Nedjelja je posljednji radni dan kultnog kafića Žbirac na Bačvicama. I vrijeme kao da prati raspoloženje posjetitelja kafića, jugo i sumorno kasnojesensko sivilo.
Zatvaranje Žbirca komentariao je danas Splićanin Dragan Markovina, povjesničar, publicist i medijski komentator.
ZBOGOM KULTNOM KAFIĆU Omiljeni Žbirac od sutra odlazi u povijest. No, imaju plan....
“Ispalo je tako da je zadnji dan rada Žbirca došao ovaj fortunal od juga, slučajno naravno, ali simbolički snažno.
Žbirac je bio jedino mjesto u Splitu u kojem se čovjek mogao osjećati kao doma u tinelu, ne samo po ovakvim danima, nego i u srcu sezone, kraj tisuća turista i kompletnog šušura. Ako se negdje pokazalo da je moguće uspostaviti taj neki suživot podivljalog i nekontroliranog turizma i autentičnog Splita, to je bio ovaj realno neugledni objekt na sred plaže.
A to je bilo moguće zbog ljudi, kako onih koji su ga vodili, tako i onih koji su u njemu radili, a koji su uvijek pazili da se ljudi koji su tamo neprestano niti u jednom momentu ne osjete kao da to nije njihov dnevni boravak.
Bizarna je situacija koja je utjecala na gašenje ovog mjesta i nema nikakve sumnje da će, vjerovatno već do ljeta na istom mjestu biti otvoren neki novi lokal.
I život će se nastaviti, picigin ćemo i dalje igrati, kao što se uvijek nastavi, ali je činjenica da je dio današnjeg, modernog Splita, odnosno njegove duše, otišao sa Žbircem.
Od onih pak dana i noći koje je nemoguće izbrojiti, a u kojima se odvijao moj splitski život na tom mjestu, nekako na prvom mjestu ostaje druženje nakon sprovoda Predraga Lucića, kad su se u Žbirca skupili svi oni koji su razumijeli i voljeli njegovu dječju dušu, sa svih strana ove nesretne nekad zajedničke zemlje.
P.s. Iako imam stotine svojih fotografija Žbirca, ova koju je danas fotografirala Kata Mijić je najbolja. I zbog dana i zbog slike i zbog Kate koja je tu bila od početka do kraja.
