Ranije smo objavili da službene organizacije Puta Oluje 2023. neće biti.
"Obavještavamo sve one koji su htjeli ove godine na organizirani pohod "Put Oluje" koji naša Udruga tradicionalno organizira od 2011. da za ovu godinu nismo još uvijek dobili logističku potporu MORH-a, kamioni, vozači, vojnici potpore...
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Obzirom na kratki vremenski rok, ove godine NEĆE BITI ORGANIZIRANOG POHODA", objavili su organizatori prije nekoliko dana.
NIŠTA OD PUTA OLUJE 2023.! "Nismo dobili potporu MORH-a. Žalimo zbog ove situacije..."
Planinarska udruga Dinaridi danas je poslala novo priopćenje na ovu temu.
"ZAHVALJUJEMO svima koji ste nam uputili poruke potpore i izrazili svoje žaljenje i stavove. Reakcije stižu sa svih strana jer "Put Oluje" je puno više od običnog planinarskog puta koji traje sedam dana. To je sedam dana pijeteta, spomena na žrtve Domovinskog rata, na njihove obitelji i bližnje, molitve za mir toleranciju i ljubav među ljudima, edukativna predavanja, zajedničko hodanje, nezaboravne večeri, rosna jutra, ponosni ulazak u Knin, zagrljaji, suze, smijeh, ponos na Kninskoj tvrđavi, značka, plaketa, zajednički ručak, koji se pretvori u večeru...
Mnogo toga bi se još moglo nabrojit, ali svakako treba izdvojit i neraskidiva prijateljstva sklopljena na ovom jedinstvenom pohodu! Svakako pišite svoje komentare, ali moramo naglasiti da je MORH naš partner bez čije pomoći mnoge naše ideje ne bi bile ostvarene, stoga smo sigurni da imaju opravdane razloge zašto odobrenje za logističku potporu još nije stiglo. Suradnju svakako dalje nastavljamo uz dužno poštovanje i ogromnu zahvalnost za sve do sada, a toga nije malo, kao i za buduće!
„Put Oluje“ je započeo mnogo prije 2011. kada je održan prvi organizirani pohod. Još 2005. smo počeli s markiranjem staza po Dinari, 2006. smo markirali greben Kamešnice, 2007. izgradili sklonište na Kurtegića docu koje je poslije zapaljeno, sklonište na Ledenoj kosi koji je isto zapaljeno, pa skloništa Rupe, Bunarić, Pume, Jankovo Brdo, Lišanjski vrh, Drago Grubać…. i preko 100 km planinraskih staza, postavili putokaze, zimske markacije… Sve ovo je prethodilo prvom organiziranom pohodu Put Oluje 2011.
Na prvi pohod je krenilo 11 sudionika, a već nakon nekoliko godina zbog prevelikog interesa morali smo broj sudionika ograničiti na 50.
U „Put Oluje“ smo ugradili puno godina ljubavi, truda, energije, empatije, markacija, putokaza, skloništa, spomenika, a ako se i preskoči jedna godina, možda ćemo više znati cijeniti neke stvari!
Ne žalimo zbog nas što nećemo hodati već žalimo što se zajedno iz svih krajeva RH nećemo poklonit žrtvama, i da im poručimo da ih cijenimo, kao i slobodu, mir, dostojanstvo koje su nam omogućili!
I u konačnici, postigli smo svoj cilj: "Put Oluje" je nešto što će živjeti, bilo organizirano ili individualno.
Navik živi onaj koji zgine pošteno!", poručili su.
Moja reakcija na članak je...
