U nastavku suđenja Ivanu Šmitu (26), optuženom da je lanjskog kolovoza s 26 ubodno-reznih rana kuhinjskim nožem usmrtio Stipu R. (38) u stanu u novozagrebačkim Dugavama, u sudnici velikogoričkog Županijskog suda saslušana su dvojica policajaca koji su na optuženog slučajno naišli prilikom ophodnje. Učinio im se rastrojen i čudan jer je u gluho doba noći kvartom hodao bos, piše Jutarnji list.
- Bili smo u autoophodnji po Dugavama te smo u Sv. Mateja uočili nepoznatog muškarca koji nam je djelovao sumnjivo. Bio je bos, rastresen i pričao je nesuvislo, užurbano i nepovezano. Kad je ugledao naš auto, stao je sam od sebe. Išli smo ga legitimirati, no nije imao dokumente. A s obzirom na navode koje nam je tad rekao, s njim smo otišli do stana zgrade par stotina metara dalje. Po ulasku u stubište na stepenicama u prizemlju primijetili smo tragove krvi koje je bilo i po zidovima na katu. Popeli smo se do stana s optuženikom, pazili da ne kontaminiramo tragove i uočili odškrinuta vrata stana. Kod vrata je bilo tijelo nepoznatog čovjeka koji je ležao na leđima. Zavirio sam u stan da vidim ima li još koga i daje li znakove života – ispričao je u sudnici policajac dodajući da su se u stubištu zadržali tada svega par minuta dok nije stigla smjena.
Za Šmita kaže da je cijelo vrijeme šutio i gledao u pod te da na njemu nisu vidjeli nikakve tragove krvi zbog loše rasvjete, ali da je po dolasku u postaju na njegovim nogama uočio manju mrlju krvi.
Nakon što su mu u sudnici predočene fotografije s očevida kako bi pojasnio detaljnije u kojem je točno položaju i na kojem mjestu zatekao truplo, policajac je dodao kako su vrata stana po njegovom zaticanju bila drukčije otvorena ali i da je položaj tijela kad ga je zatekao bio drugačiji u odnosu na fotografije.
- Mi tijelo nismo micali, kao niti kolege koje su nam došle na zamjenu. A policijski očevid je odrađen kasnije, dakle tek ujutro jer se nije mogla dobiti državna odvjetnica bez koje ekipa za očevid ne može započeti svoje radnje – zaključio je policajac koji je napomenuo da su ulazna vrata stambene zgrade bila otvorena.
Njegov kolega detaljnije je i u nekim stvarima drukčije iskazivao. Ispričao je da Šmit, osim što je bio bos, nije bio priseban te da ih uopće nije primijetio sve dok autom nisu došli do njega.
- Kad smo izašli iz auta da ga legitimiramo, on je sjeo direktno na tlo s naprtnjačom na leđima. Tada sam uočio da na tabanu desne noge i po malome prstu ima krvi. No na njemu nisam vidio rane iz kojih bi ta krv curila. Na njemu se vidjelo da ne zna gdje ide, a prije toga sam uočio da je hodao vamo-tamo. On je tad počeo sam sebi u bradu nepovezano pričati. Učinilo mi se kao da psihički nije dobro, ali i da je možda pod utjecajem nekog proživljenog šoka ili, pak, opijata. Kod sebe nije imao osobnu ali nam je dao podatke da ga provjerimo u sustavu. S obzirom na ono što nam je tada rekao i o čemu ovdje ne smijemo govoriti, preventivno smo ga vezali i otišli s njim na adresu koju nam je kazao – otkrio je drugi policajac.
Na upit sutkinje zašto je njegov kolega prethodno rekao da su vrata zgrade po njihovu dolasku bila otvorena, policajac je kazao da ne zna jer, kako je rekao, vrata su bila zatvorena.
- Vrata su bila zaključana. I zvonio sam na portafone, jednom rukom sam potegao po svim zvonima. Nitko se od stanara nije javio na portafon, ali su nam otvorili vrata. I to je klasični problem zgrada. A po ulasku u zgradu, optuženog sam držao pod rukom dok je kolega išao ispred nas. Po stepenicama smo vidjeli tragove krvi. Popeli smo se na 1. kat, cijeli hodnik je bio krvav, a vrata stana do kojih nas je optuženik doveo bila su odškrinuta nekih 60-ak centimetara. Zatekli smo osobu koja je ležala u lokvi krvi, a dio noge ili možda obje, ne sjećam se, virio je van do visine lista preko praga na stubište. Optuženi je cijelo vrijeme stajao uz mene i nepovezano si mrmljao u bradu. Na stubištu smo se zadržali maksimalno 20 minuta, a u stan mi ulazili nismo – pojasnio je drugi policajac napominjući da je moguće da Šmitovo muljanje njegov kolega nije čuo jer je bio na vezi s OKC-om.
Također je dodao i da im je Šmit, kad su ga sreli na ulici, kazao da mu je laknulo što ih je sreo, međutim, negirao je da im je tom prilikom i mahao kako je Šmit u svojoj obrani ustvrdio.
Prije nego što je na red došla sudsko-medicinska vještakinja, koja je detaljno branila svoj nalaz i mišljenje vezano za mehanizam nastanka svih ubodno-reznih rana, Šmitov odvjetnik obratio se majci žrtve kako možda nije prikladno da nazoči "rešetanju" vještakinje te pitanjima i odgovorima koja će uslijediti.
- Radi se o mom sinu. Bit ću u sudnici – jecajući je odgovorila shrvana majka ubijenog Stipe R. kojoj je u sudnici podrška i njezina opunomoćenica, odvjetnica Dubravka Krklec.
Bilo je, stoga, teško svima u sudnici, pa i članovima obitelji optuženog, slušati čitanje svih 26 ubodno-reznih rana od kojih su smrtonosne bile tri leđne u prsni koš, prsnu šupljinu i u pluća, a kad je vještakinja kazala da je pokojni patio te umirao možda i 20 minuta do pola sata, žrtvina majka je briznula u plač.
Šmitova odvjetnika je, između ostaloga, zanimalo s obzirom na različitu vrstu uboda je li moguće da su ih zadale dvije različite osobe i kako je moguće da okrivljeni nakon takvog masakra nema ispod svojih noktiju i na rukama nikakve tragove.
- Iz konkretnih karakteristika ozljeda ne može se zaključiti o broju osoba koje bi ih nanijele. Te ozljede nisu neuobičajene kada ih nanosi jedna osoba, pogotovo kada osoba koja ih zadobiva ima očuvanu svijest i može se kretati. Što se tiče, pak, činjenice da ispod noktiju nisu pronađeni tragovi, nije uobičajeno kad je sredstvo izvršenja kaznenog djela nož da se ispod noktiju pronađu stanice kože žrtve već su takvi tragovi uobičajeni kod ozljeđivanja šakama. S obzirom na brojnost tragova krvi, za očekivati je da bi se i na osobi koja je nanijela ozljede pronašli tragovi krvi na dlanovima. Vještačenjem tragovi krvi nisu pronađeni na dlanovima nego u blizini, kod desnog ručnog zgloba i na narukvici, kao i na odjeći, točnije na majici i donjem dijelu trenirke – odgovorila je vještakinja.
Na upit tužiteljice je li žrtva patila u vrijeme zadobivanja ozljeda, vještakinja je rekla da iz svega proizlazi da jest.
Za kraj je i osumnjičeni imao pitanje za vještakinju. Njega je zanimalo u odnosu na tih nekoliko malih tragova krvi pronađenih na njemu, je li moguće da je riječ o prenesenim tragovima odnosno jesu li možda završili na njemu kad se rukom očešao za rukohvat dok se vraćao s policajcima do stana ili kad je sjeo na stepenice. Vještakinja mu je odgovorila da je nesporno da je dio tragova s oštećenog nastao prenošenjem na okrivljenika u obliku brisotine i to tijekom ozljeđivanja odnosno hrvanja tako da se slučajno očeše nakupina krvi.
Stan u Dugavama u kojem se dogodio zločin idući će tjedan biti prvi puta otpečaćen od dana ubojstva kako bi sudsko vijeće uz pomoć vještaka očevidom dodatno razjasnio neke stvari.
Podsjetimo, Šmit je negirao krivnju te iznio obranu navodeći da je pokojni njega napao pa se branio i jedva spasio bijegom iz zgrade. Pritom je bacio sumnju da je u stan, koji je ostavio otvoren i iz kojega je pobjegao bos, sigurno netko ušao nakon njega i izmasakrirao Stipu.
Prema optužnici, nakon svađe, optuženi je prvo kuhinjskim nožem dužine oštrice 18 cm zamahivao prema Stipi R. zadavši mu 16 uboda i rezova, a žrtva je, dok se pokušavala obraniti dižući ruku u zrak, zadobila još ozljedu ruke, a potom još šest ubodnih rana u leđa, pa tri u vrat... Tako izmasakriran Stipe je izašao na hodnik tražeći pomoć, ali ubrzo se vratio u stan i srušio na hodniku gdje je iskrvario. Stoga ispada da je Stipe pred Šmitom po stanu bježao, a ovaj ga je sustizao i kontinuirano ubadao. S obzirom na to da je u krvi imao opojna sredstva, u vrijeme djela bio je smanjeno ubrojiv.
Za horor u podstanarskom stanu u Dugavama doznalo se u gluho doba noći, oko 2,50 sati, kad je policija, patrolirajući kvartom, na ulici uočila vidno rastrojenog mladića. Prvo što su pomislili je da je žrtva kaznenog djela, no ubrzo su doznali zapravo suprotno.
Otišli su u stan iz kojega je prije toga Šmit izašao te ih je na ulaznim vratima dočekalo mrtvo Stipino tijelo, ispod njega Šmitove tenisice i krv koja je špricala posvuda.
