Nakon što je u kratkom vremenu uhićen mladić koji je nacrtao srp i čekić na spomeniku Franji Tuđmanu u Zagrebu, oglasila se Nova Ljevica, koja se u svom priopćenju osvrnula na ovaj slučaj.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
.png)
Fascinantna brzina kojom je hrvatska policija uhitila čovjeka osumnjičenog za šaranje simbola radničkog pokreta na Tuđmanov spomenik, a sve uz punu kooperativnost doušnički raspoloženih građana i huškački raspoloženih medija, vraća vjeru u efikasnost države i javnih institucija. Ne treba uopće sumnjati da će ova brzina biti poticaj i tradicionalno inertnom pravosuđu da se momentalno dubinski reformira te ekspresno i to na najveću moguću kaznu višegodišnjeg zatvora osudi besramnog vandala. Pokazalo se da država može kad hoće, a ima li ičeg bitnijeg od čuvanja uspomene na Prvog hrvatskog predsjednika? Znamo da se ona aktivno čuva održavanjem demokratskih vrijednosti i uspješnog gospodarskog sustava kakvog nam je ostavio u nasljedstvo, bezrezervnim zalaganjem za pravnu i socijalnu jednakost svih članova hrvatskog društva, dosljednim poštivanjem Ustava, ali treba mislit i na simbole, jer nezahvalnici uvijek prvo na njih udaraju.
Kad je zemlja već preplavljena krajnje rugalačkim spomenicima Prvom hrvatskom predsjedniku čiji autori, zanimljivo, nikad nisu bili kazneno gonjeni, podsjećanje sitnim grafitom da je nekad bio i dio borbe za bolji svijet neminovno evocira najdublje komplekse hrvatskog društva i destruira pažljivo građeno poricanje temeljnih vrijednosti ove države, a s tim se nije za šaliti. Svakako je bolje osudom mladog, zastranjelog čovjeka koji je očito smetnuo s uma da je u Hrvatskoj jednima dozvoljeno bez posljedica postavljati eksploziv na centrani trg u glavnom gradu ili, recimo, nekažnjeno prijetiti ubojstvom plinskim bocama u jednoj od najfrekventnijih gradskih prometnica ili kititi gradove fašističkim simbolima, a drugima, eto, nije dozvoljeno ni crtanje sasvim legalnih simbola "na tuđoj stvari", podsjetiti širu javnost na to što totalitarna država zaista jest.
Jasno je da u ovako teškoj situaciji muzeji nisu najbitniji, ali što je jedan muzej prema eskadrili? Vrijedilo bi stoga ipak razmisliti, ponajviše zbog obogaćivanja turističke ponude, da se npr. u devastiranoj zgradi nekad profitabilne industrije, Dalmacijavina u splitskoj luci, utemelji muzej antifašističkih spomenika koje smo samoprijegornim zalaganjem uništili te da viđeniji umjetnici dobiju svaki sobu, npr. Bakić svoju, Bogdanović svoju, pa bismo takvu konceptualnu inovaciju mogli čak i izvoziti po međunarodnim izložbama, a sve u svrhu promocije Hrvatske kao zemlje pune života.
Svim hrvatskim filipima želimo više sreće u nekim novim domovinama.
