Leo Beenhakker, legendarni nizozemski nogometni trener, preminuo je u 82. godini života, objavila je njegova obitelj. Rođen u Rotterdamu, Beenhakker je imao bogatu karijeru dugu gotovo 50 godina, tijekom koje je vodio brojne klubove i reprezentacije širom svijeta, a bio je poznat po svom šarmu i osebujnom stilu, zbog čega je prozvan "Don Leo".
Trenerski put započeo je 1965. u amaterskom klubu SV Ede, a već s 26 godina debitirao je među profesionalcima. Ubrzo su uslijedili angažmani u nizozemskim klubovima, uključujući SC Cambuur i Go Ahead Eagles, a potom i vodeće momčadi poput Ajaxa, kojeg je vodio krajem 70-ih i ponovno 1990., te Feyenoorda, s kojim je 1999. osvojio naslov prvaka, prvi nakon gotovo dva desetljeća, piše 24 sata.
U inozemstvu je najviše uspjeha imao s Real Madridom, s kojim je od 1987. do 1989. osvojio tri uzastopne titule u španjolskom prvenstvu, te ga ponovno kratko vodio početkom 90-ih. Beenhakker je kroz karijeru trenirao i Grasshoppers, reprezentaciju Saudijske Arabije, te meksičke klubove Club Américu i Chivas, kao i Istanbulspor u Turskoj.
Iako se više puta vraćao u Nizozemsku, jedan od njegovih najvećih uspjeha bio je povijesni plasman Trinidada i Tobaga na Svjetsko prvenstvo 2006. godine, njihov prvi ikada. Trenersku karijeru zaključio je kao izbornik Poljske (2006.–2009.), dok je nizozemsku reprezentaciju vodio u dva navrata, uključujući na SP-u 1990., gdje su ispali u osmini finala.
Kada je bio izbornik Poljske, igrao je i protiv Hrvatske na Euru 2008. godine. Njegova reprezentacija je izgubila (1-0) i ispala s turnira u grupnoj fazi. Tada je legendarni trener za 24sata uputio nekoliko lijepih komplimenata tadašnjem izborniku hrvatske reprezentacije, Slavenu Biliću.
- Ne poznajem ga osobno, no poznajem njegov profesionalni rad. U utakmicama hrvatske reprezentacije vidi se prepoznatljiv trenerski rukopis. Za ono što je Bilić napravio tijekom kvalifikacija, a pritom ne mislim samo na rezultat nego i na igru njegove momčadi, mogu reći samo 'chapeaux bas’ (skidam šešir), kolega, i moj naklon do poda - rekao je Beenhakker i pritom se doista duboko naklonio pred našim diktafonom.
