[M]aslina ipak nije ostala neobrana. Svjedoče to prizori iz maslinika diljem Dalmacije, a kako se može čuti, ulje je ove godine iznimno visoke kvalitete. Urod jest nešto manji, ali postotak dobivenog ulja se kreće oko 20 posto, čime su uljari jako zadovoljni.
Takvo mišljenje smo dobili i od Ivana Mihanovića, 70-godišnjeg Žrnovčanina, koje svoje umirovljeničke dane krati u dva maslinika. U jednom od njih su masline stare i do tri stotine godina, a nalaze se na području Libovca, uz kojeg se vežu mnoge povijesne štorije.
"Masline su našle mene, nisam se ja odlučio baviti njima. One su me čekale ka sudbina"
Zatekli smo ga, a gdje drugdje nego u masliniku, gdje je sabirao dojmove nakon još jedne radne godine. Radi se o iznimno zanimljivom čovjeku, od kojeg smo puno toga doznali, ali o tome nekom drugom prilikom. Ovog puta tema su njegove masline i ulje.
- Svašta sam radio u životu. Sada sam u mirovini i iz ljubavi se bavim maslinama. Bio sam cvjećar, mehaničar i poduzetnik. Masline su našle mene, nisam se ja odlučio baviti njima. One su me čekale ka sudbina. Bavio mi se ćaća, stric, dida i pradida maslinama. Da nije njih, možda mene ne bi bilo sada. One su bile način preživljavanja na ovim prostorima. Kada bi one rodile, dica bi se zarumenila i zabucila u ona vrimena. Kako su moji stari falivali, ja sam se polako počeo baviti aktivnije maslinama. Uzeo sam motornu pilu, napravio rezidbe, a sada mi pomažu dica, žena, neviste i unuci - priča nam na početku razgovora Ivan.
Ima stotinjak stabala, u dva maslinika.
- Jedan je maslinik sa starim stablima. Imam desetak stare do tristo godina i novi maslinik, star 15-20 godina, gdje je ranije bio vinograd. Oba se nalaze u Žrnovnici. Ovaj stariji je na području Libovca, između Kučina i Žrnovnice. Po predaji tamo se rodio car Dioklecijan. On je u svojoj palači imao uljaru, kamenice, preradu i možda moje masline od mladica iz Dioklecijanovog doba. Kada su ga zvali da preuzme ponovno Rimsko Carstvo, on je rekao: "Kad bi vi znali kakav je moj kupus, ne bi me nikad zvali". Taj kupus je sigurno začinja maslinovim uljem. To je naša autohtona oblica i uglavnom nju uzgajam. Ona je osnova svih mojih ulja - kazuje nam.
Upitali smo ga razliku između njegova dva maslinika.
- Ne bih mogao presuditi. Svake godine dajem oba ulja na analizu i rezultati su slični. Postoje neke razlike zbog sortimenta, ne bih rekao da je zbog starosti. Ta ulja budu uvijek u kategoriji ekstra djevičanskog - zadovoljno će nam.
Je li ulje u Hrvatskoj skupo? Ivan ima pravi odgovor za to
I sezona je više nego odlična.
- Nije rekordna po kilogramima, ali je po litrama. Postotak dobivenog ulja se kreće oko 20%, što je odlično. Neke pozicije su bile i bolje, a neke gore. Brali smo negdje od 15. do 20. listopada. Kod nas je bila izuzetnog sušna godina. Praktično nije bilo kiše od veljače. Sve je nešto palo minimalno, ali ja sam zalijevao masline i one nisu patile - govori Ivan.
No, neki se i žale na urod...
- Možda se žale oni čije su masline bile na udaru suše. Plodovi tako ostanu nerazvijeni, a kad nema pupe, onda nema ni ulja. Ipak, pokazat će senzorska analiza kakvo će biti ulje. Mi u Žrnovnici organiziramo manifestaciju Žrnovnica oil. Maslinari donesu svoje ulje na analizu. Družimo se, a struka kaže kakva je kvaliteta ulja. Očekujem rezultat na nivou prošle godine, koja je bila izuzetno dobra - prepričava Ivan.
Litra ulja se kreće oko 100 kuna. Je li to malo ili puno, Ivan nam daje zanimljiv odgovor.
- 100 kuna za litru ulja može biti puno ako se maslina bere bagerima, tresačima, hidraulikom, kao da je maslina razbojnik. Ako netko sa ljubavlju bere masline ručno, ako provlači ruke kroz listove i pazi da ne ošteti ni list ni plod, onda nije puno 100 kuna. Nekidan sam vidio u Italiji, gdje imao mnogo sorta ulja. Na benzinskoj stanici prodaju tri litre ulja za 25 eura, što je oko 60 kuna po litri. Je li to ulje u klasi našeg, teško je procijeniti. To je stvar tržišta - jasno će.
Razlika je u tome što oni imaju na stotine sorti maslina i ulja.
- Ovo ulje koje dolazi u nas, vjerojatno ima promjena. Ili se skladišti dugo ili je starije ulje od prošlih berbi, ne znam. Neću ulaziti u to, ali mislim da se industrijsko ulje s police, da se ne može usporediti s našim uljem. Čovjek dođe kod mene, usupa fetu kruva, smokvu ili srdelu i probati to ulje. Onda ću mu ga ja natočiti u bocu. Mislim da je to neusporedivo - ponosan je Ivan na svoj rad.
Ima i ambiciozan plan, koji bi Žrnovnici dao još jednu dodatnu dimenziju
Ulje uspije prodati, ali naravno, nešto se i pokloni.
- Kada daš nekome lipu litru ulja s etiketom i pričom, to je lip poklon. Zasada nisam imao problema s prodajom. Hoće li ova svjetska situacija utjecati na to, vidjet ćemo. Ulje je dvi godine zdravstveno ispravno, ako je pravilno skladišteno, tako da nemam problema s tim - kaže nam.
Iako je zagazio u osmo desetljeće života, ne manjka mu ambicija i planova.
- Plan mi je ne past s masline, pošto imam 70 godina. Dica su u svojim profesijama, ali tio bi da ostane nekome. Kada ne budem mogao raditi kako triba, neću nikako. Dica i unuci prihvaćaju masline, ekipa smo i vidit ćemo kako će se to odvijati. A imam i jedan strašan plan. Naše selo postaje turističkom, a ja bih volio u staroj kući i konobi, koja je gorila u ratu, bila rušena i ziđana, napraviti kušaonu, izložiti stare alate, dočarati konobu iz proteklo vremena i tako prodavati. Najbolje je ako moš prodat na kućnom pragu, uz domaće specijalitete - zaključio je Ivan Mihanović.
