Tijekom velikih natjecanja, pogotovo u vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu, uobičajene su navijačke i domoljubne pjesme kojima se diže moral navijačima i sportašima. Ivan Mandić pjevač je koji posljednjih 30 godina živi i radi u Münchenu, a još prije 4 godine napisao je pjesmu "Hrvatska zastava", koja nije našla put do javnosti. No, ove je godine zahvaljujući objavi Marka Livaje na Instagramu postala pravi hit i odjednom imala gotovo 800 tisuća pregleda na YouTubeu. Ivan je rođen u Derventi, a u Zagrebu je živio do 1994. godine.
– U Zagrebu sam bio medicinski tehničar na Institutu za tumore u Ilici, a u Njemačku sam otišao trbuhom za kruhom, ali i zbog bolesti. Bio je rat i dijagnosticiran mi je tumor na mozgu. Budući da sam radio s teškim bolesnicima, mislio sam da ću umrijeti. Supruga i ja upravo smo tada dobili sina i htio sam nešto zaraditi da mu osiguram budućnost. Zato sam se odselio u München – govori Mandić za Večernji list, koji već godinama piše pjesme, no sve se promijenilo otkako je Livaja podijelio tekst njegove pjesme, i ne znajući tko je autor.
"Nije to obična tkanina, srce mi k'o najveća planina, ponosa uhvati me navala kad se zavijori iznad naših glava Lijepe Naše – hrvatska zastava"
– Bio je to neopisiv osjećaj. "Nije to obična tkanina, srce mi k'o najveća planina, ponosa uhvati me navala kad se zavijori iznad naših glava Lijepe Naše – hrvatska zastava", po meni su to moćne riječi. Kada je to podijelio upravo čovjek koji je okrenuo utakmicu protiv Kanade, znao sam da će pjesma eksplodirati. Iskreno, znao sam da će pjesma uspjeti jer je i prije ovog prvenstva imala 400 tisuća pregleda na YouTubeu. Za nekoga kome je pjevanje hobi to je stvarno puno. Iskreno, očekivao sam i više od nje jer znam da vrijedi. Razgovarao sam s prijateljem, pjevačem Ivicom Martićem, i on je isto imao osjećaj da će pjesma eksplodirati. Odjednom se počeo povećavati broj klikova, ljudi su počeli ostavljati odlične komentare i nije im bilo jasno kako je dosad nisu čuli. Eto, iskreno, ni meni nije jasno kako dosad nije bila medijski eksponirana. Bit ću zahvalan cijeli život Marku Livaji i onome tko mu je otkrio pjesmu, ona se ponovno rodila i neslužbeno sam Marka proglasio njenim kumom. Još se nismo upoznali, ali volio bih ga upoznati i zagrliti kao nekog svoga i zahvaliti mu se što je prepoznao ono što nosim u sebi – pun emocija, govori Ivan.
Sama pjesma nastala je oko refrena i stiha "Nije to obična tkanina". Ivan ju je napisao dok je slušao našu himnu, a kako je kazao, tada se i sam osjeća drukčije.
– Emocije kada slušam našu himnu dovele su do toga da napišem te stihove. Kada slušam našu himnu i gledam kako se diže naša zastava, osjećam neizreciv ponos i ljubav prema domovini. Pomislio sam da bi bilo divno kada bi i navijači pjevali refren, što bi zasigurno motiviralo naše igrače. Fantastičan je osjećaj kada napišete takvu pjesmu koja je domoljubna i navijačka. Istovremeno se obraćam i odraslima i djeci, pjesma ima i poučan karakter. Nisam htio da se moje domoljublje shvaća kao nacionalizam, ali morao sam i naglasiti kako nama naša zastava nije pala s neba, nego su ljudi morali umrijeti za nju. Ona je simbol našeg postojanja. Kada sam završio tekst i melodiju, najprije sam ih poslao svom producentu Draženu Stojčeviću, koji je napravio aranžman da pjesma zvuči onako kako je danas slušamo, a kad sam završio spot i pjesma je bila kompletirana, doslovno sam plakao od sreće – kaže Ivan, koji je pjesme počeo pisati još kao dijete.
Pjevač kojeg neki uspoređuju s Matom Bulićem i Miroslavom Škorom
– Imam dosta napisanih pjesama, različite tematike. Ima tu i ljubavnih pjesama, ali i onih koje govore o Posavini i našim običajima. Odrastao sam u Bosni i Hercegovini pod utjecajem raznih glazbenih stilova. Osim raznih domaćih stilova, volio sam slušati i Rolling Stonese, ali i Pavarottija, ništa mi nije strano. Najbolji mi je osjećaj kada pjevam svoje pjesme, no to je i dalje moj hobi. Sada sam u 60. godini života i polako razmišljam o mirovini; ako se stvore uvjeti da se profesionalno bavim glazbom, zašto ne? Ova je pjesma sada sve pokrenula, no vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Živimo u teškim vremenima i čovjek mora biti jako dobar da bi uspio – kaže pjevač kojeg neki uspoređuju s Matom Bulićem i Miroslavom Škorom.
– Normalno da mi to imponira. U mom pjevanju ima i Škore, i Bulića, i Halida Bešlića, i Marka Perkovića Thompsona, a opet to sam ja. Vrlo je teško danas napisati nešto a da vas ne usporede s nekim. Jednom sam upoznao Škoru, koji mi je rekao kako dobru pjesmu nitko ne može zaustaviti, ona će naći svoj put do onoga kome je namijenjena. Eto, to se i dogodilo – veli Mandić.
Naši se nogometaši iz Katara vraćaju u nedjelju, a pojavila se i mogućnost da Ivan zapjeva na dočeku.
– O tome još ništa ne znam, ali ako bi stvarno bilo tako, rado bih došao. Jednom hobi pjevaču to je vrhunac. Neponovljive su to emocije. Doći i stati pred te ljude je vrh vrhova. Nadam se samo da se neću onesvijestiti. Ovaj vikend radim i tražit ću da me netko mijenja. Ma došao bih, pa makar mi dali i otkaz. Jedino ne bih došao ako bih tako ugrozio život pacijenta – zaključio je Ivan Mandić za Večernji list.
