroz rat kako bi izgradio mentalnu snagu. "Želim biti vrlo jasan: ne mislim da bi itko trebao patiti kroz rat kako bi ojačao. Postoje drugi načini za to. No, za mene je rat bio ključan u mom razvoju. Kao dijete sam bio prisiljen prerano odrasti. Bio sam najstariji sin, i često sam morao preuzeti odgovornost poput odrasle osobe. Otac mi je davao upute, govorio mi da vodim računa o braći i sestrama, dok su svi bili u panici i strahu."
Đoković se prisjetio i jednog od najstrašnijih trenutaka iz svog djetinjstva. "Kad sam imao 12 godina, vidio sam avion kako ispaljuje rakete. Bio sam u teniskom klubu, alarmi su se oglasili, a avioni su bombardirali vojne baze, bolnice, škole, mostove… Taj osjećaj bespomoćnosti, kada ne možete ništa učiniti, bio je najgori. Strah vas potpuno obuzme, jer nemate kontrolu nad ničim."
Intervju je završio emotivnim zaključkom: "Nikome ne želim taj osjećaj. To je najgora stvar kroz koju možete proći."
